Šta tera vlast da tretira univerzitete kao organizovanu kriminalnu grupu? Zbog čega načelnici i inspektori ljube u ruku kapuljaške siledžije i jajare koje su, koliko jučer, hapsili? Kako su od Republike Srbije kao države preostale još nakrivljene, izgrebane i ofucane kulise. I zašto je naprednjački režim pred neizbežnom implozijom
Zašto Vučić ne ispunjava studentske zahtjeve? Zato što bi u suprotnom morao rasedlati odavno osedlane institucije. Ako one nisu mamelučki pokorne i samozatajne do nestajanja, onda su neprijatelji.
To se najbolje vidi po džihadu usmjerenom na državne univerzitete. Sve što im je palo na pamet naprednjaci su uradili da ih svedu na nivo Megatrenda. Nije im upalilo – visoko školstvo je ostalo uspravne kičme.
Zbog toga profesore i stručne službe režim tretira kao organiziranu kriminalnu grupu. Mimo zakona i Ustava, vlada je promjenila normative rada, sa jednim jedinim ciljem. A to je da nastavno osoblje svede na prosjački štap. Kada im djeca ogladne, izdaće studente, poviti šiju i vratiti se na predavanja, računaju Vučić i preostala ekipa.
Da ovakve odluke protiv nacionalne inteligencije donosi kakva okupaciona vlast, moglo bi se i razumjeti zbog čega. Međutim, u pitanju je vlast čija su usta puna patriotizma i srpstva. Ona, navodno, jača i razvija zemlju. Ali sve i da je tako – a nije – pitanje je za koga?
Za vrhovnog ćacija Miloša Pavlovića, koji podnosi krivičnu prijavu protiv Vladana Đokića? Ili Glišića i Đukanovića? Ti bi hapsili rektora Univerziteta u Beogradu, nema s njima mile-lale. Možda i prije svega za žitelje Ćacilenda? Niti studiraju, još manje imaju indeks ali – zlu ne trebalo – uvijek mogu donijeti potvrdu kojom će dokazivati suprotno.
Nikome od njih ne treba Univerzitet u punom značenju riječi. Krajnje neophodne stručnjake najradije bi školovali u kasarni na kraju varoši. Tamo mogu naučiti što je poslušnost, disciplina i jednostarješinstvo. Također i da Srbija ima jednog jedinog starješinu.
Koliko je režim zabasao u mračnu šumu bezakonja, svjedoči i činjenica da su, umjesto policije, vojni veterani morali pratiti studente do fakulteta poslije protesta ispred “Informera”. A MUP je i ranije znao okretati glavu od zaštite građana i gaženja ustavno-pravnog poretka. Recimo, prilikom rušenja Hercegovačke ulice zbog potreba Beograda na vodi, kada su ljudi u fantomkama protupravno privodili građane.
Ovaj slučaj sada je postao obrazac iz Pravila službe. Kao i devedesetih godina, načelnici i inspektori ljube u ruku siledžije i jajare koje su, koliko jučer, hapsili. Ukratko, ti kapuljaši su režimska parapolicija s punim radnim vremenom. Zato svaki građanin Srbije mora sebi postaviti pitanje što bi se sve dešavalo da studenti nisu organizirali fenomenalnu redarsku službu i da je izostalo uskakanje veterana i bajkera? Također i kada će Šešelj otpustiti i posljednjeg saobraćajca iz MUP ako mu dojave da kćerka ili sin dotičnog učestvuju u studentskim protestima?
U ovoj situaciji, režim se i čudom iščuđava zašto javnost ne daje ni pet para na dolazak ekipe FSB da utvrdi da li je 15. marta upotrijebljeno neko zvučno oružje ili nije. Stvarno, u čemu je problem? Pa ima ih mnogo, ali prvi i najvažniji je Vulinovo zahvaljivanje ruskim službama “na pomoći u borbi protiv obojene revolucije.” Neizvjestan je – jelda – nalaz onih čiji radni vijek protiče u špijuniranju, zastrašivanju i hapšenju Putinovih oponenata.
Ali tu je i FBI – bar dok ga Tramp nije sravnio sa zemljom – zar ne? Kako je iz ove američke agencije rečeno za “Vreme”, njena politika je da “ne može ni da potvrdi ni da demantira postojanje istrage”. Sasvim je moguće i da – ako je zahtjev zaista stigao iz Srbije – profajleri FBI rade prekovremeno. Ti mučenici pokušavaju ustanoviti kako je ikome pod kapom nebeskom palo na pamet da pozove stranu službu da istražuje djelovanje svoje vlastite?
Ovi i brojni drugi svježi primjeri pokazuju da su od Republike Srbije kao države preostale još nakrivljene, izgrebane i ofucane kulise. To je pravo životno djelo njenog predsjednika, starog radikalskog politikanta.
Vučić nema, niti nudi ikakav plan za izlazak iz duboke krize. Naprotiv, čini sve da je produbi. Nalik je, otprilike, na kapuljaša koji mlati bakljom na benzinskoj stanici dok iz cisterne istaču gorivo. Za mrvicu dnevnopolitičke koristi spreman je da stvara podjele, podmeće, izvrće, krši zakon, demonizira, progoni, širi mržnju, kreira paralelnu stvarnost, razvaljuje državu do temelja…
U tom kontekstu nikoga nije iznenadio napad nožem na dekanicu Filozofskog fakulteta u Nišu, Nataliju Jovanović.
Možda Vučić vjeruje da će inadžijskom nepopustljivošću i ubrzanim pretvaranjem Srbije u Ćacilend zamoriti studente i natjerati ih da odustanu od svojih zahtijeva. U potaji i pakosno, isto priželjkuju i politički predatori koji su neuspješno pokušali da se nametnu najvećem omladinskom pokretu od 1986.
Ali ništa od toga. Čak i da protesti ugasnu, stanje u zemlji i problemi koji su do njih doveli ostaju. I ne samo to – tek će se multiplicirati i rasti. Takav poredak građani ne mogu duže trpjeti, niti pod njim opstati. Vučić i čitava javnost vide i osjećaju da je naprednjački režim pred implozijom. Tu nema ako, već samo kada.
Sve veći broj životinja širom sveta oboleva od istih hroničnih bolesti kao i ljudi. Nova analiza Poljoprivrednog univerziteta u Atini pokazuje da su ključni okidači identični – genetika, zagađenje, loša ishrana, stres i klimatske promene.
Objavljivanje kompromitujućeg snimka na kojem direktor UKC-a RS Vlado Đajić razgovara o kupoprodaji narkotika izazvalo je politički šok u Banjaluci i najbržu reakciju pravosuđa u novijoj istoriji. Za samo nekoliko sati srušen je jedan od ključnih ljudi SNSD-a, dok se predizborna scena preokrenula u spektakl obračuna i međusobnih optužbi
Mediji u Srbiji danas liče na Haiti, gde je vlast širila verovanje da je diktator Papa Dok vrhovni vudu vrač od čijih čini ne možete pobeći. Ne znam da li sve strašniji primeri prosipanja mržnje i zla znače da je kraj ove vlasti blizu, ali se plašim da ćemo dugo morati da se lečimo od mržnje koja je posejana
Pozitivna iskustva ne zahtevaju refleksiju, a nekad je čak i onemogućavaju ili odlažu. Emocionalna bol fokusira našu pažnju na to da naša unutrašnjost postoji. S druge strane, jedan od najvažnijih parametara snage jeste to što možete da izdržite da nešto boli i ne uradite ništa, ne pobegnete od tog doživljaja već ostanete s njim, upoznate ga i sačekate da mine, da u svom tempu iscuri i prođe
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
