Nuspojave
Dva odmora i jedan smorNeko bi trebalo da silom zakona otera Aleksandra Vučića na zakonom propisani godišnji odmor
Neko bi trebalo da silom zakona otera Aleksandra Vučića na zakonom propisani godišnji odmor
Tajnost ugovora je jedno, ali vladi ne treba dati baš sasvim odrešene ruke u sklapanju međunarodnih ugovora i zbog mogućnosti sistemske, krupne korupcije. Nije možda umesno pominjati primere, bolje reći slučajeve, Ive Sanadera i Janeza Janše, ali i oni dokazuju da simbioza vlasti i novca izaziva razne porive, uglavnom dokazive tek kad se izgubi vlast
Šta me je, neklanog i nedoklanog, dočekalo po povratku iz bliskog inostranstva "u koje pošten Srbin ne ide"
Ako "evropljaninu Vučiću" iko baca klipove u točkove evroprogresa, onda su to samo ljudi koji su deo njegovog sistema vlasti
Jednom jednostavnom operacijom, bahata "šojićevština" direktora Laste konvertuje se iz minusa u plus za vlast
Kako smo onolika leta Gospodnja proveli daleko od našeg rođ. morskog dobra, od naše obale koja je usled svoje prirodne, a ipak i enormne razuđenosti izazivala zavist mnogog talijanskog rodoljuba?
Lazar Krstić je imao ulogu "čvrste ruke", a Aleksandar Vučić je igrao "meko srce". U pozadini Dušan Vujović i Kori Udovički, ovaj put kao statisti, mada me ne bi iznenadilo da im je Đenka rekao: "Radićete to i vi, samo sutra!"
Kao što sam nenaučno ustanovio da nema za Srbiju ničeg boljeg od feudalizma i da, štaviše, ni feudalizam nema boljeg domaćina od Srbije, tako isto tvrdim da je i prošlost ovde večito na ceni, stalno u modi i uvek na lageru, ali kao stari sladokusci i kao osvešćeni potrošači danas biramo prošlost koja nam prija
"Tipični glasač" Vučića i Dačića ne priželjkuje "reforme" nego prećutni povratak u socijalizam, samo sa krsnim slavama umesto pionirskih marama
Ne pamtim da su javnom scenom ovoliko dominirali strah, sitno šićardžijstvo i licemerje kao danas
Trenutno, spoljnopolitičke aktivnosti srpskog premijera jedini su svetli trenutak svekolike srpske politike. To su ozbiljne stvari i Vučiću najmanje treba da ga pojedini mediji, sateliti svake vlasti, ovekovečuju naslovima čas na nemačkom, čas na ruskom jeziku. Šta će biti kad Vučić krene u Kinu?
Bih li ja, kao amater i samouk, mogao pomoći urbanistima i ruralistima da se u divljinu naših naselja i naše kakve god putne mreže unese nešto malo reda?
Kao protivnik rata protivim se, mada ne daje na to niko ni pet para, i pomami povodom stogodišnjice prvog svetskog krvoprolića nazvanog elegantno Veliki rat
Zašto je ozbiljna i poštena pozorišna predstava o Aleksandru Vučiću danas u Srbiji nemoguća
Ako je Miroslav Mišković bio u očima čaršije predstavljen kao monopolista i ako je njegovo hapšenje proizvelo vrtoglavi rast Vučićeve popularnosti, kako ćemo doakati nekom Ivici Todoriću, uz javnu politiku Vladimira Bebe Popovića, koji je, izgleda, doakao sam sebi
Svaka spoljna politika je zapravo unutrašnja politika, a ova je još i istraga "unutrašnjeg neprijatelja"
Dok jurimo Kosmajca, slušamo "utuke na utuk" Tadića i Dačića, na širom otvorena medijska vrata vraćaju se stari partneri u vođenju nejavne politike – Čume, Legija i Vladimir Beba Popović – i ispod radara javne pažnje prolaze nam beli slonovi
Bude, istinabog, u tim tvojima uspomenama pokoja anegdota, zalomi se pasaž koji nije rđavo napisan i koji kao da nešto govori, ali daj nam nešto od čega se živi, ili makar nešto što nam zagorčava život