

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Savetovanje o stanju u agraru nazvano „Veliki i mali u agraru – budućnost srpske poljoprivrede“ održano je u Asocijaciji medija a stavove o ovoj temi izneli su Zaharije Trnavčević, novinar, dr Radovan Pejanović, profesor na novosadskom poljoprivrednom fakultetu, Danilo Golubović, državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, i Jaroslav Stupavski, direktor agrarnog sektora MK Komerca.
Trnavčević je ponovio ono što govori decenijama – da se samo usvajanjem novih tehnologija i neprestanim usavršavanjem može napred, kao i da je budućnost malih tamo gde je oduvek bila – u zadrugama; profesor Pejanović da je preduslov napretka raskid sa predrasudama i političkim strastima ranijih vremena; Golubović je najavio zaokret u kreiranju agrarne politike, a Stupavski objasnio da je poljoprivreda posao kao i svaki drugi i da ima samo jedan cilj – profit.


Saglasje je postignuto da je za napredak neophodno da se izradi nova strategija razvoja poljoprivrede, odnosno da se postojeća doradi, kao i da se neki doneseni zakoni zamrznu dok se ne izmene ili napišu novi. Zajedničko stanovište svih učesnika ovog skupa je i da su i veliki i mali na istom zadatku, da nipošto nisu konkurencija, već prirodni saradnici, ali da neke navike moraju da se promene, a stereotipi zaborave. S jedne strane, ocenjeno je da veličina imanja nije bitna, već samo uspešnost onoga ko gazduje, s druge da ipak jeste, zbog ekonomičnosti proizvodnje, a sve profita radi.
Kritikovan je i rad dosadašnjeg ministarstva poljoprivrede, ukazano je naročito na dva dokumenta: Strategiju razvoja poljoprivrede i Zakon o zemljištu. Istina, pohvala onoga što je, po mišljenju govornika, dobro učinjeno, nije izostala.
Najčešće pominjana reč na skupu bila je „nažalost“: imamo komparativne prednosti, ali, nažalost, ne koristimo ih; možemo, ali, nažalost, ne radimo kako treba; umemo, ali, nažalost, ne polazi nam za rukom; imamo dobre poljoprivrednike, ali, nažalost, nemaju podršku… Pored pomenutih govornika, najavljeni su i direktor Delta M Agrara Ivan Spasić, i generalni direktor PKB korporacije Miloš Bugarin, ali, nažalost, bili su sprečeni da dođu. Šteta, jer Delta M Agrar ima program robno-finansijskog kreditiranja svojih kooperanata o kojem se ovom prilikom nije moglo čuti, dok je PKB najveće poljoprivredno dobro u ovom delu sveta, a (još) nije privatizovano. Iako se njih tiče, nažalost, nije bilo ni predstavnika malih, individualnih poljoprivrednih proizvođača, mada bi pogled iz tog ugla dopunio sliku. Takođe nažalost, ni odziv novinara nije bio impresivan. Šteta: imalo se šta čuti.
U vreme kad je Srbija stekla suštinsku autonomiju u Otomanskoj imperiji, knez Miloš je kao „glava narodna“ bio izložen velikom pritisku „zaslužnih“ da im dodeli konfiskovanu zemlju turskih izbeglica, begovsku naročito, i na taj način učini prvi korak ka obnovi srpske aristokratije. On je, ipak, odlučio suprotno: podelio je zemlju na mala imanja, dovoljna da porodica opstane i da se, ako je uspešna, razvija. Raspadanje porodičnih zadruga, usitnjavanje poseda, strogi obligacioni odnosi i nerazumevanje šta kamata zaista jeste, označili su prvu svojinsku transformaciju u modernoj Srbiji: neki su nestali, a neki su se uvećali. Dramatičnost tog perioda zabeležili su srpski realistički pripovedači.
Formiranje Kraljevine Jugoslavije, odnosno preuzimanje teritorija koje su bile pod zaštitom Austrougarske monarhije, podrazumevalo je i preuzimanje vojvođanskih veleposednika, sa kojima je komunistička vlast trideset godina kasnije „raskrstila“: imovina im je konfiskovana, ali zemlja nije bila rasparčana na sitno i podeljena bezemljašima, već su na tim posedima formirani poljoprivredni kombinati, uzor socijalističke poljoprivredne proizvodnje, koji su danas, posle godina raspleta, opet došli u privatan posed novih „vojvođanskih grofova“, kako kupce tih imanja u štampi rado nazivaju.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve