img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Devojka iz moga kraja

10. јун 2020, 19:50 Nebojša Broćić
foto: pexels
Copied

Leti smo se svi sretali u Tribunju. Nekim odista dražesnim i gotovo ironičnim hirom sudbine, desilo se da smo mi muškarčići listom bili iz Beograda a gotovo sve curice na letovanju u Tribunju iz Zagreba. U to doba nam je zaista bilo teško i da zamislimo povoljniji splet okolnosti. I treba li reći da su se sve naše maštarije o preskakanju sa balkona na balkon dok im roditelji spavaju, isplovljavaju u čamcu prema zalazećem suncu sa flašom barba Josinog vina ili valjuškanju u senovitim uvalama iza Zamalina, dok nas borove iglice bockaju u ključnom trenutku, u realnosti završile pripitim filozofskim raspravama do zore, beskrajnim, šaputavim jadanjima o nesrećnim ljubavima tamo kod naših kuća, sedenjem na mostiću sa mlakim pivom u rukama. Zajedno smo dobacivali bezobrazluke šokiranim Čehinjama iz obližnjeg odmarališta i beskrajno se zaklinjali na bratsko-sestrinsku ljubav i večno prijateljstvo na rastanku, poslednjih dana avgusta o kojima je Arsen tako potresno pevao. A preko godine je uvek nekako ispadalo da mi u Zagreb odemo retko, najčešće na neki koncert ili utakmicu, a da naše posestrime sa svojim drugarima tek nešto češće dođu u Beograd.

I tako nam je jednom pristigla poveća ekipa, naša drugarica Nikolina, balerina i lafčina, nekoliko njenih frendica i par prijatelja Vece Aleksića, pitomca Vojnopomorske akademije, ronioca, velikog gotivca i Canetovog burazera. A Stanko Aleksić je bio blag, bio je smrt za devojčice i naš drug. Bio je toliko pitom i bez ikakve odbrane, da nije bilo šanse da izdrži dugo na ovakvom svetu. Cane je bio prelepi balon u zemlji kaktusa. Te večeri smo poveli goste u JDP, da gledamo Baala, pa posle kod Miće u Kursulinu na žurku. I gledali smo Baala otvorenih usta, nije ni čudo – Jovanov JDP, Buđenje, Ptice, Jelena Sergejevna, bog hoda po zemlji… I izdržasmo nekako da se ne poraspadamo, sve dok na kraju Miki Manojlović, Brehtov Baal, nije otišao u dubinu scene, skinuo odeću i na velikoj gomili zemlje počeo da kopa grob za sebe. Dok ga mračna utroba, kao za nagradu, vuče u sebe, šta još Balu znači svet? Tako je sit, prejeo se toliko. Ali nebo se još uvek skriva iza njegovih očiju. Imaće neba dovoljno, kada umre Bal. A kada Zemljina utroba proguta njegovo telo koje truli, čak i tada će nebo bit gore, tiho i bledo, golo, mlado, neizmerno divno, baš kakvo je Bal voleo, dok je živeo tu među nama. Izvinite i vi i Breht na slobodnom prepevu, ali meni to tako zvuči, ta balada o Velikom Baalu.

Sećam se da smo seli odmah tu, na prvu klupu u Peder parku, da se priberemo. Sedeli smo tako ćuteći, svi još uvek stojeći oko one humke na sceni, a onda se neko od Zagrepčana prenuo, okrenuo se ka nama i pitao sasvim ozbiljno: Isuse, jesu li za boga miloga sve predstave u Beogradu ovakve?

Vodili smo ih narednih dana, podrazumevalo se nekako, do Akademije. Za nas je to bila Rupa, draga i naravno bitna, ali ipak samo vlažna rupa u Rajićevoj, dođavola. A za ove ljude Akademija je bila mit, zona bezuslovne slobode, bajkovito mesto ispunjenja tajnih želja. Imali su oni boemski Kavkaz i kafe-slastičarnicu Zvečka, imali su Lap i Kulušić u kome su prašili Piksiz i GBH, i još dobrih mesta sa još boljim ljudima. Okej, bili su im fora kafančine Manjež i Zora, pa SKC i Dom i Cvetić, ali Akademija je bila nešto drugo, mesto hodočašća. Te noći su svirali Morbidi i mnoći, sjajan beogradski odgovor na Sisters of Mercy. Sa minijaturne scene u ćošku dopirao je pun, mastan zvuk a Debeli je stajao ispred, sa brčićima i sav u crnom, gledao u mrak i opominjao na dolazeću katastrofu – Na istoku ruši se grad, ulice i zgrade gore, ovo je bela noć, ovo je taj sedmi dan. Na zapadu ruši se svet, mrtve duše gore, ovo je sedmi san a sanjam isti san već godinu–dve. Reče neko posle, mnogo dobar bend. Složili smo se sa našim Zagrepčanima kako baš ne vidimo svet da se ruši i mrtve duše koje gore. Pričali smo kako vidimo zidove oko sebe koje valja oboriti, vidimo čežnju za slobodom skoro kao nekakvo telesno biće, videli smo kurvine sinove svuda okolo, naravno, ali ne i ono što je bilo odmah tu, iza vrata.

I sada, prođoše i decenije, skupljam hrabrost da opet odem do odskora ušminkanog Kavkaza, Kina Europa i Stare vure na Gornjem gradu, gde me je moja drugarica Andrea, lepojka, mudrica i žustri polemičar, vodila da pijuckamo sa Željkom Malnarom i slušamo o njegovim lutanjima, da odem tamo i podsetim se kako ona Arsenova o devojci iz voza od Perkovića preko Knina može imati posve drugačije i neočekivano značenje, da to ne mora biti ljubavna priča o nekoj snajčici iz mladosti sa moje Zvezdare, već priča i o velikim prijateljstvima sa curama iz drugog mog kraja, iz Zagreba, pod Tuškancem.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

Komentar

Komentar

„Antisrbin“ i „blokader“: Pumpaj Nole!

Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obilazi novu deonicu auto-puta E-763

Komentar

Pakovraće – Požega: Vučić na putu iracionalnosti

I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučićev testosteron, nepravda i beščašće

Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure