img
Loader
Beograd, 30°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Francuska

13. јул 2016, 16:40 Ivan Milenković
Copied

Sekta kojoj pripada i potpisnik ovih redova – te je ovde reč o insajderskom pogledu – malobrojna je, nepriznata i retko bezopasna iako je, dabome, sačinjavaju fanatici. (I hrišćani su se, doduše, u početku doimali krajnje benigno, a evo šta smo dobili.) Pripadnici sekte nisu uniformisani i, na prvi pogled, izgledaju obično. (Izgled, naravno, vara.) Uprkos fanatizmu pristojni su, obrazovani i najčešće siromašni ljudi. Sekta ne prinosi ni životinjske ni ljudske žrtve, ne postoje nikakvi tajni niti javni obredi, pa, sledstveno, nema ni crkve u kojoj bi se pastva molila. Božanstva, međutim, imaju i neizmerno im se dive, duboko ih štuju i, što da ne, vole.

Uprkos tome što sekta poseduje izvesna religijska obeležja, pripadnici su mahom ateisti, sa po kojim paganom. Ne okupljamo se po budžacima, nego po kafanama. Uočeno je i nekoliko ozbiljnijih slučajeva opsednutosti. Hijerarhija je labava, statut ne postoji, pravila su rastegljiva, a pri svakom susretu, šta god da je povod, obavezna tema su Pariz, Francuska, francuski jezik i, dabome, francuski sirevi. To su njihova božanstva. Vole i francuska vina, ali za njih nemaju para. U sekti je najviše prevoditeljki i prevodilaca s francuskog jezika, tu su i profesori (univerzitetski i gimnazijski), nekoliko novinara i filozofa, po koja sociološkinja, a i studenti se umeju priključiti. Kada neko od njih ode u Francusku, svi se raduju i čekaju ga s uzbuđenjem da im priča o onome što i sami savršeno dobro znaju. Odlazak u Pariz, na primer, to mesto permanentnog greha, ima sva obeležja hodočašća, ili status ekskurzije u raj. To, dabome, ne znači da se pripadnici sekte odaju rajskom razvratu i onim Bodlerovim veštačkim rajevima čim nogom stupe na tle Pariza (premda malo razvrata ne škodi), ali nije baš ni da su posvećeni asketskom životu. Uostalom, najveći greh u Parizu jeste ne konzumirati Pariz.

U sektu sam, a da o tome nisam imao pojma, ušao kao dete, po očevoj liniji. Francuski đak, profesor francuskog jezika i večiti Parižanin, otac nije bio vičan pričanju, ali rano zaražen Francuskom i Parizom, vraćao im se kad god je mogao. Ponekad bi poveo i mene. Jedno od prvih mojih sećanja na Pariz bilo je kako grančicom skidam pseće govno sa cipele na Jelisejskim poljima.

Nije lako reći šta je to što ovu sektu u tolikoj meri čini sektom. Francuska je, naravno, kao i svaka druga zemlja, osim što je lepša. Francuzi se, razume se, ni po čemu ne razlikuju od drugih ljudi na svetu, osim što govore francuski. Pariz je, dabome, kao i drugi glavni gradovi, osim što se drugi gradovi ne zovu Pariz. Nije uočeno da se ijedan drugi klub obožavalaca nekog grada, ili neke zemlje, može meriti sa posvećenošću koju pokazuje sekta frankofila. „Italijani“ su slatki, ali nekako vazdušasti. (Italija je gotovo savršena, ama nema Pariz.) Obožavatelji Londona odviše su predati moći kojom zrači taj predivni grad. „Berlinci“ su fina konkurencija u svojoj kosmopolitskoj opuštenosti. „Pražani“ besramno (i s pravom) nude lepotu svoga grada, ali ceo Prag staje u dva pariska okruga. „Njujorčani“ su, to se mora priznati, odličan takmac. I, dabome, „Rusi“, dirljivo posvećeni predivnom jeziku, toj nesrećnoj zemlji, Tarkovskom i đavolski dobrim piscima koji, svako malo, niču niotkud. Ali čak se ni „Rusi“ ne drže tako čvrsto.

Nedavno je sekta dobila novog člana. Moj prijatelj T. pristupio je sekti, a da toga i nije bio sasvim svestan. Pre izvesnog vremena uradio je to i javno, te je, utoliko, svoju pripadnost formalizovao. Sada je naš.

Poznat je T. po koječemu, najviše po tome što je zakleti anglofil i što piše đavolski dobro. Najbolje. Ali poznat je (bio) i po tome što je umeo da izjavi kako je Francuska prelepa zemlja, te da su Francuzi srdačan svet, jedino je šteta što govore francuski. Ili da je Prust jedan od najvećih pisaca, nesumnjivo, a svakako bi se više čitao da je pisao na nekom svetskom jeziku. Na francuskom jedino ume da kaže je suis boudoir („ja sam budoar“). Mi, tvrdokorni pripadnici sekte trpeli smo njegova peckanja verujući da je, nažalost, potpuno izgubljen za našu stvar. A onda je T. pre tri godine, bez prevelikog oduševljenja, prvi put otišao u Pariz. Vratio se teško inficiran. Potom je, pre nekoliko meseci, opet otišao u Pariz. Nedugo po povratku u otadžbinu, kao prosev iz jednog mračnog teksta, dobismo rečenicu u kojoj kaže da je Pariz najlepši veliki grad na svetu. Odmah sutradan, na jednom neformalnom sastanku sekte, razvila se žučna rasprava o njegovoj formulaciji, naime, da li je Pariz najlepši veliki grad na svetu ili, kako je tvrdila ugledna prevoditeljka s francuskog, jedna od prvosveštenica sekte, naprosto najlepši grad na svetu? No, to je bilo manje važno. Jasno je bilo da je T. pristupio sekti i da iz nje, sva je prilika, nikada istupiti neće.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar

Komentar

Igra blokadera i policije

Ako se akcije brzopoteznog postavljanja barikada i blokada istovremeno na mnogo lokacija i povlačenja kada dođe policija nastave, režim je nagrabusio

Andrej Ivanji

Komentar

Narodno blokiranje Srbije

Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati

Filip Švarm

Komentar

Nasilje je počelo u 21:42 – pre trinaest godina

Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure