img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Neizdrž

15. avgust 2018, 21:54 Kosa Pakuševskij
foto: m. milenković
Copied

Leto… Kiše zaređale, temperature visoke, vlage previše. „Kako si?“, pitaju. Ispaljujem: „Bauljam. Zombirana. Boli svaka koščica. Pospana od ove dosadne kiše. Nevoljna od ove nenormalne vrućine. Ma, dobro sam. Sećaš li se onog filma, znaš onog, Zarobljenik dvorca Zenda, eto to sam ti. Srećom, postoje knjige, i to dobre knjige, pa sve što je neizdrž biva pobeđeno!“

Zaređali neizdrži. Nema to veze sa mojom matorošću, baš nema. A sa finoćom? Hm. O, da!

Zvone, po nepisanom pravilu, taman kad počinje onaj popodnevni odmor. Umilnim glasom se predstave, kažu svoje ime i u ime koga zovu, pa se ljubazno obrate, imenom i prezimenom, e, tu već nastaje problem jer mi prezime nije ni Jovanović, ni Petrović, pa ih pustim malo da se pate, i kad potrefe, počinje promocija. Kažu da oni misle na naše zdravlje, kažu da im kuća slavi jubilej, pet ili dvadeset godina, pa vele da nagrađuju baš mene… Pustim ih. Onda stiže ono ALI! Ako im odgovorim tačno koji vitamin je najprisutniji u limunu, koje je brdo najbliže mom gradu, koja bolest napada zglobove, koji, koja, koje, ej, deco, koji vam je, dođe mi da riknem, ali sam i dalje ljubazna, te zahvaljujem na poklonu, kažem da ga dodele nekom drugom, pa da im želim svako dobro. Sutra se sve ponavlja. Samo je ime drugo. Branim se tako što dotičnoj kažem da nisam rada poklonu i da sam sve čula već od Dejana, Igora, Nataše… Narednog dana, evo ih opet! Ništa mi ne treba, sem penziju da mi vrate, ne primam poklone, ne kupujem jer je u toku akcija, umilni glasić mi saopštava da sam dobila…

Zvono na vratima. Mislim, komšinica, ne gledajući otvaram. Momak, ko iz žurnala. Ljubazno me oslovi imenom i prezimenom i pruži ruku. Veze li veze, govori bez pauza, govori tačno, gramatički ispravno, hvali me što sam potrošač njihove robe, na šta dodajem da sam bila nekad, penzija, pa još smanjena, svodi želje u neke nove okvire. Otvara ogromnu torbu i počinje da trpa u moje ruke „poklone“, „zato što sam ih baš ja zaslužila“, Ali… ja treba da platim samo tu isporuku. Opet se zahvaljujem i sve vraćam uljudnom, rečitom, izrazito urbanom dečku, pridružuje se i moja sestra opaskom da mi je srećan dan, on osokoljen sve ponovo trpa u moje ruke, ništa od toga mi stvarno ne treba, vraćam ponovo, on kao zove šefa, šef kao javlja da tu simboličnu sumu mogu da dam i u evrima, a i ček je dobrodošao… Skroz sam samlevena. Objašnjavam sestri da nije zvonio na interfon, pa sam mislila da je komšinica, ne otvaram nikom ko se nije najavio i dugo posle ovog lovca na naivne razmišljam o svim mutikašama koje je tranzicija ubacila u naše živote.

Crkne mi kotlić u kupatilu! Zovem svoju mlađu drugaricu, preporuči mi majstora u kojeg ima puno poverenje. Pošto imam vere u sud svoje drugarice, zovem odmah. Ne dođe tata majstor, nego sin mu. Priča kao navijen i sve vreme u prvi plan istura neki silni dug za struju, i da je radio na Zapadu, a tamo se, eto, cene majstori, ovo ovde… Nakarika on cenu, ode po kotlić i nema ga, pa nema, užurbano proveravam koliko to može biti, vidim da sam namagarčena, sve se nadam da će se čovek izviniti i reći da se zaleteo, i nastavljam da čekam. Drugarici saopštavam cenu i bojazan da se majstor sin neće vratiti, dogovor je da čekam i javim joj ishod. Došao je. Petlja, lomi jedan deo iznad kade, zjapi ružnoća, namešta taj precenjeni kotlić, ne objašnjava šta je tražio tamo iznad kade, ne nudi popravku oskrnavljenog i ispaljuje onu sramotnu cenu. Tražim da mi izda račun i, dok to piše, zazvoni mu mobilni. Vidim kako menja boju. Plaćam manje nego što je rekao da će biti i kažem mu da sam proverila kod njegovog tate cenu, svesna da je i to mnogo. Komentariše nešto, kao, nikad ovde Zapad, grabi put vrata. Moja drugarica ga nakrpila, onako pravnički, i od njenih reči je prebledeo, a od mojih, kako sam proverila kod njegovog oca, pobegao. Narodna „kakav otac, takav sin“, nema više svoje pokriće, a ja sam naučila lekciju. Pravi majstor je popravio sve brljotine vajnog majstora sa zapadnom praksom.

Neki dan zamalo ne ubi daščetina moju rođaku. Majstori skidali one zaštitne daske u hodniku i uvodili opet nešto. Od dvanaest mogućih mesta za pričvršćivanje, majstor vratio samo jedan ekser, i bum, tras! Moju rodbinu spasla rasejanost. Vratila se po naočari. Zanemele smo od šoka. Obe.

O neizdržu sa malih ekrana, ne bih. Imam daljinski i gazdujem. O nepismenima neću, tek toliko da su najveći neizdrž koji ozbiljno preti mojoj umirovljenoj mirnoći. Smeta ova nesrpska reč? Koješta. A nije smetalo „Vučko Trade“, ćirilicom, usred Novog Sada, pred nosom Matice srpske!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
03.septembar 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.avgust 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.avgust 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

14.avgust 2025. Jovan Kale Gligorijević

Jogurt

31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

Komentar

Komentar

Satanski smeh Aleksandra Vučića

Aleksandar Vučić odaje utisak duboko frustriranog čoveka koji uživa u patnji drugih. Njegov kez ujedno je i njegov stav prema Novom Sadu, njegovim žiteljima i, posebno, šesnaestero mrtvih u padu nadstrešnice

Filip Švarm

Pregled nedelje

Čujemo se Novi Sade, odlično se čujemo

U Novom Sadu, u Zaječaru, u Novom Pazaru, u svakoj školi u kojoj se sprovode staljinističke čistke i na svakom mestu gde vladaju nepravda, laž i strah dok pada pomrčina ukidanja ustavno-pravnog poretka, građani Srbije i te kako čuju jedni druge

Filip Švarm

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1809
Poslednje izdanje

Sistematsko uništavanje prestonice

Kako su dokrajčili Beograd Pretplati se
Novi Pazar

Političko prevaspitavanje sandžačkih političara

Intervju: Jelena Kleut

Fakulteti pretvoreni u policijske stanice

Intervju: Dejan Atanacković, pisac i likovni umetnik

Strategija za održavanje populističkih iluzija

Intervju: Arsen Oremović, reditelj filma Treći svijet

Besmrtna deca i sunce koje tone

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure