

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Inicijativa „Most ostaje” saopštila je da je počela demontaža Starog savskog mosta. Pozvali su građane da se 5. aprila u 17 sati okupe kod Starog savskog mosta, u poslednjoj borbi za njegovu odbranu
Radnici su počeli da seku delove Starog savskog mosta u četvrtak, 3. marta, sa strane Beograda na vodi, a aktivisti organizacije „Most ostaje” poručili da je most žrtva izgradnje tog naselja.
Pisac Dejan Atanacković ocenio je da je danas žalostan dan, jer most nestaje, ali je istakao i da se Beograđani nisu odazvali u dovoljnom broju za borbu i očuvanje tog simbola grada.
Prema njegovim rečima, ovo nije samo borba za očuvanje jednog infrastrukturnog objekta, već se radi o borbi za vladavinu prava, pravdu i državu.
Nećemo dozvoliti ovom kriminalnom režimu da više sruši bilo šta ili da izgradi bilo šta, tvrdi Atanacković.
Aktivista Branislav Radosavljević je zahvalio svojim kolegama koji su proveli pet meseci u šatoru kod mosta, kako bi sprečili njegovo rušenje, ističući da je bilo pogrešno „obraćati se rečima Mike Antića onima koji slušaju Baju Malog Knindžu”.
Izvor: Fonet


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve