

Finale Lige šampiona
Sudar kontrole i fluidnosti: Arsenal i PSŽ za tron Evrope u Budimpešti
Arsenal u finale ulazi sa najboljom odbranom u Evropi, ali protiv najboljeg napada na kontinentu




Ukrstila su se dva srpska nacionalna sporta – košarka i loženje. Iako selektor Svetislav Pešić hoće da spusti loptu, od tog posla nema ništa. Dok se ložimo – živi smo
Konačno kreće! Šta kreće? Pa Evropsko prvenstvo u košarci, jedinom sportu koji Srbiju baca u kolektivni trans.
Ali, da li kreće uživanje u košarci samoj ili pre loženje, strepnja, grickanje noktiju do zlata? Pa euforija ako ga bude i bedak ako ga ne bude uz obavezne analize ko je kriv i tako dalje…
Naravno da kreće loženje! Najbolji igrač sveta Nikola Jokić, koji o košarci zna sve, ali uvek deluje kao da su mu konji bitniji, bio je skoro sasvim u pravu kad je rekao da ljudi u Srbiji ne vole košarku nego pobede.
Vole i košarku, sport uopšte. Ali više vole pobede. Ili neko možda misli da će se masovno gledati Vimbldon i Australijan open kad Novak Đoković ode u penziju?


Nema tu razuma
Pogrešno je tražiti racio onde gde ga ionako teško može biti. Naposletku, zdravo je i društveno korisno baviti se sportom, ali pomalo blesavo gledati druge ljude kako trčkaraju, šutiraju naduvanu mešinu ili pokušavaju da je probace kroz obruč.
Pa još vezati svoje raspoloženje za to u meri da poraz uvrne želudac na nekoliko dana! Ničega tu nema racionalnog. Navijanje je samo patnja, sa retkim pauzama.
Što bi rekao Duško Vujošević, pobeda traje kao mački muž, a porazi peku zauvek.
Srbija, košarkaška velesila, čeka zlato više od dvadeset godina, a to je previše čekanja. I vreme je.
Uostalom, to kažu i oni koji žive od hladne računice – kladionice. Srbija je ubedljivi favorit Evropskog prvenstva. Oko Jokića je najbolji tim, prvi zadugo koji nisu skrojile ni povrede ni želja nekih igrača da „odmaraju“. Svi su tu, kao nekada.


Stari lisac upozorava
Tu je i Svetislav Pešić, stari lisac koji se poslednjih dana zabavlja time da spusti loptu. Kaže, ima mnogo reprezentacija koje konkurišu za medalje. Kaže, opasna nam je grupa.
Novinarima poručuje: „Malo da se smirite i da prestanete da palite…“
Nema od toga ništa, Svetislave, sam si kriv. Posle svetskog srebra i olimpijske bronze (uz jedno epsko opijanje), vreme je za zlato i ništa manje.


Uostalom, šta narod da radi ako se ne pali? To nam je modus vivendi, kolerično raspoloženje, u politici, društvu, pa i u sportu.
Možda je sport tzv. „sporedna stvar“, možda eskapizam. Ali ne bismo bežali da nam nije potrebno da bežimo. I ne bismo se ložili.
Dok živimo, ložićemo se. I dok se ložimo – živi smo.


Arsenal u finale ulazi sa najboljom odbranom u Evropi, ali protiv najboljeg napada na kontinentu


Rastu šanse Novaka Đokovića za osvajanje grend slema


Odluka o sudbini Saše Obradovića na klupi Crvene zvezde biće doneta danas


Olimpijakos i Valensija su favoriti u polufinalnim susretima


Zbog ostavke selektora vaterpolo reprezentacije Srbije Uroša Stevanovića čak 11 vaterpolista, osvajača svetskih, olimpijskih i evropskih zlatnih medalja, napustilo je reprezentaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve