Vučićeva funkcionarska kampanja nije protivna slovu zakona, ali jeste njegovom duhu. Uglavnom, šef države i cijelog Ćacilenda obilazi Srbiju po cijele dane, obraća se, hvališe i obećava bez kraja i konca, a pride nastoji i humanizirati svoj kult ličnosti. To jest, pokazati da je čovjek iz naroda po kalupu nesuđenog kralja šatri D. J. Vučićevića.
Mučeni narod ga gleda i sluša ne bi li mu ugrabio trenutak samilosti u nadi da će riješiti neki lični problem. Nije to ništa novo, ali jeste javno pucanje od muke njegovih pristalica.
Koliko vrijedi predsjednička riječ
Čitalac zna da je mještanka Nove Varoši sasula Vučiću u lice da su je naprednjaci prevarili za zaposlenje iako je za SNS prikupila dvadeset sigurnih glasova; da je u Prokuplju čuo od starije žene kako izvjesnoj Milijani nije dao obećanu novčanu pomoć; da mu je radnik u Blacu saopćio da je otpušten zato što nije otišao na naprednjački miting…
Vučićevi odgovori – zapravo „vađenja“ – nisu nikom djelovali uvjerljivo izuzev Ani Brnabić. Ali zašto je došlo do ovih istupa u unutrašnjosti gdje vlada neskrivena režimska represija?
Na milost i nemilost
Prvi je razlog taj da se naprednjačko biračko tijelo nema kome obratiti izuzev Vučiću. Ono je glasalo za njega, nipošto za ljude koje je postavio na čelo lokalnih samouprava ili posjeo u ministarske fotelje.
Drugi razlog je institucionalni sunovrat. Jer što očekivati od vlasti pod kojom tužiocima pale kola, za istim stolom sjede policajci i mafijaši, a bahata režimska kasta se bogati zahvaljujući sistemskoj korupciji?
I, na kraju, Srbija je zapuštena i devastirana država u kojoj ništa ne funkcionira izuzev kulta ličnosti. Kome se požaliti? Pa nikom drugom osim Vučiću. U njegovim rukama su i nož i pogača. Ako se smiluje – dobro, a ukoliko ne – što čovjek može izgubiti? Ništa, ali baš ništa dok su na vlasti on i njegovi.
Nema više na veresiju
Upravo je ovaj razlog ključ zbog kojega su pojedinci Vučiću skresali u brk sve ono protiv čega je pobunjeno društvo na čelu sa studentima.
Ma koliko ti glasovi djelovali usamljeno, oni su portparoli tihog naprednjačkog biračkog tijela umornog od praznih obećanja, laži, čekanja, iznevjerenih nada…
Vučić više nema što da im isporuči osim riječi i nekoliko „crvenih“ novčanica.
Sasvim je sigurno da će dobar dio tih građana i dalje ostati uz njega. Ali njihova cijena će iz dana u dan rasti i moraće biti isplaćena unaprijed. Otprilike – prvo zaposlenje, pa tek onda prikupljanje sigurnih glasova. Doba poslova i usluga na „dođem ti“ je završeno.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.