Na otvaranju Evropskog prvenstva, Srbija je delovala kao da je u pitanju pripremna utakmica. Imajući u vidu kako su delovali u minulom, nezvaničnom periodu, ovo znači da su izabranici selektora Pešića bili ozbiljni, precizni i rastrčani.
Sa lakoćom je savladana prva prepreka, selekcija Estonije, a pobeda rezultatom 98:64 je ujedno i najubedljiviji trijumf naše reprezentacije u istoriji učešća na Evropskim prvenstvima.
Već od sudijskog podbacivanja, Srbija je gospodarila terenom i jasno stavila do znanja da opuštanja neće biti.
Pešić se ponovo odlučio da utakmicu počne sa visokom petorkom, gde je Jović igrao na poziciji niskog krila, dok su centarsku liniju činili Petrušev i Jokić. Osim pomenute trojice, u startnoj postavi su bili još i kapiten Bogdanović i motivisani Avramović, čija je agresivnost u odbrani dovela do nekoliko ukradenih lopti u ranoj fazi utakmice.
Na taj način, Srbija je iskoristila činjenicu da se Estonija, u nedostatku kvalitetnih rešenja na poziciji plejmejkera, muči sa organizacijom igre u napadu, pa je pojačana agresivnost Srbije vodila do brojnih prilika za kontranapade i lake poene.
Prednost Srbije na kraju prve četvrtine je iznosila velikih 20 poena razlike, a uvećavana je i u naredna dva kvartala, da bi posle treće deonice rezultat glasio 86:44.
Ono što je Srbiju krasilo tokom priprema – široka rotacija i veliki broj raspoloženih igrača – bilo je prisutno i na uvodnoj utakmici prvenstva. Srbija jeste najveću prednost napravila dok je u igri bio Nikola Jokić, ali je i ostatak sastava prikazao želju, volju i kvalitet.
Najbolji igrač na svetu je odigrao utakmicu u svom stilu – za 23 minuta na parketu upisao je 11 poena, 10 skokova i 7 asistencija, a Srbija je sa njim u igri bila bolja od protivnika za čak 39 poena. Da je bio raspoložen za igru, pokazuje i genijalni pas bez gledanja ka Avramoviću, a ostaje žal što nije krunisan pogođenom trojkom.
Međutim, selektor Pešić može biti zadovoljan i selekcijom i preciznošću šuteva svojih igrača. Procenti šuta u svim kategorijama (slobodno bacanje, za dva i tri poena) bili su na elitnom nivou, a 32 ostvarene asistencije dovoljno govore o kvalitetu protoka lopte u napadu Srbije.
Ova ekipa voli da igra zajedno, i to je jasno u svakoj utakmici koju igraju. Saigrači se ne plaše prisustva Nikole Jokića, što je često slučaj kada jedna NBA zvezda nastupa za reprezentaciju, već se trude da maksimalno iskoriste njegovo prisustvo i postanu još bolji.
Ne treba dizati euforiju zbog pobede nad Estonijom – koja, usput rečeno, nije selekcija za potcenjivanje – ali sve što smo videli potvrđuje utisak uoči prvenstva, da je Srbija došla po zlato.
*Milenko Janjić za „Vreme“ piše kratke analize posle svake utakmice košarkaša Srbije na Evropskom prvenstvu