Šverc kokaina i drugih narkotika teretnim brodovima omogućava prenošenja veće količine „robe“ i veću sigurnost za one koji je prenose. Upravo taj izraz – prenositi – postao je ustaljen kolokvijalni žargon za sve crnogorske pomorce koji se sa broda vrate sa nerealnom količinom novca, a onda ga još nemilice troše. Izvor blizak „Vremenu“ objašnjava kako funkcioniše prekookeanska trgovina drogom i koja je uloga uključenih pomoraca u svemu tome.
Prema njegovim riječima, postoje dva načina da se droga ukrca na brod. Prvi je da se već nalazi u kontejneru, odnosno da je ostavljena tamo dok je kontejner čekao u luci, pa da je sve sa njim utovarena na brod. Taj dio posla obavlja kriminalna struktura organizovana od strane dobavljača. Drugi način podrazumjeva da se, dok je brod privezan u luci ili je na sidru blizu luke, droga doveze gliserima do broda, a onda je oni koji su među članovima posade „aktivirani“ utovare na brod i sakriju. Naravno, ovaj vid utovara odvija se tokom noći. Kada se uzme u obzir da teretni brodovi mogu biti dugački i do 400 metara, nije toliko teško pronaći mjesto gdje će droga biti dobro skrivena. Takođe, i u ovom slučaju upravo je neki od kontejnera mjesto koje se najčešće bira – novi brodovi mogu nositi i po 19 hiljada kontejnera.
Kontrolu nad tovarom imaju članovi posade koji su uključeni u „šemu“. Teretni brodovi imaju oko dvadesetak članova posade, ali je pogrešno vjerovati da svi oni, ili bar većina znaju da se nešto dešava. Naprotiv, u akciji obično učestvuju samo jedan ili dva člana posade. Naravno, moguće je da ih bude i više, ali se onda samim tim i „provizija“ dijeli na više dijelova.
Kokain se transportuje brodskom rutom do Evrope. Destinacije iskrcaja mogu biti različite: Španija, Italija, Crna Gora ili pak neka od zemalja Zapadne Evrope. Kada padne noć, a brod doplovi blizu obale, umješani članovi posade se ponovo aktiviraju. Njihov zadatak je da pakete droge, obmotane plastificiranim ili gumenim materijalom koji ne tone, izbace sa palube u more. Upravo zbog izbacivanja je lakše kada učestvuju barem dvojica, da bi posao bio što brže obavljen. Takođe, potrebno je da onaj član posade koji je dežuran na komandnom mostu ništa ne „primjeti“. Za to postoji nekoliko varijanti – ili će i on biti jedan od „aktiviranih“ ili će dobiti procenat da ćuti. Treća varijanta je da će možda i primjetiti, ali zbog straha i mogućih posljedica neće reagovati. Naime, dosta kapetana i kapoa (najviši oficir po činu u potpalublju) ne žele da znaju za ovo, niti žele da im neko potencijalno prijavi. Ove kriminalne narko grupe imaju reputaciju bezobzirnosti i osvetoljubivosti, što šalje jasnu poruku da je bolje ne mješati se.
Komunikacija sa ekipom koja preuzima pakete čamcima obično se odvija putem posebnih „ajfon 6“ uređaja. Ti uređaji u sebi imaju instaliran softver sa aplikacijom za tajnu komunikaciju – do sada je najčeće bio „Skaj“, razbijen u združenoj akciji FBI, DEA i evropskih službi bezbjednosti. Uređaji služe za javljanje tačne lokacije gdje će tovar biti izbačen, a ona se određuje GPS koordinatama. Nakon dojave, uređaji obično završe u moru. Ovaj telefon na prvi pogled izgleda kao i svaki drugi tako da može bez problema da se unese na brod i da prođe svaku kontrolu sa pomorcem koji ga posjeduje.
Kada je droga izbačena, čamac dolazi po nju i ona završava u nekom od štekova u luci, spremna za dalji transport. Pomorci koji su bili dio šeme tada još jedino treba da sačekaju da se iskrcaju i dobiju svoj procenat. Procenat zavisi od količine tovara, ali i od spremnosti klana da plati. Nerijetko se dešava da klan ne isplati dogovorenu sumu. Ono što je problematično kod svih kriminalnih aktivnosti, važi i ovdje – nema odlaska u penziju po sopstvenoj volji. Kada taj pomorac ponovo bude pozvan da se stavi na raspolaganje, teško se može izvući. Samim tim, začarani krug se nastavlja, a povećava se šansa da bude uhvaćen i poslat na višegodišnju robiju.
Često se postavlja pitanje kako je moguće da neko neometano sve ovo izvede? Prvo, operacija se odvija u gluvo doba noći kada većina članova posade, osim onih koji su dežurni, uveliko spava. Što se tiče onih koji dežuraju, svi su zatvoreni u komandnim sobama u unutrašnjosti broda sem jednog na komandnom mostu. Drugo, iako je brod pokriven kamerama, pomorac – narko krijumčar je imao dovoljno vremena da locira sve kamere i da potom zna u kom trenutku će staviti masku na lice tako da ga ni jedna kamera ne zabilježi bez nje. Treće, pomorci nose identične kombinezone i uniforme, pa se ne može utvrditi identitet na osnovu odjeće.
Nekada se droga iskrca sa broda zajedno sa kontejnerom, ali to povlači mogućnost da bude otkrivena prilikom policijske kontrole koja se povremeno odvija u lukama, gdje je moguće očekivati da se pronađe „zanimljiv“ tovar. Takođe, u poslednje vreme češće su kontrole nad brodovima koji plove bezbjednosno interesantnim rutama, pa je samim tim i teže drogu kasnije izvući neometano iz kontejnera.
Šta se dešava ako nešto krene po zlu? Droga najčešće biva otkrivena na osnovu dojave suparničkog klana. Policija upada na brod onog trenutka kada uđe u teritorijalne vode neke države ili se usidri u luci. Ukoliko dođe do racije, policija će pretražiti brod, ali će obično iz dojave znati u kom se kontejneru droga nalazi. Ako je pronađu, svi članovi posade biće zadržani na saslušanju. Ukoliko nema svjedoka koji su lično vidjeli počinioce, a niko od članova posade nema nedozvoljene supstance u krvi ili narkotike među ličnim stvarima – policija ima vezane ruke. Učesnik može biti bilo ko, ali je nemoguće zadržati cijelu posadu u pritvoru dok neko ne prizna.
