Knjige – Antigona u Njujorku
Briljantan prikaz »postkoma« splina
Dve sjajne drame Januša Glovackog pravi su primer kako je vredan dramski tekst ipak prvo dobra literatura, pa onda sve ostalo


Dve sjajne drame Januša Glovackog pravi su primer kako je vredan dramski tekst ipak prvo dobra literatura, pa onda sve ostalo
Autorka romana problematizuje završni ispit kao jedinicu za merenje znanja zbog pritiska kojim su đaci izloženi od sedmog razreda osnovne škole


"Ja volim da, možda malo neskromno, poredim karikaturu sa poezijom. Mislim da je način kreacije karikature vrlo sličan načinu kreacije pesme. Ima svoju logiku, svoj uzdignuti ritam, unutrašnju strukturu i zahteva izuzetnu preciznost"


Devetnaesto po redu izdanje kultne beogradske filmske manifestacije, Festivala autorskog filma (FAF), održaće se od 28. novembra do 3. decembra. U glavnom programu festivala biće prikazano šesnaest ostvarenja koja daju reprezentativan presek savremenih tokova svetskog autorskog filma, dok prateći program čine "Omaž Mirku Kovaču", program sastavljen od filmova za koje je ovaj nedavno preminuli pisac pisao scenarija, zatim "Autori predstavljaju", sa zanimljivim aktuelnim ostvarenjima autora iz Srbije i regiona, kao i program "Životi pesnika", posvećen filmovima koji govore o pisanju i piscima. Kao i svake godine, i ovoga puta donosimo izbor filmova sa FAF-a koje ne biste smeli da propustite


Ismail Kadare (rođen 1936. godine u Đirokastri, na jugu Albanije) verovatno je najvažniji savremeni živući balkanski pisac. Pre tačno pedeset godina, Kadare je objavio Generala mrtve vojske, svoj najčuveniji roman. Posle ove knjige, u proteklih pola veka, Kadare je ispisao čitav niz romana koji ga s pravom smeštaju rame uz rame Ivi Andriću i Nikosu Kazancakisu, na vrhuncima književnosti Balkana, sveta tri civilizacije, tri kulture, tri jezika, sveta na ničijoj zemlji između smrti i života, sveta u kojem trudne udovice nisu Hercenova metafora, nego stvarne sudbine


Održan je BUNT, festival klasične muzike kakav kod nas još nikad nije održan






Postavka izložbe Osvežavanje memorije zainteresovala je javnost za srednjovekovni ornament, nedovoljno poznatu i primećenu temu


Andraš Urban ne kalkuliše i ne podilazi "turističkim" stereotipima, nego priču o životu na granici (i preko granice) postavlja ozbiljno, promišljeno, duhovito i nesmiljeno


"Disciplina kičme i danas poučava i služi onome čemu je od početka i služila – drugačijem poimanju rok izraza, samim tim i okruženja oko slušaoca, sveta koji je danas poprilično izmenjen... Toliko, da sad i Smoke On The Water zvuči kao alternativna pesma, a bila je nešto od čega je pank pobegao. U situaciji kad su i mejnstrim i alternativa jako loši, ovakva grupa kao da je previše apstraktna, pogotovo u zemlji u kojoj muzičke industrije realno nema. Međutim, za utehu je da je ona uvek i bila na takvoj poziciji. Onom koji ume i može ovo da čuje, Disciplina kičme je i dalje relevantna pojava, dok za sve ostale i dalje važi naslov prvog albuma ili pak Ako ti je glasno, hit sa albuma Uf!... Uskoro snimamo i nove hit pesme, tako da se izvinjavam, ali ova grupa planira još da bitiše"


U jednom mestu u Kolumbiji, na lokalnim izborima, bio je samo jedan kandidat, ali je izgubio izbore, jer su svi glasači ubacili prazne listiće... Ali važno mi je da napomenem da Saramago nije mislio da je recept iz romana Ogled o lucidnosti pogodan za stvarni svet. On nije bio za bele listiće, za povlačenje građana iz izbornog procesa, nego je želeo da građani preuzmu inicijativu. To je parabola koja poručuje da ako partije brinu samo o sebi, a ne o običnim ljudima, onda ih treba prodrmati i tražiti pomene. Saramago je poštovao institucije političkih stranaka, ali samo onda ako one ne ignorišu interese građana


Pre dve godine meksički pisac Pako Inasio Taibo mi je rekao: "Vidiš, onaj ko kao mali čita Salgarija, taj nema šanse da kao odrastao glasa za Berluskonija." I dodao: "Ja sam postao levičar ne zbog Lenjina, nego zbog Sandokana." Shvatio sam da je u pravu. Ono čemu je Sandokan naučio mene – i mnoge Italijane – jeste da uvek budeš protiv svakog Džejmsa Bruka


"Junak mog filma Živan donekle liči na junake 'Alana Forda', ali pošto je on ipak stvaran lik, sve što radi njemu dodaje neke mračne nijanse, u kojima ima težine, bola i tuge"
Saša Novačić, naš kolega i veliki poznavalac Rusije, opet je napisao knjigu koja opako miriše na istinu, onu višu istinu


Pre tačno 130 godina, u jednoj priči Emilija Salgarija prvi put se pojavljuje Sandokanovo ime. U veku iza nas generacije čitalaca su uz Salgarija, Karla Maja i druge "plemenite lažove" formirali sliku sveta čija je osnova jednostavna – borba protiv nepravde i ugnjetavanja, za poštenje, čast, slobodu, opšte ljudske vrednosti koje su svuda iste, od Sandokanove Malezije do Vinetuove Amerike. Sto trideseti Sandokanov rođendan, kao i činjenica da je nedavno posthumno objavljen strip Sandokan Huga Prata, razlog su podsećanja na jednog od junaka naših detinjstava


Rasterećen slobodom odmetnika koji je brutalno rano osetio da više nema šta da izgubi, šunjao se kroz život kao greškom zaboravljeni junak iz nekog noir romana – sasvim svoj i okrenut duboko u sebe čak i onda kad se nalazio pod jarkom svetlošću reflektora: mrak koji je izbijao iz njega bio je jači od svakog svetla. Zbog toga je u svakom trenutku svog sedamdeset jednu godinu dugog života mogao da bude ono što bi mu se tog časa prohtelo: pogani cinik ili ranjivi romantik, unajmljeni hitmejker ili beskompromisni istraživač novih puteva umetničkog izraza; umeo je, crn kao Poov gavran, da gnevno ćuti godinama, a umeo je i da u Centru "Sava" na bis zajedno s razdraganom clap-your-hands publikom peva "Walk on the Wild Side" – da učini ljudima


Čavoški, Dodik Istina, Ćosić Kosovo, još jedan štand sa kandila, marmeladu i bundeve, pa "Ostani Srbin, piši ćirilicu", a iza ćoška "Nova poetika", promocija neke jebade "Sam ispod šljive"...


"Kultura u Srbiji danas ima status romskog deteta u nezainteresovanoj hraniteljskoj porodici"
Svirepa uspomena iz doba okupacije Dvadeset šestog oktobra navršilo se 120 godina od rođenja Miloša Crnjanskog, a 13. novembra navršava se dvesta godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Ovim povodom objavljujemo tekst Miloša Crnjanskog napisan povodom prenosa Njegoševih kostiju u obnovljenu kapelu na Lovćenu 1925. godine, o tome kako su i zašto austrougarske vlasti raskopale Njegošev grob na Lovćenu za vreme okupacije 1916. godine


Tri dana po kapitulaciji Jugoslavije, 20. aprila 1941. godine Adolf Hitler je proslavio svoj 52. rođendan. Ceremonija je održana u specijalnom vozu u kome se nalazio "Firerov glavni štab Jugoistok" ("Führerhauptquartier Südost") iz koga je pratio napad na Jugoslaviju i Grčku, a koji je bio stacioniran na izlazu iz železničkog tunela kod mesta Menihkirhen u Štajerskoj, pedesetak kilometara od jugoslovenske granice. Među rođendanskim gostima, pored vojnog i partijskog vrha Nemačkog Rajha, bili su i grof Ćano, admiral Horti i bugarski kralj Boris "kao lešinari okupljeni oko trupla Jugoslavije", a proslava je počela koncertom održanim ispred voza. Tada je Hitleru uručen i prigodni rođendanski poklon, jedini ratni trofej iz raskomadane Jugoslavije – spomen-ploča Gavrilu Principu doneta iz okupiranog Sarajeva. Fotografiju uručenja ovog poklona načinio je njegov službeni fotograf, Hajnrih Hofman. Bez uzimanja u obzir ove fotografije, koju "Vreme" premijerno objavljuje, sve polemike i analize o početku Prvog svetskog rata, o istorijskoj težini Sarajevskog atentata, Mlade Bosne i Gavrila Principa, o karakteru jugoslovenske ideje, o Drugom svetskom ratu kao nastavku nezavršenog Prvog, više se ne mogu smatrati potpunim. Fotografija sama po sebi ima čudesnu i sugestivnu magiju, ali takva je i priča koja se oko nje ispreplela, a u kojoj se dotiču sudbine Ive Andrića i Kurta Valdhajma, Eve Braun i Rodoljuba Čolakovića, španskog kralja Alfonsa XIII i Murata Kusturice, Gavrila Principa i Adolfa Hitlera... Fotografija je po sebi rečita: Firer je bio srećan što mu je njegova vojska iz dela sveta koji nije vredan kostiju ni jednog jedinog pomeranijskog grenadira uspela da mu na dar donese jedinu stvar iz te ubijene zemlje koja mu nešto znači: ploču kojom su u Sarajevu odali počast Gavrilu Principu. Mrtvace treba pokopati, misli Hitler, a ova ploča koju su u Sarajevu podigli da slave svoju slobodu i nemačko poniženje sada je nadgrobna ploča njihovoj zemlji i njihovim snovima


U Beograd konačno stiže Brent Sadler koga na N1 i Nova TV očekuju kao glavnog cenzora. Da li su dani profesionalnog novinarstva na televizijama koje kidaju živce Vučiću odbrojani


Zašto su naprednjački nasilnički eskadroni tri puta palili cvećaru „Imela“ Jovana Nenadića. Šta im je bio cilj? I zbog čega se ovo nedelo odnosi na sve građane Srbije


Aleksandar Vučić nudi da Srbija uđe u EU i bez prava veta. Takva trgovina – geopolitički interes EU za interes režima da večno vlada – bila bi pogubna po građane Srbije


Nasilje se vratilo na ulice na velika noćna vrata. Dobar stari tandem, policija i batinaši, opet operiše u omiljenom mraku. I to ne slučajno - pripremaju se za krvavo leto, koje može da obeleži ostatke naših života


Zašto je trbušni ples specijalaca na revijalnom takmičenju u Dubaiju toliko važan sa Srbiju i slične autoritarne države? Biće da to i te kako ima veze sa medijskim i drugim slobodama


Vojislav Šešelj je na TV Informer rekao da je Olivera Marković, majka "blokadera" Gorana Markovića, kako je nazvao ovog velikog reditelja, bila ljubavnica gestapovskih oficira. Da li će Narodno pozorište reagovati i odbraniti istoriju srpskog teatra, pita Željko Hubač


Šta je investicioni fond "Vista rika" blizak vlasti, zbog koga režim maltretira Danijelu Maletić i ko su njegovi najpoznatiji investitori?


Država je od 1. januara 2026. obustavila podsticaje za otpad. Neke reciklažne kompanije su, saznaje „Vreme“, prestale da preuzimaju stare gume, frižidere i akumulatore. Mnogi su preplašeni za dalji opstanak, iako se bave poslom od javnog interesa. Šta će biti sa ovim otpadom?


Penzionisani general Vojske Srbije Milosav Simović odao je strogo poverljivu državnu tajnu i zbog toga mu je izrečena kazna kućnog pritvora, potvrđeno je za „Vreme” iz Višeg javnog tužilaštva u Negotinu


Najezda kineskih proizvoda i sunovrat izvoza u Kinu ozbiljno ugrožavaju nemačku industriju. U auto-industriji vlada panika. I Kancelar Fridrih Merc se uključio u spašavanje Mercedesa, BMW-a, Folksvagena