Trenutno niko ne zna kada bi sekundarne američke sankcije, koje bi pogodile one koji posluju sa NIS-om, a prvenstveno banke, mogle da stupe na snagu.
Barem ne zvanično.
Takođe se ne zna ni da li, pored Narodne banke Srbije, i neke privatne banke još rade sa Natfnom industrijom Srbije ili su poslovanje obustavile, pod opasnošću od sankcija. „Vreme“ je pokušalo da sazna ovu informaciju, ali se ispostavilo da je nemaju ni direktori srednjeg nivoa u bankama.
Iz Udruženja banaka Srbije za „Vreme“ kažu da „pomno prate situaciju, ali da ne mogu da odgovore da li su privatne banke obustavile promet sa NIS-om“.
Kako je Srbija uveliko ušla u dan nakon dana D, odnosno svanuo je dan nakon 7. decembra, a polazeći od toga da niko zaista ne bi rizikovao da čitav srpski finansijski sektor potpadne pod američke sankcije, može se pomisliti da u vrhu države neko zna kada bi sekundarne sankcije mogle da stupe na snagu, ali to ne iznosi u javnot.
Kad će sekundarne sankcije
Prvo je guvernerka Jorgovanka Tabaković još sredinom novembra rekla da ih je američki OFAK obavestio o mogućem uvođenju sekundarnih sankcija. Ona je tada izjavila da nije stigao odgovor na upit Srbije kada bi ove sankcije mogle da stupe na snagu. Iz Udruženja banaka Srbije su istog dana objavili i će „poslovne banke, u cilju omogućavanja nesmetanog funkcionisanja svih bankarskih usluga i obavljanja platnog prometa, obustaviti promet sa NIS AD ukoliko kompanija do predviđenog roka ne dobije licencu za poslovanje“.
Zatim je Aleksandar Vučić uveo državu u decembar pričom da NBS i druge banke u zemlji rade sa NIS-om „uz rizik“ jer platni promet sa ovom firmom „ostaje do 7. decembra“.
Možda najbolje objašnjenje ponašanja stranih firmi dao je ekonomista Đorđe Đukić, američki đak i profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, kada je govorio za Blumberg Adrija.
„Nijedna banka u stranom vlasništvu neće dozvoliti blokadu platnog prometa i samoinicijativno će obustaviti saradnju sa Naftnom industrijom Srbije“, ocenjuje Đukić. On je upozorio da je Srbija dovedena pred svršen čin i da je izostanak ranije reakcije doveo do ozbiljnog rizika po finansijski sistem.
Đukić ne sumnja da su centrale stranih banaka koje posluju u Srbiji već blagovremeno razradile mogući scenario i stavile do znanja ovdašnjim predsednicima izvršnih odbora šta treba da rade, a to je „apsolutna obustava, jer ne žele da centrale trpe posledice toga na međunarodnom finansijskom tržištu“.
„Poznato je da OFAK nikad dosad nije popuštao kada je ulazio u ovakve procedure, samo je eventualno davao vreme da vlasti postupe po onome što se traži, a to je potpuno uklanjanje ruskog vlasništva iz domaće kompanije“, rekao je Đukić.
Prema njegovim rečima, trenutna situacija je takva da Narodna banka Srbije „bilo šta da učini, posledice bi bile loše“ i „sada je samo pitanje diktata po kome će morati da postupi“.
Šta će biti sa NBS
Sekundarne sankcije Narodnoj banci Srbije mogle bi da izazovu širok spektar poremećaja – od ograničenja u plaćanjima prema inostranstvu do potencijalnog uskraćivanja pristupa delu deviznih i zlatnih rezervi koje se nalaze u bankama van Srbije.
Već je poznato da je Srbija ove godine pomahnitalo kupovala zlato, pa je u prvih pet meseci 2025. godine bila među deset najvećih svetskih kupaca. Ova strategija bila je ideja Aleksandra Vučića, priznala je i guvernerka NBS. Zvaničnici su tada objavili da žele da dovuku zlato u Srbiju, ali nije poznato da li su u tome u potpunosti uspeli. Većina barem deo zaliha čuva u inostranstvu. Tabaković je izjavila da više nema mesta u srpskim trezorima za svo to zlato.
Ekonomisti upozoravaju i da bi ograničen pristup deviznim rezervama doveo do jakog pritiska na dinar. Profesor na Ekonomskom fakultetu Veljko Mijušković rekao je za RTS da bi neizbežno došlo do pada vrednosti dinara. Verovatno iz ove bojazni građani ovih dana sve više kupuju devize.
Ukoliko bi Naftna industrija Srbije ostala bez pristupa finansijskom sistemu, poslovanje bi moglo da se svede na gotovinu, što bi dovelo do teškoća u izmirivanju obaveza, ali i do otvaranja sivih zona. Iako se isplata plata u javnom sektoru obavlja unutar domaćeg platnog sistema, profesor ističe da bi se indirektni efekti kroz rast rizika i pad ekonomske aktivnosti vremenom mogli preliti i na taj segment.
„Ukoliko bi to potrajalo, kompanija bi vremenom ušla u stečaj. Država će, svakako, nastojati da to spreči“, naglašava Mijušković. Jedno od mogućih rešenja je i da Srbija ponudi otkup ruskom partneru, uz upravljanje kompanijom u prelaznom periodu. On se zalaže za to.