img
Loader
Beograd, 30°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dosada

04. мај 2022, 17:14 Dragan Todorović
foto: đorđe đoković
Copied

Sabajle, sve ranije ustaje, pročita da je virtuelni prijatelj Saša Paunović, na tim savremenim sokoćalima, napiso Sećanje prepuštam snovima i budan krene da prebira po paučini prošlosti.

Otac nije imo neke škole, ali je, štono kažu, znao da te napravi kako stojiš. Ali, knjigu, i to ko mator čovek, nije mogo izbegne. Sećanje kaže da je išo u neku “partijsku” školu. Dolazio je sa posla i, posle porodičnog ručka, žurio na “predavanje”. Jedared bio spanać, po tanjiru su plivali mleko i masnoća, kako je mrljavio kašikom, otac ga pedagoški odalami po nosu. Nastavio je, sa prokrvavljenim nosom, da mrljavi, sve dok otac nije otišao.

Od očeve “škole” pamti da je imao svesku u kojoj je ispisanim ćiriličnim slovima pisao Asada, Dosada. Puna sveska Asada Dosada reči. Nije smeo pita šta je to, ali bio impresioniran, rukopisom pre svega. Posle se setio da je otac na tim “predavanjima” pisao a sada i do sada, samo sastavljeno. Ili će biti da je samo vežbao rukopis, te da je ponavljanjem reči dosada, ruka odbijala da učestvuje u tom zaludnom i dosadom poslu. Kako bilo, da li je neka “genetika”, usud, tek, takoreći otkad zna za sebe, a naročito kad je stigla “jesen života”, njemu na čelu piše dosada!

Zbog zato uzme vidi šta vele knjige, a one kažu da je dosada neprijatno osećanje izazavano neradom, kao i “gledanje u prazno”. Jedan psihijatar čak tvrdi da dosada čini da čovek bude nepodnošljiv prema ljudima. A za zaludan, što mu dođe na isto, piše da to znači biti neproduktivan, nemaran, pasivan, dokon, jalov… sve zajedno da je to čovek koji “ne zna šta će sa sobom”…

Ovde mu dobro dođe Tomas Bernhard, koji u Brisanju kaže: “Okreneš li se za prošlošću, gledaš samo u zjapeću prazninu”. Pomislih, gledaš li jučerašni dan, on već nije ništa nego zjapeća praznina, čak iako se okreneš za upravo proživljenim trenutkom, gledaš još samo u zjapeću prazninu…

Taj, kako ustane, upražnjava prazninu rutine. A ustaje na obe noge, prvo dupla kafa, dok voda ne provri uzme savija cigare, šuškanje papira i zvuk “mašinice” za savijanje probude gospođu Sniki, koja opet pita što ne savija cigare uveče, a on opet odgovara da je naviko da ih mota ujutro, te ona prelazi u drugu sobu da dospava. Ne preskače petominutnu gimnastiku koju mu je preporučio fizijatar. Onda, pre doručka, namrvi, ako nema zrnevlja, hleba golubovima na sims prozora, koji sleću čim se pojavi. Pije kafu, puši i dangubi na društvenim mrežama.

Dođe vreme ide “u grad”, istom trasom, obiđe “sekund hend” gde gužva ko u “Zari”, prepoznaje pasionirane kupce, koji postali zavisni od “firmirane” robe. Kad vidi neku dalabu, pređe na drugu stranu ulice, prođe centar i nađe svoj sto u kafiću “Kod Desankinog spomenika”. Kratki espreso i manja čaša vode sa ledom. Sedi, sam, gleda ko prolazi trgom i ko prolazi kroz njega. Okrene Tomislava, takoreći jedini preostali prijatelj, da pita da li je podojio jagnje koje je ovca odbacila posle jagnjenja. Tačno na vreme stiže crni pas koga je navadio na keks koji se služi uz kafu. Desi se da ode i do “Bele kuće”, gde rade pristojne devojane, gde radi i Nikolina, koja ima psa, za koga rekla da je italijanski lagato. Kratki espreso i voda sa ledom. Tu je, uz dozvolu, na nekorišćenom delu šanka, “izložio” svoju poslednju knjigu i prodo, čudo neviđeno, četiri komada. Kafić prostran, uvek neka izložba slika. Kad kod umetnosti, seti se da piso poeziju, čuj piso, objavljivo: Ramenima/ ramenima nebo dodirujem/ pod pazuhom/ brda rastu/ ključne kosti u vazduhu se prevrću/ vratolom prave…

Ruča sat iza podneva, zamračuje sobu, pre dremke čita pola sata. Da kaže, “otkrio” Bernharda, koji otkriva: “Ono što neki rade s notama, ja radim sa rečima”. To nije simfonija, to je oratorijum reči, bar pola nobelovaca nije mu ni do kolena. Prvo se desio Vitgenštajnov nećak, posle došle druge knjige, Korektura, Brisanje, Stari majstori, Krečana, Hodanje… Evo fragmenta iz Korekture: “Jer ako ne ode odavde, rekao je Rojthamer, on u ovoj zemlji propada, i ako nije sklon niskosti, onda će u ovoj zemlji i u ovoj državi postati sklon niskosti, i ako nije podla i bestidna priroda, onda će u ovoj zemlji i u ovoj državi postati niska i podla priroda i niska i podla kreatura, prema tome čovek mora od samog početka, od prvih trenutaka kada počne da misli, da beži iz ove zemlje i iz ove države, i što pre čovek umnih sposobnosti okrene leđa ovoj zemlji i ovoj državi, tim bolje, pobeći, ostaviti sve što je ova država, sve što čini ovu zemlju, otići bilo kuda, pa makar i na kraj sveta…”

I tako, zemaljski dani, u svojevrsnom azilu, teku. Polako, posla što se tiče, kači kopačke o klin. Ali, da se reče o stanju u medijima. Stanje u medijima, uostalom kao i u svemu ostalom, je straobalno. Na jednoj od proslava “Vremena”, biće u JDP, urednik Žarković je rekao da je budućnost novinarstva u specijalistima za određene oblasti. I stiglo se do specijalista, specijalista služenja vlasti i neukusu. Za te specijalce nema pristojne reči, šta drugo nego okrenuti leđa i pobeći na kraj sveta, u zjapeću prazninu dosade.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure