Jaroslavu Bulavinu, fotografu iz Rusije, Srbija je pre dve i po godine postala novi dom koji mu je, kako govori za „Vreme”, pružio niz mogućnosti da razvija sopstveni talenat. Nakon objavljivanja snimaka i fotografija iz drona s protesta 15. marta, obavešten je da mora da napusti zemlju na godinu dana
Organizacija Iršot, na osnovu stotina izjava i video-snimaka sa protesta u Beogradu 15. marta, tvrdi da je tada na mirnim demonstrantima „veoma verovatno“ korišćeno akustično oružje
Saga o „zvučnom topu“ se nastavlja: ministar policije Ivica Dačić sada tvrdi da „neprijatni tonovi“ nisu mogli biti pušteni iz zvučnog topa 15. marta jer je taj mod u Srbiji, kako kaže, „zablokiran“
Ruska federalna služba bezbednosti odgovorila je, posle više od mesec dana, na pitanje „Vremena“ o tome da li su u Srbiji ispitivali dešavanja 15. marta u 19:11 časova u centru Beograda
Mesec i po dana posle protesta u Beogradu, Evropski sud za ljudska doneo je privremenu meru prema državi Srbiji o upotrebi zvučnih uređaja za kontrolu okupljenih građana
Kao što je najavio predsednik Srbije, počela su hapšenja zbog uništavanja traktora postavljenih oko Pionirskog parka na protestu 15. marta. Studenti protestuju ispred Policijske stanice „29. novembar“
Grupa NVO podnela je Tužilaštvu za organizovani kriminal krivičnu prijavu za terorizam protiv NN lica zbog sumnje da je upotrebljeno opasno sredstvo na protestu u Beogradu 15. marta
Prošlo je više od tri nedelje od najvećeg protesta u istoriji Srbije održanog u Beogradu 15. marta, kada je nekakav zvuk razbacao okupljene. Isto toliko vremena prošlo je otkako je navodno počela istraga Tužilaštva koje sada počinje da saslušava građane
Na protestu u Beogradu 15. marta, u Ulici kralja Milana, nekakva sila podelila je okupljene na dve strane ulice. Šta se tačno dogodilo, i dalje nije poznato, a nevladine organizacije analizirale su više od tri hiljade svedočanstava ljudi koji su se na ulici tada našli
Predsednik Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović pozvan je u policiju nakon što je u studiju Tanjug TV rekao da je na protestu 15. marta korišćen „zvučni top“
Šta se zapravo desilo 15. marta u Ulici kralja Milana? Da li je neko soničnim ili vazdušnim topom opalio po masi, pretvarajući ljude u pokusne kuniće? Veliko istraživanje „Vremena“ čitajte u novom broju od četvrtka
Tri bela kombija koja su bila parkirana tik uz zgradu Predsedništva za vreme protesta i u danima nakon njega, u petak, 21. marta, posle pisanja „Vremena“ - više nisu tu
Dok mediji i građani svakog dana doznaju nove detalje i raskrinkavaju laži vlasti, tužilaštvo se slučajem huka i stampeda u Kralja Milana bavi izgleda samo kako bi amnestiralo režim
„Sve je više indicija da je policija u Srbiji koristila zabranjeno zvučno oružje protiv demonstranata“, javlja nemački javni servis ARD. A list Cajt donosi opširnu reportažu sa studentskih protesta
„Namerno, nelegalno korišćenje sredstava načinjenih da izazovu strah, konfuziju i nered na javnim skupovima, predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava”, stoji u saopštenju više od 1500 profesora i nobelovaca iz celog sveta o događaju u Beogradu 15. marta
Šta kaže fizika? Panika se prenosi, unutar grupe ljudi, od suseda do suseda. Takva kretanja su, kad nema neposredne barijere, kako fizičari kažu, izotropna, a snimci pokazuju sasvim suprotno: da postoji preferentni pravac po sredini ulice, onaj kojim se kretala – spoljna prinudna sila
