Panika koja je zahvatila svet idealna je za neslane šale, osvetu nesimpatičnim komšijama, poznanicima i svima onima koji "su vam se zamerili na određen način". Klinci pored starog školskog štosa o prijavi podmetnute bombe u svojoj školi sada seju koverte na sve strane
OPREZ, ANTRAKS: Sortiranje pošte
Deset do petnaest građana dnevno Gradskom zavodu za zaštitu zdravlja u Beogradu prijavi sumnjiva pisma sa sporama bakterije bacillusanthracis koje izazivaju akutno-infektivnu bolest antraks, bedrenicu ili u narodu poznatu kao crni prišt, koja su pristigla baš u njihove poštanske sandučiće. Iako u Evropi do sada nije otkrivena nijedna pošiljka sa antraksom, na sve strane širi se strah od „sumnjivih“ pisama u kojima je najčešće brašno, prašak protiv vlage i šećer u prahu.
„Antraksa je najviše u medijima“, kaže Jovan Birač, direktor Sektora za informisanje Javnog preduzeća PTT Srbija, i dodaje: „Ako će neko da pošalje antraks, pošta tu ne može puno da učini sem da odvaja naizgled sumnjive pošiljke. Nijedna pošta tehnološki ne može da napravi neku vrstu sanitarnog kordona i primenjujemo iste mere opreza koje se primenjuju u Evropi. Nas ubeđuju da se antraks neće pojaviti, ali ako se pojavi, pojaviće se i tačka. Toksikolozi kažu da je jedini način sprečavanja antraksa otvaranje svakog pisma koje stigne u Srbiju, uzimanje brisa i njegovo slanje u laboratoriju. Mi smo uveli preventivne mere, rukavice i maske, ali to je prvenstveno zbog zaštite naših radnika koji rade na razvrstavanju pošte.“
Pre nego što neko pismo iz inostranstva stigne do krajnjeg primaoca prođe čak šest ruku. Pošiljka prvo prođe kontrolu u pošti iz koje se šalje, zatim stiže u Frankfurt ili Budimpeštu, gde se od raspada SFRJ sortiraju pošiljke za Jugoslaviju, potom kopnenim putem stižu do našeg graničnog prelaza ili vazdušnim na aerodromski terminal. Odatle pošiljke pristižu, na primer, u kragujevačku poštu koja to prosleđuje kruševačkoj i onda preko poštara pošiljka stiže do krajnje adrese. U PTT-u Srbija ističu da od 1991. godine tek 50 odsto njihove delatnosti čini poštanski saobraćaj, a od tog broja samo pet odsto su pošiljke poslate iz inostranstva. Fobija od belog praha uništila je započetu kampanju PTT-a Srbija, kojom su želeli da podsete građane na lepotu starog načina pisanja čestitki, razglednica i pisama, pa i na zadovoljstvo kada nešto od toga pronađete u svom poštanskom pretincu.
Panika koja je zahvatila svet idealna je za neslane šale, osvetu nesimpatičnim komšijama i poznanicama i svima onima koji „su vam se zamerili na određen način“. Radnici Jugobanke hteli su da naprave šalu sa jednim kolegom, ali su po završetku radnog vremena zaboravili baciti koverat, te ga je na stolu pronašao radnik obezbeđenja i to prijavio policiji. Klinci pored starog školskog štosa o prijavi podmetnute bombe u svojoj školi sada seju koverte na sve strane. Izvesni maloletnik iz Obrenovca došao je u dom zdravlja žaleći se na svrab, prvi simptom antraksa, ali se ispostavilo da je u pitanju češanje na pshičkoj bazi jer su ga drugari prethodno isprepadali navodnim antraks pismom iz Amerike. Upućeniji tvrde da je i prva dojava antraksa u Srbiji, kada je Lidiji Ćeranić ostavljen sumnjivi roze koverat sa još sumnjivijim prahom, proizvod komšijskih odnosa. Načelnik beogradske policije Boško Buha najavio je na konferenciji za novinare pokretanje krivičnih prijava protiv „šaljivdžija“.
Jedan službenik PTT-a Srbija napravio je lapsus u medijima te izjavio kako je potreban oprez čak i pri primanju telefonskih računa. Od tada su zabeleženi slučajevi penzionera koji su odbili da preuzmu penziju i drugih koji to koriste kao izgovor za neprimanje telefonskih računa.
Službenica u pisarnici beogradske pošte u Takovskoj ulici je pre nekoliko dana uočila pismo bez napisane adrese pošiljaoca na poleđini koverte što je bio dovoljan razlog da se pošiljka okarakteriše kao sumnjiva, te su momentalno pozvani nadležni organi – Ministarstvo unutrašnjih poslova i Gradski zavod za zaštitu zdravlja. Nekoliko obazrivih građana koji su bili u zgradi pošte su pobegli kada su primetili grupu uniformisanih policajaca, a panika je nastala onog trenutka kada je u zgradu utrčala ekipa lekara obučena u bele skafandere, sa maskama preko lica i rukavicama na rukama. Opšta strka u gradu izbegnuta je molbom nadležnih ljudi iz pošte da se novinarka jedne beogradske redakcije direktno ne uključi u radijski program sa vešću „pronađen antraks u pošti, došli su specijalci, za njima su utrčali lekari obučeni u astronautska odela…“
Poslednji zabeleženi slučaj kožnog antraksa u Srbiji dogodio se u Moravičkom okrugu, u okolini Arilja. Prema podacima Gradskog zavoda za zaštitu zdravlja od 1991. do 2001. godine registrovane su 83 osobe obolele od antraksa, od kojih su 28 stanovnici centralne Srbije, a 54 stanovnici Kosova. Bakterija uglavnom napada stoku koja pase na tzv. mrtvim poljima, mestima na kojima su plitko i nepolivena krečom pokopana tela životinja zaraženih antraksom, čije spore decenijama mogu opstati u prirodi.
Iako do sada nijedan građanin Srbije nije zaražen bakterijom antraksa, postignuta su dva efekta: strah, jer je narod ovdašnji sklon panici – setite se samo pomračenja sunca i sakrivanja po podrumima od zračenja i mogućeg steriliteta; ekonomski – troškovi jednog mikrobiološkog istraživanja na prisustvo bacila antraksa iznose od 1000 do 2000 nemačkih maraka, što pojedini stručnjaci krste kao ekonomski terorizam.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!