Zamenik okružnog javnog tužioca Nada Mijatović podigla je optužnicu protiv Gorana Markovića, Januza Januzija i Gorana Jakšića zbog nanošenja teških telesnih povreda kvalifikovanih smrću Dušana Lukića. Suđenja se i dalje u nedogled odlažu, a sva su trojica optuženih napredovala i nagrađivana
ŠTA SE DEŠAVA IZA ZATVORENIH VRATA: Policijski pritvor
Pre desetak dana predsednik SO Zvezdara Ljubiša Stojimirović uručio je plakete i novčanu nagradu policajcima: kapetanu Januzu Januziju i vodniku Nenadu Iliću za izuzetnu hrabrost i odlučnost.
Ime Januza Januzija nije nepoznato javnosti. Oni sa dužim pamćenjem ga se sećaju ne po hrabrosti i odlučnosti. Naprotiv. Zato valja podsetiti u kom je kontekstu pominjan.
Tačno pre deset godina, odnosno 5. marta 1995, policajci OUP-a Savski venac uhapsili su Dušana Lukića (40) iz Velike Moštanice i osumnjičili ga za pokušaj krađe automobila parkiranog blizu Vojnomedicinske akademije u Beogradu. Priveden na ispitivanje u policijsku stanicu, Luković je negirao pokušaj krađe tako da su policajci primenili posebnu „obradu“. „To je bila prva tura divljačkog batinanja“, kaže Dušanova supruga Dragica, koja je za muževljevo hapšenje saznala tri dana kasnije. Ta tri dana bila su sudbonosna za Dušana Lukića.
Iz OUP-a Savski venac, gde ga je „obrađivao“ inspektor Goran Marković Gica, Lukovića su prevezli u Gradski SUP, odnosno Odeljenje za motorna vozila u kome su ispitivanje nastavili šef odeljenja Goran Jakšić i inspektor Januz Januzi. U kasnije podnetoj krivičnoj prijavi protiv batinaša piše da su policajci vezali noge i ruke Lukoviću i da ga je potom nekoliko pripadnika SUP-a, u prisustvu šefa Gorana Jakšića, nemilice tuklo. U prijavi se navodi da se u batinanju posebno isticao Januz Januzi. Dva dana i dve noći trajao je policijski tretman; Lukić je padao u nesvest, dolazio svesti i nakon polivanja vodom ispitivanje se nastavljalo istim tempom. Neki policajci koji nisu učestvovali u prebijanju Lukića kasnije su tvrdili da su ispitivači tokom torture često potezali flašu sa rakijom kako bi ostali u formi. Bilo kako bilo, kad su batinaši videli šta su učinili, odvezli su Lukića u Centralni zatvor i brže-bolje podneli krivičnu prijavu protiv njega zbog krađe automobila. Međutim, već 7. marta Lukić je u nesvesti bio hitno smešten u Urgentni centar zbog veoma teškog zdravstvenog stanja. „Da je Dušan u Urgentnom centru saznala sam 8. marta ali to veče mi nisu dozvolili da ga posetim. Zapravo jedan policajac je dežurao ispred bolničke sobe ne dozvoljavajući nikom izuzev bolničkog osoblja da uđe. Sutradan je policija povukla stražara te sam mogla da vidim Dušana. Evo kako je izgledao“, kaže Dragica Lukić pokazujući fotografije obnaženog Dušana u bolničkoj postelji. Redakcija „Vremena“ poseduje pomenute fotografije ali su one i suviše mučne da bi bile objavljene. Pojednostavljeno, na njima se vidi da mu je celo telo pokriveno krvnim podlivima.
Sudski veštaci su fotografije u boji koje je načinila Lukićeva familija opisali rečima: „Na ovim fotografijama se vide obimni i razliveni krvni podlivi kože koji su difuzno zahvatili levu bočnu stranu grudnog koša, prednju levu i levu bočnu stranu trbuha i levi preponski deo, zatim levi bedreni predeo i spoljašnju stranu leve nadkolenice u celini, pa prelazeći preko donje polovine leđa i oba slabinska predela ovi krvni podlivi su zahvatali i desnu bočnu stranu grudnog koša i trbuha, desni sedalni predeo i spoljašnu stranu grudnog koša i trbuha, kao i spoljašnu stranu desne nadkolenice u celini; iz priloženih fotografija se vidi da je boja ovih krvnih podliva intenzivnije modro ljubičaste boje u srednjim delovima navedenih predela a da prema periferiji ova boja postaje nešto manje intenzivna.“
Agonija Dušana Lukića trajala je do 24. marta kad je podlegao povredama nastalim batinanjem. Umro je u najtežim mukama, kažu lekari. Komisija lekara veštaka specijalista sudske medicine, koju čine Branimir Aleksandrić, Dušan Dunjić i patolog Gordana Tucaković, dostavila je Okružnom sudu u Beogradu 8. februara 1996. svoj nalaz na deset gusto kucanih stranica o uzrocima smrti Dušana Lukića. „… njegova smrt je nasilna i nastupila je usled nagnječenja velikog i malog mozga, nagnječenja pluća u okolini preloma IX i X rebra sa leve strane, nagnječenja srčanog mišića, nagnječenja jetre, slezine, creva i opornjaka i oba bubrega i obilnih nagnječenja kože, potkožnog tkiva i mišića, trupa i udova i sledstvenog naglog poremećaja funkcije bubrega, a sve kao posledica višekratnog i aktivnog dejstva tupine zamahnutog mehaničkog oruđa.“ Najverovatnije pendreka ili bejzbol palica.
Nakon nalaza veštaka, zastupnik porodice Lukić podneo je krivičnu prijavu protiv trojice policajaca. Istražni sudija Okružnog suda u Beogradu Stevica Čukić je nepune tri godine, bar kako je on tvrdio, uzalud pozivao okrivljene policajce da dođu i budu saslušani u Sudu. U to vreme, navodno nijedan policajac nije bio dužan da se odazove na sudski poziv ukoliko mu to ne naredi nadređeni policijski starešina. Drugim rečima, bili su zaštićeni poput belih medveda. Najzad, posle više godina zamenik okružnog javnog tužioca Nada Mijatović podigla je optužnicu protiv Gorana Markovića, Januza Januzija i Gorana Jakšića zbog nanošenja teških telesnih povreda kvalifikovanih smrću Dušana Lukića. Suđenja se i dalje u nedogled odlažu iz raznoraznih razloga. U međuvremenu, sva trojica optuženih su napredovali u službi, a bili su i nagrađivani.
Teorija i praksa
„Naša policija je toliko nasilna i ostrvljena da je u opasnosti svako ko bude priveden u policijsku stanicu. Ne pamtim u svojoj praksi da je neki policajac osuđen, imao sam slučajeva da se vode maratonski postupci koji se razvlače i na kraju zastare“, rekao je na temu suđenja policajcima beogradski advokat Rajko Danilović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!