Dužnost lekara je da nepristrasno saslušaju i tretiraju pacijente. Neodgovorne i neetične izjave ministra zdravlja da su se pacijenti javljali “sa tim simptomima (...) po nalogu” sugerišući da su te tegobe lažne, umanjuju poverenje u zdravstvene institucije, odvraćaju ljude od traženja pomoći u zdravstvenim ustanovama i time narušavaju pravo na zdravstvenu zaštitu
Istog trenutka kada je tišina u Kralja Milana prekinuta strašnim hukom, grupa mladića sa gradilišta „King's Circle Residences“ počela je da baca petarde i topovske udare na građane
Kuću Siniše Jevtića obilazili su ljudi koji se nisu legitimisali i tvrdili su da su „iz policije“. Jevtić, veteran ranjavan na Košarama, to povezuje sa protestom u Beogradu i njegovim objavama o „zvučnom topu“ na Fejsbuku
U Beogradu je na dan protesta bilo raspoređeno više „zvučnih topova“, tvrdi izvor Danasa iz Žandarmerije. To pokazuje i jedan snimak od subote, a ministar Ivica Dačić demonstrirao upotrebu uređaja posle konferencije za novinare
Profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu Aleksandar Jaćić uradio je analizu zvuka snimka koji se pojavio na društvenim mrežama, nastalog u Ulici kneza Miloša, iznad apoteke „1. maj“ i kaže da je mala verovatnoća da ga je prouzrokovalo ponašanje ljudi u masi
Nakon što se završio 15. mart, taj „dan D” posle kojeg su mnogi očekivali da će iznedriti neku posebnu ideju, pitanje za milion dolara i jedan dinar preko je - šta sad?
Žarko Trebješanin, psiholog, govorio je za „Vreme” o efektu mase i onome što se dogodilo na ulicama Beograda u subotu 15. marta. Njegova izjava kasnije je pogrešno preneta u emisiji „Hit tvit” na Pink televiziji
Dok Urgentni centar ne odgovara na pitanja „Vremena”, ministar zdravlja Zlatibor Lončar odgovara ironično. Pitanje je da li se zbilja više ljudi javlja sa simptomima vrtoglavice, mučnine, glavobolje koji se povezuju sa navodnim zvučnim udarom tokom protesta u Beogradu 15. marta
„Vreme“ je istraživalo uzrok stampeda u subotu, 15. marta, u centru Beograda, a zatim su službe preko tabloida objavile sopstvenu verziju
Prevod
Snimak je ubrzo postao viralan, a posle dve nedelje Jaroslavu je stiglo obaveštenje da mora da napusti Srbiju u roku od sedam dana, uz jednogodišnju zabranu ulaska na teritoriju zemlje.
Nekoliko dana ranije dobio je i anonimnu poruku o tome da je prekršio zakon i da treba da ukloni materijale i da će, ukoliko to ne uradi, možda ući u ozbiljan problem.
Šta piše u naredbi o napuštanju Srbije?
Bulavin je u Srbiji imao jedinstvenu dozvolu za boravaki rad, koja je rešenjem koje je dobio krajem marta prestala da važi.
U naredbi o napuštanju zemlje, ne pominju se snimci kao razlog ovakve odluke, kaže za „Vreme” njegova advokatica Tatjana Pećaranin.
„On je dobio rešenje kojim mu prestaje pravo na jedinstvenu dozvolu koja mu je izdata u trećem produženju privremenog boravka i zabranjen mu je ulazak u Srbiju u trajanju od godinu dana. Prvo rešenje koje mu je uručeno praktično i ne sadrži razloge, osim jedne jedine rečenice da su policijski službenici Uprave za strance izvršili kontrolu legalnosti boravka i da su utvrdili da postoji opravdana sumnja da on ne koristi odobrenu jedinstvenu dozvolu u nameravanu svrhu”, kaže Pećaranin.
Rešenje mu je uručeno 31. marta, a po njegovom dobijanju, advokati koje je angažovao napravili su žalbu.
„U žalbi protiv prvostepenog rešenja smo naveli da nije sproveden postupak, da nisu utvrđene činjenice, da nisu izvedeni dokazi, da njemu kao licu o čijim pravima se odlučuje, nije data mogućnost da se izjasni na činjenice i da pruži dokaze kojima bi potkrepio svoje navode. Upravni postupak praktično nije sproveden zakonito. U drugostepenoj odluci po žalbi svi navodi su odbijeni kao neosnovani i oni tvrde da je na osnovu terenske provere koju su izvršili 29. marta, a to je bila subota, izvršena kontrola legalnosti boravka, da on nije zatečen na adresi stanovanja i na adresi gde je prijavljeno obavljanje delatnosti i to je to”, kaže Pečaranin.
Jaroslav Bulavin je zatim odlučio da napusti Srbiju i da ne pokreće dalji postupak.
Trenutno se nalazi u Crnoj Gori.
Šta je Bulavin uradio 15. marta?
Jaroslav Bulavin se u Beograd doselio 2022. godine.
Radio je kao samostalni fotograf i snimatelj, ali mu je glavna aktivnost bila umetnost, govori on za „Vreme”.
Školovao se za filmskog reditelja u Sankt Peterburgu i u Beogradu je održao nekoliko samostalnih izložbi fotografija i video sadržaja, snimljenih i u Rusiji i u Srbiji, kao i kreativna predavanja i radionice.
„Moj umetnički život je kao potraga za blagom, stalna potraga za lepotom. U Srbiji sam tražio lepotu u polarnoj svetlosti, olujnim oblacima, podvodnom svetu, ljudskim licima, kao i u kulturnim ritualima i urbanim pejzažima, i kreirao sam izložbe o tome”, govori on za „Vreme”.
Međutim, protesti u zemlji dali su mu i novu mogućnost.
„Imao sam priliku da pronađem lepotu u masama ljudi na trgovima. Živeo sam blizu Brankovog mosta, i tokom proleća su se protesti održavali oko moje kuće. Dokumentovao sam ove proteste za svoj projekat ‘Prozor na Beograd’ gde snimam sve zanimljivo što se dešava oko moje kuće. Ali 15. marta je bio zakazan veliki ispit i imao sam samo jednu šansu da položim. Bila je to luda, retka prilika da iskoristim sve svoje umetničko iskustvo za ove jedinstvene okolnosti i bio sam spreman da rizikujem sve što sam imao za to. Nisam mario za posledice, jer bi mi žaljenje zbog propuštene prilike bilo mnogo bolnije”, kaže Bulavin.
[video width="1920" height="1080" mp4="https://vreme.com/wp-content/uploads/2025/07/5.mp4"][/video]
Snimak Brankovog mosta Jaroslava Bulavina
Tako je, iako nije imao sve dozvole za snimanje, i iako je snimanje iz drona tog dana na delu područja Beograda bilo zabranjeno, Jaroslav odlučio da lansira dron, smatrajući da je ovaj prekršaj bio beznačajan u odnosu na važnost događaja, koji je, govori Bulavin za „Vreme”, kao umetnik morao da zabeleži.
„Moje lične žrtve gube na značaju u odnosu na potencijalnu istorijsku vrednost dokumentarnog materijala koji sam mogao da dobijem”, kaže Bulavin.
Nakon objavljivanja materijala, ispostavilo se da je umetnička vrednost ovih slika umnožena njihovim političkim značajem, što je, kaže, potpuno potcenio i saznao tek iz komentara.
„Znao sam da javnost čeka ove slike, ali sam to potpuno potcenio u drugim mogućim kontekstima i značenjima i nisam razmišljao o posledicama.”
Kao odgovor na popularnost, podelio je sve materijale za besplatno preuzimanje, jer, kako pojašnjava, „mnogo više pripadaju Srbima nego meni”.
Nije, kaže on, bio jedini koji je snimao Slaviju tog dana, ali njegov snimak koji je nazvao „Sve mir” otišao je najdalje.
„Mislim da je poenta viralnosti ‘Sve mira‘ u mojoj odluci da napravim sfernu panoramu sa celim trgom u njoj, jer niski oblaci nisu dozvoljavali dronovima da budu viši. A masa ljudi sa lampama na ovoj slici izgleda kao živi neuron ili galaksija, tako da slika dobija snažno simboličko značenje koje ujedinjuje ljude, i u tom trenutku dokumentovani snimak postaje umetnost. Čuo sam da se ljudi čak i tetoviraju sa ovom slikom. Takođe sam dobio ponudu da odštampam fotografije na suvenirima, ali nisam smatrao da je prikladno”, kaže on.
Anonimna poruka upozorenja
Osim gomile komentara, dobio je i jednu anonimnu poruku upozorenja.
„U blizini vojnog kompleksa i vladinih objekata je strogo zabranjeno fotografisanje i snimanje, posebno dronom za koji niste imali dozvolu od DCV ni za jedan let koji ste objavili, a posebno za snimanje masovnih okupljanja kada je zakonom zabranjeno korišćenje bespilotnih letelica. Na našoj antidron opremi ID vaše letelice je od sad zasigurno na crnoj listi, a ja vas upozoravam, u dobroj nameri, kao prijatelj Ruskih državijana u Beogradu da uklonite snimke i naredne letove obavijate što dalje od vojnih i vladinih objekata, jer ako ovi moji pokrenu proces protiv vas, neće izaći na dobro. Pozdrav!”, glasila je poruka koju je dobio 25. marta.
U delu Beograda, koji je obuhvatao i područje na kome se održavao protest, važila je zabrana snimanja iz vazduha od 14. do 18. marta.
„Bio je potpuno u pravu i bio sam zahvalan na ovom prijateljskom upozorenju i sakrio sam većinu materijala koje sam objavio, osim „Sve mira“ jer već nije imalo smisla da ga krijem u tom trenutku”, objašnjava Bulavin za „Vreme”.
Odluka Odeljenja za strance
Bulavin je zatim krajem marta dobio poziv iz Odeljenja za strance. Pitali su ga zašto nije na svojoj fizičkoj i pravnoj adresi.
„Bila je subota, i objasnio sam da sam van Beograda. Pozvan sam na razgovor u ponedeljak, gde su me pitali o mom poslu. Odgovorio sam da radim kao fotograf i snimatelj i pružio dokaze koji potvrđuju legalnost mog poslovanja. Izgleda da je inspektor bio uveren da se moje aktivnosti obavljaju kako treba. Ipak, na kraju razgovora, uručeno mi je rešenje kojim mi se zabranjuje ulazak u Srbiju, uz zahtev da napustim zemlju u roku od sedam dana. Moja lična boravišna karta je isečena makazama”, pojašnjava sagovornik „Vremena”.
U tom trenutku mu je preostalo još šest meseci pre nego što je mogao da dobije pravo da podnese zahtev za stalni boravak.
Kako kaže, sumnja da je ova odluka bila unapred pripremljena i da nije zavisila od toga kako je razgovor protekao.
Pošto je dobio odluku, nastupio je, govori on, potpuni haos.
„Nakon desetina poziva, našao sam se između dva suprotna mišljenja o mojoj kazni”, kaže on.
Jedno mišljenje koje mu se motalo bilo je da je sve je velika nepravda, sudska proizvoljnost, „smatrajte me žrtvom koja treba da ostane u Srbiji i bori se za svoja prava, jer moji prekršaji nisu dovoljni za proterivanje”.
„Drugo mišljenje je bilo suprotno: moj prekršaj je mnogo ozbiljniji; možda sam u opasnosti; prema meni nisu postupali tako grubo jer nisam smatran pretnjom po nacionalnu bezbednost, kao što se obično radi sa drugim proteranima, treba da budem zahvalan, da napustim zemlju, da sve obrišem i da ćutim. I to je takođe ispravno. Anonimna poruka navodi zabrane koje sam prekršio, i to su zaista veoma ozbiljni prekršaji. Bio sam rastrzan između ova dva mišljenja dok nisam poslušao svoju savest, koja je zauzela stav tačno po sredini”, objašnjava sagovornik „Vremena”.
Kako kaže, uprkos činjenici da je formalni razlog zabrane nepravedan, smatrao je da je kazna zaslužena.
„Namerno sam rizikovao, bio sam spreman da se žrtvujem za ove snimke i trebalo bi da budem odgovoran za ovu odluku. Što znači da sam odgovoran za prihvatanje kazne umesto da pokušavam da je izbegnem. To je fer”, kaže on.
Stoga je, nakon što su žalba i zahtev za odlaganje odbijeni, odlučio da zamoli advokate da odustanu od daljeg pravnog osporavanja.
Kako dodaje odlučio je da svoju priču ispriča javnosti tek neko vreme nakon što je otišao - „kada svi procesi budu završeni, kako se moja poruka ne bi mogla protumačiti kao poziv na promenu odluke ili pokušaj da se izazove sažaljenje”.
„Nemam takav cilj, samo želim da podelim priču o tome zašto sam odlučio da uradim ovo snimanje i kako se završilo srpsko poglavlje mog života. Takođe odbijam ponude za pomoć, iako sam im veoma zahvalan. To je moj stav. Ali sam zaista zahvalan na velikom talasu podrške koju dobijam od Srba (i Rusa takođe). To dokazuje da sve nije bilo uzalud i inspiriše me verom u dobru budućnost za sve nas i podseća me da nisam autsajder u Srbiji”, kaže Bulavin, više od četiri meseca pošto je napustio Srbiju.
Kada jednogodišnja zabrana istekne, voleo bi da se vrati u Beograd.
„Vratiću se na neko vreme da posetim roditelje i brata koji i dalje žive tamo. Ali da li ću živeti u Srbiji, zavisiće od toga da li će mi ponovo biti odobrena boravišna dozvola i da li ću se osećati bezbedno kao ranije”, zaključuje Bulavin.
Snimanje dronom – kakva su pravila?
Snimanje dronom u Srbiji je zakonski regulisano i zahteva ispunjenje određenih uslova.
Potrebno je da dron bude registrovan i osiguran, a operater mora imati važeću dozvolu za upravljanje. Postoje i posebni propisi za letenje iznad naseljenih mesta, javnih skupova i u blizini aerodroma. Za snimanje iz vazduha, često je potrebna i posebna dozvola Ministarstva odbrane.
Letenje dronova je strogo zabranjeno u krugu od pet kilometara oko aerodroma zbog rizika od sudara sa vazduhoplovima. Prekršaji ovog pravila dovode do ozbiljnih posledica, uključujući visoke kazne.
Pored aerodroma, postoje i druge „zone zabrane letenja“, kao što su vojne baze, vladine zgrade, bolnice i škole. Letenje iznad takvih objekata bez dozvole je strogo zabranjeno.
U Srbiji je zabranjeno upravljanje dronom izvan vidnog polja (BVLOS) bez specijalne dozvole. Ovo znači da operater mora u svakom trenutku da ima vizuelni kontakt sa dronom.',
title: 'Priča ruskog fotografa: Zašto sam dobio zabranu ulaska u Srbiju na godinu dana',
pubdate: '2025-07-22 16:33:47',
authors: authors,
sections: "Vesti",
tags: "15. mart 2025.,Deportacija,fotografija,Jaroslav Bulavin,Protesti u Srbiji",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Priča ruskog fotografa: Zašto sam dobio zabranu ulaska u Srbiju na godinu dana',
'pageContent': 'Stotine hiljada uključenih bliceva na telefonima obasjavaju Trg Slavija i okolne ulice dok se dron uzdiže u nebo i beleži kadar koji je obišao svet.
Snimak „Sve mir” delo je fotografa i snimatelja Jaroslava Bulavina zabeležen 15. marta tokom najvećeg studentskog protesta u Beogradu.
[video width="1920" height="1080" mp4="https://vreme.com/wp-content/uploads/2025/07/й8_1.mp4"][/video]
Snimak iz drona Jaroslava Bulavina
Iako je tog i narednih nekoliko dana, po odluci Direktorata civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije važila zabrana snimanja iz vazduha u značajnom delu Beograda, Bulavin je odlučio da podigne dron.
Zabrana snimanja iz vazduha u LY R8 Beograd u periodu od 14.03. do 18.03.2025. godine. ✈️ pic.twitter.com/STmHFhT5m6
Snimak je ubrzo postao viralan, a posle dve nedelje Jaroslavu je stiglo obaveštenje da mora da napusti Srbiju u roku od sedam dana, uz jednogodišnju zabranu ulaska na teritoriju zemlje.
Nekoliko dana ranije dobio je i anonimnu poruku o tome da je prekršio zakon i da treba da ukloni materijale i da će, ukoliko to ne uradi, možda ući u ozbiljan problem.
Šta piše u naredbi o napuštanju Srbije?
Bulavin je u Srbiji imao jedinstvenu dozvolu za boravaki rad, koja je rešenjem koje je dobio krajem marta prestala da važi.
U naredbi o napuštanju zemlje, ne pominju se snimci kao razlog ovakve odluke, kaže za „Vreme” njegova advokatica Tatjana Pećaranin.
„On je dobio rešenje kojim mu prestaje pravo na jedinstvenu dozvolu koja mu je izdata u trećem produženju privremenog boravka i zabranjen mu je ulazak u Srbiju u trajanju od godinu dana. Prvo rešenje koje mu je uručeno praktično i ne sadrži razloge, osim jedne jedine rečenice da su policijski službenici Uprave za strance izvršili kontrolu legalnosti boravka i da su utvrdili da postoji opravdana sumnja da on ne koristi odobrenu jedinstvenu dozvolu u nameravanu svrhu”, kaže Pećaranin.
Rešenje mu je uručeno 31. marta, a po njegovom dobijanju, advokati koje je angažovao napravili su žalbu.
„U žalbi protiv prvostepenog rešenja smo naveli da nije sproveden postupak, da nisu utvrđene činjenice, da nisu izvedeni dokazi, da njemu kao licu o čijim pravima se odlučuje, nije data mogućnost da se izjasni na činjenice i da pruži dokaze kojima bi potkrepio svoje navode. Upravni postupak praktično nije sproveden zakonito. U drugostepenoj odluci po žalbi svi navodi su odbijeni kao neosnovani i oni tvrde da je na osnovu terenske provere koju su izvršili 29. marta, a to je bila subota, izvršena kontrola legalnosti boravka, da on nije zatečen na adresi stanovanja i na adresi gde je prijavljeno obavljanje delatnosti i to je to”, kaže Pečaranin.
Jaroslav Bulavin je zatim odlučio da napusti Srbiju i da ne pokreće dalji postupak.
Trenutno se nalazi u Crnoj Gori.
Šta je Bulavin uradio 15. marta?
Jaroslav Bulavin se u Beograd doselio 2022. godine.
Radio je kao samostalni fotograf i snimatelj, ali mu je glavna aktivnost bila umetnost, govori on za „Vreme”.
Školovao se za filmskog reditelja u Sankt Peterburgu i u Beogradu je održao nekoliko samostalnih izložbi fotografija i video sadržaja, snimljenih i u Rusiji i u Srbiji, kao i kreativna predavanja i radionice.
„Moj umetnički život je kao potraga za blagom, stalna potraga za lepotom. U Srbiji sam tražio lepotu u polarnoj svetlosti, olujnim oblacima, podvodnom svetu, ljudskim licima, kao i u kulturnim ritualima i urbanim pejzažima, i kreirao sam izložbe o tome”, govori on za „Vreme”.
Međutim, protesti u zemlji dali su mu i novu mogućnost.
„Imao sam priliku da pronađem lepotu u masama ljudi na trgovima. Živeo sam blizu Brankovog mosta, i tokom proleća su se protesti održavali oko moje kuće. Dokumentovao sam ove proteste za svoj projekat ‘Prozor na Beograd’ gde snimam sve zanimljivo što se dešava oko moje kuće. Ali 15. marta je bio zakazan veliki ispit i imao sam samo jednu šansu da položim. Bila je to luda, retka prilika da iskoristim sve svoje umetničko iskustvo za ove jedinstvene okolnosti i bio sam spreman da rizikujem sve što sam imao za to. Nisam mario za posledice, jer bi mi žaljenje zbog propuštene prilike bilo mnogo bolnije”, kaže Bulavin.
[video width="1920" height="1080" mp4="https://vreme.com/wp-content/uploads/2025/07/5.mp4"][/video]
Snimak Brankovog mosta Jaroslava Bulavina
Tako je, iako nije imao sve dozvole za snimanje, i iako je snimanje iz drona tog dana na delu područja Beograda bilo zabranjeno, Jaroslav odlučio da lansira dron, smatrajući da je ovaj prekršaj bio beznačajan u odnosu na važnost događaja, koji je, govori Bulavin za „Vreme”, kao umetnik morao da zabeleži.
„Moje lične žrtve gube na značaju u odnosu na potencijalnu istorijsku vrednost dokumentarnog materijala koji sam mogao da dobijem”, kaže Bulavin.
Nakon objavljivanja materijala, ispostavilo se da je umetnička vrednost ovih slika umnožena njihovim političkim značajem, što je, kaže, potpuno potcenio i saznao tek iz komentara.
„Znao sam da javnost čeka ove slike, ali sam to potpuno potcenio u drugim mogućim kontekstima i značenjima i nisam razmišljao o posledicama.”
Kao odgovor na popularnost, podelio je sve materijale za besplatno preuzimanje, jer, kako pojašnjava, „mnogo više pripadaju Srbima nego meni”.
Nije, kaže on, bio jedini koji je snimao Slaviju tog dana, ali njegov snimak koji je nazvao „Sve mir” otišao je najdalje.
„Mislim da je poenta viralnosti ‘Sve mira‘ u mojoj odluci da napravim sfernu panoramu sa celim trgom u njoj, jer niski oblaci nisu dozvoljavali dronovima da budu viši. A masa ljudi sa lampama na ovoj slici izgleda kao živi neuron ili galaksija, tako da slika dobija snažno simboličko značenje koje ujedinjuje ljude, i u tom trenutku dokumentovani snimak postaje umetnost. Čuo sam da se ljudi čak i tetoviraju sa ovom slikom. Takođe sam dobio ponudu da odštampam fotografije na suvenirima, ali nisam smatrao da je prikladno”, kaže on.
Anonimna poruka upozorenja
Osim gomile komentara, dobio je i jednu anonimnu poruku upozorenja.
„U blizini vojnog kompleksa i vladinih objekata je strogo zabranjeno fotografisanje i snimanje, posebno dronom za koji niste imali dozvolu od DCV ni za jedan let koji ste objavili, a posebno za snimanje masovnih okupljanja kada je zakonom zabranjeno korišćenje bespilotnih letelica. Na našoj antidron opremi ID vaše letelice je od sad zasigurno na crnoj listi, a ja vas upozoravam, u dobroj nameri, kao prijatelj Ruskih državijana u Beogradu da uklonite snimke i naredne letove obavijate što dalje od vojnih i vladinih objekata, jer ako ovi moji pokrenu proces protiv vas, neće izaći na dobro. Pozdrav!”, glasila je poruka koju je dobio 25. marta.
U delu Beograda, koji je obuhvatao i područje na kome se održavao protest, važila je zabrana snimanja iz vazduha od 14. do 18. marta.
„Bio je potpuno u pravu i bio sam zahvalan na ovom prijateljskom upozorenju i sakrio sam većinu materijala koje sam objavio, osim „Sve mira“ jer već nije imalo smisla da ga krijem u tom trenutku”, objašnjava Bulavin za „Vreme”.
Odluka Odeljenja za strance
Bulavin je zatim krajem marta dobio poziv iz Odeljenja za strance. Pitali su ga zašto nije na svojoj fizičkoj i pravnoj adresi.
„Bila je subota, i objasnio sam da sam van Beograda. Pozvan sam na razgovor u ponedeljak, gde su me pitali o mom poslu. Odgovorio sam da radim kao fotograf i snimatelj i pružio dokaze koji potvrđuju legalnost mog poslovanja. Izgleda da je inspektor bio uveren da se moje aktivnosti obavljaju kako treba. Ipak, na kraju razgovora, uručeno mi je rešenje kojim mi se zabranjuje ulazak u Srbiju, uz zahtev da napustim zemlju u roku od sedam dana. Moja lična boravišna karta je isečena makazama”, pojašnjava sagovornik „Vremena”.
U tom trenutku mu je preostalo još šest meseci pre nego što je mogao da dobije pravo da podnese zahtev za stalni boravak.
Kako kaže, sumnja da je ova odluka bila unapred pripremljena i da nije zavisila od toga kako je razgovor protekao.
Pošto je dobio odluku, nastupio je, govori on, potpuni haos.
„Nakon desetina poziva, našao sam se između dva suprotna mišljenja o mojoj kazni”, kaže on.
Jedno mišljenje koje mu se motalo bilo je da je sve je velika nepravda, sudska proizvoljnost, „smatrajte me žrtvom koja treba da ostane u Srbiji i bori se za svoja prava, jer moji prekršaji nisu dovoljni za proterivanje”.
„Drugo mišljenje je bilo suprotno: moj prekršaj je mnogo ozbiljniji; možda sam u opasnosti; prema meni nisu postupali tako grubo jer nisam smatran pretnjom po nacionalnu bezbednost, kao što se obično radi sa drugim proteranima, treba da budem zahvalan, da napustim zemlju, da sve obrišem i da ćutim. I to je takođe ispravno. Anonimna poruka navodi zabrane koje sam prekršio, i to su zaista veoma ozbiljni prekršaji. Bio sam rastrzan između ova dva mišljenja dok nisam poslušao svoju savest, koja je zauzela stav tačno po sredini”, objašnjava sagovornik „Vremena”.
Kako kaže, uprkos činjenici da je formalni razlog zabrane nepravedan, smatrao je da je kazna zaslužena.
„Namerno sam rizikovao, bio sam spreman da se žrtvujem za ove snimke i trebalo bi da budem odgovoran za ovu odluku. Što znači da sam odgovoran za prihvatanje kazne umesto da pokušavam da je izbegnem. To je fer”, kaže on.
Stoga je, nakon što su žalba i zahtev za odlaganje odbijeni, odlučio da zamoli advokate da odustanu od daljeg pravnog osporavanja.
Kako dodaje odlučio je da svoju priču ispriča javnosti tek neko vreme nakon što je otišao - „kada svi procesi budu završeni, kako se moja poruka ne bi mogla protumačiti kao poziv na promenu odluke ili pokušaj da se izazove sažaljenje”.
„Nemam takav cilj, samo želim da podelim priču o tome zašto sam odlučio da uradim ovo snimanje i kako se završilo srpsko poglavlje mog života. Takođe odbijam ponude za pomoć, iako sam im veoma zahvalan. To je moj stav. Ali sam zaista zahvalan na velikom talasu podrške koju dobijam od Srba (i Rusa takođe). To dokazuje da sve nije bilo uzalud i inspiriše me verom u dobru budućnost za sve nas i podseća me da nisam autsajder u Srbiji”, kaže Bulavin, više od četiri meseca pošto je napustio Srbiju.
Kada jednogodišnja zabrana istekne, voleo bi da se vrati u Beograd.
„Vratiću se na neko vreme da posetim roditelje i brata koji i dalje žive tamo. Ali da li ću živeti u Srbiji, zavisiće od toga da li će mi ponovo biti odobrena boravišna dozvola i da li ću se osećati bezbedno kao ranije”, zaključuje Bulavin.
Snimanje dronom – kakva su pravila?
Snimanje dronom u Srbiji je zakonski regulisano i zahteva ispunjenje određenih uslova.
Potrebno je da dron bude registrovan i osiguran, a operater mora imati važeću dozvolu za upravljanje. Postoje i posebni propisi za letenje iznad naseljenih mesta, javnih skupova i u blizini aerodroma. Za snimanje iz vazduha, često je potrebna i posebna dozvola Ministarstva odbrane.
Letenje dronova je strogo zabranjeno u krugu od pet kilometara oko aerodroma zbog rizika od sudara sa vazduhoplovima. Prekršaji ovog pravila dovode do ozbiljnih posledica, uključujući visoke kazne.
Pored aerodroma, postoje i druge „zone zabrane letenja“, kao što su vojne baze, vladine zgrade, bolnice i škole. Letenje iznad takvih objekata bez dozvole je strogo zabranjeno.
U Srbiji je zabranjeno upravljanje dronom izvan vidnog polja (BVLOS) bez specijalne dozvole. Ovo znači da operater mora u svakom trenutku da ima vizuelni kontakt sa dronom.',
'pageDate': '2025-07-22 16:33:47',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});