img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Odlasci

15. maj 2019, 23:18 Ivan Milenković
foto: pixnio.com
Copied

Vratila bi se posle nekoliko meseci, jednostavno bi pozvonila, Žoao bi otvorio, nekoliko bi trenutaka, bez reči, stajali jedno nasuprot drugom, dovoljno da ona pročita šta piše u njegovim očima, onda bi on koraknuo unazad i u stranu, ona bi ušla i spustila kofer, on bi zatvorio vrata i sporo okrenuo ključ, uspravio se, ona bi mu prišla i, podižući ruke, oklevajući možda još samo tren, zgrabila ga kao da hoće da ga smrvi, da mu razmakne rebra i šake zarije u njegovu utrobu (osetila bi kako počinje da drhti), on bi položio ruku na njen vrat, šaka bi uspuzala do korena kose i pod prstima bi osetio kako se ježi, potom bi prislonio obraz uz njenu glavu, „ne mogu bez tebe, jebo te“, prošaptala bi, a on bi, jasnije od njenih reči, čuo divlje bubnjanje iz svojih grudi i ne jednom pomislio kako je sada pravi trenutak da umre, jer umro bi srećan. Jednom se vratila nasmejana i sigurna u sebe, ostala tri puta smršala, izmoždena odnosima s muškarcima i sa samom sobom, tvrdog i staklastog pogleda, s dve duboke bore urezane oko usana. Tada bi joj bilo potrebno neko vreme da se sabere, puno bi plakala i malo pričala. Znao je da ne sme previše da pita.

Bili bi to srećni dani, meseci. Kretala bi da čita onako kako ume, gladno, strasno, nezasito, ujutro razmenili osmehe, odmah se bacali na knjige, uskoro bi on ustao i miris kafe ispunio bi stan, vraćao se u krevet s dve šolje, s vremena na vreme prekinuli bi ono drugo kako bi naglas pročitali koju rečenicu ili odlomak. Izlazili su u duge šetnje s dugim razgovorima ili prisnim tišinama, birali kafee u kojima bi pisali ili nastavljali da čitaju, zajedno spremali ručkove, gledali filmove, putovali u Pariz. On bi uveče spremao predavanja a ona pisala, i kroz sekvence, možda tek delove rečenica, sastavljala bi se slagalica njenih odlazaka. Bilo joj je potrebno da govori o tome, njemu je bilo potrebno da čuje, ona je lečila svoje rane tako što bi otvarala njegove, ali iz tih rana curila je crna limfa i ostavljala čistu, zdravu krv. Umela je da ga pogleda preko knjige i kaže, naizgled bez povoda, „nikada te neću napustiti“. Svoje odlaske nije smatrala odlascima.

A onda bi se sve menjalo u trenutku. Ili se njemu tako činilo. Postajala je nepažljiva, manje bi čitala, žalila se kako joj se rečenice raspadaju, više nije učestvovala u spremanju zajedničkih obroka, postajala je opsednuta ishranom i sobom. S vremena na vreme bi se brecnula na njega, a kako su oblaci postajali sve mračniji odmicala se od njega, stvarala bi mehur oko sebe. „Pritiska me ta tvoja pseća vernost“, zarežala je jedne večeri kada je rekao da, od kako je s njom, nije pomislio ni na jednu drugu ženu. „Hoću da me neko povredi“, sunula je drugom prilikom, „hoću ono demonsko“ i pogledala ga direktno u oči. Tišina je, kao žiletom, rezala vreme. „Razumem te, Agata“, prošaptao je, „ja živim to demonsko“. Više nije želela dodir, sklanjala se od njegovih pogleda, sve više vremena provodila na telefonu i samo bi, jednog dana, spakovala kofer i nestala. Pet puta je otišla. I pet puta se vratila.

Pozvonila je kao i četiri puta do sada. Vrata joj je otvorila visoka devojka u kućnom mantilu boje ciklame. Obe su se, na trenutak, zbunile. Devojka je prva progovorila: „Agata?“ U devojčinim crtama Agata je prepoznala Žoaa. Klimnula je glavom. Devojka se osmehnula. „Tata je rekao da ćeš se pojaviti“, rekla je. „Ostavio je pismo za tebe“. Samo tri rečenice ispisane rukom: „Nisam znao da se ovako može voleti. Nisam znao da umem ovako da volim. Nemoj da me tražiš, molim te.“

Do sada sam iznosio samo činjenice. Čak i delovi koji su uobličeni prema zahtevima priče počivaju na onome što mi je Agata, izričito, rekla. Bila mi je najbolja prijateljica i kada je odlazila od Žoaa umela je vreme da provodi kod mene. Nikada me nije upoznala s njim, kao što je on nikada nije upoznao sa svojom kćerkom. Govorila mi je gotovo sve. Njihove zagrljaje posle povrataka, recimo, opisivala mi je do detalja („raspala bih se kada bi uronio šaku u moju kosu“). Pričala mi je samo o njemu, druge muškarce jedva da je pominjala. „Ukus duvana i alkohola, mirišljavi štapići i seks“, rekla bi i odmahnula rukom. Nije odustala, naravno, ona nije umela da odustane, ali Žoaa nije više pronašla. Jedne noći, nakljukana lekovima, došla je u moj krevet, priljubila se uz mene i ruka joj je skliznula niz moj trbuh. Mislila je da sam Žoao.

On je, u međuvremenu, napisao dve vedre filozofske knjige i zbirku kratkih priča koju je naslovio Odlasci. Ona je neko vreme provela u Parizu s mladim francuskim piscem („maltretira me“, napisala mi je u jednom od poslednjih pisama) i u to vreme prestala da mi se javlja, a knjigu U potrazi za Žoaom, koju je pisala dugo i koja je pobrala silne pohvale, objavila je kada je napunila 35 godina. Siguran sam da je Žoao srećan, gde god da je.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure