img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Devojka iz moga kraja

10. jun 2020, 19:50 Nebojša Broćić
foto: pexels
Copied

Leti smo se svi sretali u Tribunju. Nekim odista dražesnim i gotovo ironičnim hirom sudbine, desilo se da smo mi muškarčići listom bili iz Beograda a gotovo sve curice na letovanju u Tribunju iz Zagreba. U to doba nam je zaista bilo teško i da zamislimo povoljniji splet okolnosti. I treba li reći da su se sve naše maštarije o preskakanju sa balkona na balkon dok im roditelji spavaju, isplovljavaju u čamcu prema zalazećem suncu sa flašom barba Josinog vina ili valjuškanju u senovitim uvalama iza Zamalina, dok nas borove iglice bockaju u ključnom trenutku, u realnosti završile pripitim filozofskim raspravama do zore, beskrajnim, šaputavim jadanjima o nesrećnim ljubavima tamo kod naših kuća, sedenjem na mostiću sa mlakim pivom u rukama. Zajedno smo dobacivali bezobrazluke šokiranim Čehinjama iz obližnjeg odmarališta i beskrajno se zaklinjali na bratsko-sestrinsku ljubav i večno prijateljstvo na rastanku, poslednjih dana avgusta o kojima je Arsen tako potresno pevao. A preko godine je uvek nekako ispadalo da mi u Zagreb odemo retko, najčešće na neki koncert ili utakmicu, a da naše posestrime sa svojim drugarima tek nešto češće dođu u Beograd.

I tako nam je jednom pristigla poveća ekipa, naša drugarica Nikolina, balerina i lafčina, nekoliko njenih frendica i par prijatelja Vece Aleksića, pitomca Vojnopomorske akademije, ronioca, velikog gotivca i Canetovog burazera. A Stanko Aleksić je bio blag, bio je smrt za devojčice i naš drug. Bio je toliko pitom i bez ikakve odbrane, da nije bilo šanse da izdrži dugo na ovakvom svetu. Cane je bio prelepi balon u zemlji kaktusa. Te večeri smo poveli goste u JDP, da gledamo Baala, pa posle kod Miće u Kursulinu na žurku. I gledali smo Baala otvorenih usta, nije ni čudo – Jovanov JDP, Buđenje, Ptice, Jelena Sergejevna, bog hoda po zemlji… I izdržasmo nekako da se ne poraspadamo, sve dok na kraju Miki Manojlović, Brehtov Baal, nije otišao u dubinu scene, skinuo odeću i na velikoj gomili zemlje počeo da kopa grob za sebe. Dok ga mračna utroba, kao za nagradu, vuče u sebe, šta još Balu znači svet? Tako je sit, prejeo se toliko. Ali nebo se još uvek skriva iza njegovih očiju. Imaće neba dovoljno, kada umre Bal. A kada Zemljina utroba proguta njegovo telo koje truli, čak i tada će nebo bit gore, tiho i bledo, golo, mlado, neizmerno divno, baš kakvo je Bal voleo, dok je živeo tu među nama. Izvinite i vi i Breht na slobodnom prepevu, ali meni to tako zvuči, ta balada o Velikom Baalu.

Sećam se da smo seli odmah tu, na prvu klupu u Peder parku, da se priberemo. Sedeli smo tako ćuteći, svi još uvek stojeći oko one humke na sceni, a onda se neko od Zagrepčana prenuo, okrenuo se ka nama i pitao sasvim ozbiljno: Isuse, jesu li za boga miloga sve predstave u Beogradu ovakve?

Vodili smo ih narednih dana, podrazumevalo se nekako, do Akademije. Za nas je to bila Rupa, draga i naravno bitna, ali ipak samo vlažna rupa u Rajićevoj, dođavola. A za ove ljude Akademija je bila mit, zona bezuslovne slobode, bajkovito mesto ispunjenja tajnih želja. Imali su oni boemski Kavkaz i kafe-slastičarnicu Zvečka, imali su Lap i Kulušić u kome su prašili Piksiz i GBH, i još dobrih mesta sa još boljim ljudima. Okej, bili su im fora kafančine Manjež i Zora, pa SKC i Dom i Cvetić, ali Akademija je bila nešto drugo, mesto hodočašća. Te noći su svirali Morbidi i mnoći, sjajan beogradski odgovor na Sisters of Mercy. Sa minijaturne scene u ćošku dopirao je pun, mastan zvuk a Debeli je stajao ispred, sa brčićima i sav u crnom, gledao u mrak i opominjao na dolazeću katastrofu – Na istoku ruši se grad, ulice i zgrade gore, ovo je bela noć, ovo je taj sedmi dan. Na zapadu ruši se svet, mrtve duše gore, ovo je sedmi san a sanjam isti san već godinu–dve. Reče neko posle, mnogo dobar bend. Složili smo se sa našim Zagrepčanima kako baš ne vidimo svet da se ruši i mrtve duše koje gore. Pričali smo kako vidimo zidove oko sebe koje valja oboriti, vidimo čežnju za slobodom skoro kao nekakvo telesno biće, videli smo kurvine sinove svuda okolo, naravno, ali ne i ono što je bilo odmah tu, iza vrata.

I sada, prođoše i decenije, skupljam hrabrost da opet odem do odskora ušminkanog Kavkaza, Kina Europa i Stare vure na Gornjem gradu, gde me je moja drugarica Andrea, lepojka, mudrica i žustri polemičar, vodila da pijuckamo sa Željkom Malnarom i slušamo o njegovim lutanjima, da odem tamo i podsetim se kako ona Arsenova o devojci iz voza od Perkovića preko Knina može imati posve drugačije i neočekivano značenje, da to ne mora biti ljubavna priča o nekoj snajčici iz mladosti sa moje Zvezdare, već priča i o velikim prijateljstvima sa curama iz drugog mog kraja, iz Zagreba, pod Tuškancem.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure