U svome poznom životnom dobu, Milan Kundera je upleten u pravi pravcati kunderijanski svet, svet koji je tako majstorski uspevao da drži na distanci od svog stvarnog života. Šta to znači?
Milan Kundera
I ja se sećam tih dana. Sećam se atmosfere iz tog vremena. Nije lako to objasniti. Kada pogledam unazad, teško mi je da shvatim sebe, a ponekad se iznenadim i pocrvenim zbog sopstvenih postupaka iz prošlosti. Na primer, kako sam mogao da koristim termin „socijalistička književnost“, iako sam morao znati da je to besmislica, i da nikako ne mogu postojati ni socijalistička ni kapitalistička književnost? Kako sam u javnosti mogao da govorim stvari u koje privatno nisam verovao?
Pre nekoliko dana odgledao sam češki film Tobruk. I morao sam da se upitam po hiljaditi put: da li bih se pokazao u pravoj bici? Dok sam bio u zatvoru, često sam razmišljao o tome kakve bih sve podatke i tajne mogao da izbrbljam kad bi me mučili. Ili da to postavimo drugačije: šta bi mladi istoričari pomislili kad bi iskopali neki dokument koji pokazuje da sam potkazao nekog drugog zatvorenika? Naravno, mogao bih da objasnim da se on upravo spremao da izvrši samoubistvo i da je, tehnički, to bio jedini način da mu spasem život, a oni bi možda shvatili i cenili to što sam uradio. Međutim, ovo komplikovano naknadno objašnjenje uvek bi čučalo u pozadini, iza prvobitne vesti o mojoj izdaji.
Do sada ste već pogodili na šta ciljam: čak i da je Milan Kundera zaista otišao u policiju da prijavi kako se negde oko njega muva nekakav špijun, u šta lično ne verujem, morate barem pokušati da to sagledate u kontekstu toga vremena. Niste morali da budete posvećeni ili fanatični komunista pa da tako postupite, iskreno uvereni u to da će vaš postupak utrti put u bolji svet. Mogli ste prosto da sumnjate, ili pak da budete „gotovo sigurni“ da je neko postavio zamku vama ili nekome od vaših bližnjih. Mogli ste prosto da ne budete ratni heroj i da jednostavno pomislite: „Zašto bih proveo deset godina u logoru samo zato što sam ‘znao a nisam rekao’? Logori su za heroje, a ne za ljude poput mene.“
Sve ovo govorim za slučaj da mladi istoričari pomisle da se to zaista dogodilo. Lično imam ozbiljne razloge da sumnjam da je Milan Kundera otrčao u lokalnu policijsku stanicu da kaže kako mu je neko rekao da je tom nekom neko rekao kako nekakav špijun treba odnekud da preuzme neku tašnu. Ne mislim i ne verujem da su događaji mogli da se odvijaju na tako glupav način.
U svakom slučaju, jedno je jasno: u svome poznom životnom dobu Milan Kundera je upleten u pravi pravcati kunderijanski svet, svet koji je tako majstorski uspevao da drži na distanci od svog stvarnog života. Šta to znači? Meni je jedna stvar posebno važna: pre nego što se u nešto umešamo, moramo da razmotrimo sve posledice koje mogu da proisteknu iz naših postupaka i da li možemo ih svarimo. Da je u ovaj skandal bio umešan neki Pera Perić, a ne slavni pisac, ništa strašno se ne bi dogodilo. Ergo: rizično je biti pisac i proslaviti se zahvaljujući pisanju. Nekad, međutim, morate da rizikujete. To je u javnom interesu. Kad Kunderino delo ne bi postojalo, svet bi bio primetno siromašniji. Dok bi, s druge strane, od 16. oktobra 2008. Milanu Kunderi bilo primetno bolje. Ili bi bio barem u istom položaju kao Pera Perić.
Za kraj imam da kažem dve stvari:
Jednu za mlade istoričare: molim vas da budete oprezni kad donosite sudove o istoriji! Inače ćete učiniti mnogo više zla nego dobra. Baš kao vaši dedovi.
Jednu za Milana: pokušaj da ostaneš iznad svega ovoga! Kao što znaš, čoveku u životu mogu da se dogode i mnogo gore stvari od klevetanja u medijima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kafa je decenijama predmet rasprava o tome da li više šteti ili koristi zdravlju. Najnovije analize pokazuju da umerena količina za većinu zdravih odraslih osoba nije problem, a mogla bi da bude povezana i sa manjim rizikom od pojedinih bolesti
Broj restorana sa Mišlenovom preporukom u Srbiji brzo raste, ali ne uspevaju svi da opstanu. Da li su domaći gosti spremni da izdvoje stotine evra za "fajn dajning"
Požar u Deliblatskoj peščari, za koji se nedavno tvrdilo da je pod kontrolom, i dalje se širi. Vremenska prognoza je za gašenje požara krajnje nepogodna. Koliko je hektara do sada zaista izgorelo i kolika je površina ugrožena?
“Nije narcisoidnost rezervisana samo za muškarce, međutim, ako imate moć – ekonomsku moć, poziciju u društvu – i narcisoidni ste, vi koristite tu moć. A muškarci su ti koji vekovima drže moć, novac i najbolje pozicije na poslu, pa njihova narcisoidna ličnost nanosi mnogo veću štetu”
Na filmu žene mogu biti heroine, majke, ratnice i naučnice, a da ipak nemaju šta da kažu jedna drugoj. Bekdel test jednostavan je kriterijum koji pita da li dve žene u filmu razgovaraju o nečemu drugom osim o muškarcu. Ipak, šokantno veliki broj filmova ne uspeva da ga prođe
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija
Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon
Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.