

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Novi nalazi Demostata, o kojima „Vreme“ piše u idućem broju, pokazuju da su građani nepoverljivi prema svim političkim institucijama osim predsednika, da su nezadovoljni svim aspektima vlasti, ali da su, načelno, zadovoljni svojim životom
Dve trećine građana Srbije zadovoljno je „svojim životom u celini“, pokazuje novo istraživanje Demostata. Nezadovoljan je tek svaki deveti ispitanik (11) odsto, kod ostalih su osećaji pomešani.
Dalje brojke sugerišu da postoji izvesno ograđivanje od politike po sistemu „imam svoj mali svet i oko njega Kineski zid“.
Jer, kada se gleda koji faktori utiču na opšte zadovoljstvo životom, onda su to najviše sopstvena stambena situacija, porodica i međuljudski odnosi na radnom mestu.
Daleko najmanje na zadovoljstvo ljudi utiču njihov uticaj na odluke u opštini ili mesnoj zajednici, i još manje opšte političko stanje u zemlji.
Ovo istraživanje naslovna je tema idućeg broja „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (10. oktobar).
Ne veruje se ni partijama vlasti ni opozicije
O istraživanju za „Vreme“ piše sociolog Srećko Mihailović, glavni istraživač Demostata, koji analizira i moguće nelogičnosti.
Naime, ljudi su nezadovoljni gotovo svime što vlast radi. Recimo, borbom protiv kriminala i korupcije nezadovoljno je čak dve trećine ljudi, a zadovoljno samo 13 odsto. Istovremeno, policija uživa najviše poverenja (nisu mereni vojska i crkva) sa 47 naspram 28 odsto.
Ljudi su nezadovoljni i sudstvom (53 odsto naspram 14 odsto zadovoljnih), školstvom (53 prema 21), zdravstvom (49 prema 22), stanjem demokratije (44 prema 29) i jedino je nešto više zadovoljnih javnim uslugama poput saobraćaja i čistoće.
Građani nikome ne veruju – osim predsedniku Aleksandru Vučiću. Njemu veruje 49 odsto naspram 36 odsto nepoverljivih. Očajno je nisko poverenje u stranke vlasti (15 odsto) i opozicije (6 odsto).
Šta sa tim?
„Da li će narod koji je zadovoljan životom, nezadovoljan radom vlasti i nema poverenja u političke institucije, većinski da se angažuje (na izborima, u protestima i bilo gde) na strani onih koji su na vlasti ili na strani onih koji bi da tu vlast promene?“, pita se Mihailović u tekstu.
„Mislim da je to malo verovatno dok je vlast ovakva kakva je, dok su opozicione partije ovakve kakve su, a organizacije civilnog društva i društvena elita ovakve kakve su“, zaključuje.
Ceo tekst Srećka Mihailovića i istraživanje Demostata čitajte u „Vremenu“ od četvrtka (10. oktobar). Ovde se možete pretplatiti na štampano ili digitalno izdanje


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve