
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
U nastavku kampanje protiv građana u protestu, režim je proteklog vikenda, kako izveštavaju mediji pod kontrolom vlasti i potvrđuje MUP Republike Srbije, organizovao proteste u više od 120 mesta u Srbiji. Dalje, objavili su da je na ulicama bilo više od 120 hiljada ljudi i kako je to ranije najavio Aleksandar Vučić, ovaj “talas” se širi iz vikenda u vikend pokazujući da je režim pokrenuo kampanju mobilizacije svog članstva i simpatizera na novi način.
Krijući se iza “Centra za društvenu stabilnost”, GONGO organizacije koja se u javnosti predstavlja kao NVO ali radi za vlast, režim želi da pokaže kako je većina građana protiv protesta i da, razume se, žele da Vučić vodi Srbiju i da svima omogući da mogu da “uče i rade”.
VLAST I “SPONTANI NAROD”
Pokrenut je čitav mehanizam: tri vikenda zaredom “narod se sam podiže”, a iza scene sve se to organizuje uz pomoć državnih resursa i uz ogromna sredstva koja se daju učesnicima “mirnih porodičnih šetnji”, kako se ti događaji zovu u medijima pod kontrolom režima.
Vučić i grupa lojalista objašnjavaju da “druga strana” radi ono što je, u stvari, dokumentovano njihov manir: troši se silan novac da bi se pokazalo da ova vlast, a zapravo Vučić, i dalje ima legitimitet. Više im nije dovoljno da to svakoga dana ponavljaju na TV stanicama, sad je potrebno da se “izvede narod” u svakom mestu, da se “ljudi prebroje” da bi se reklo – nas je mnogo više, a studentsko-narodna pobuna koja traje 10 meseci je propala (po koji put?).
Suvišno je reći da se u normalnim, demokratskim društvima ovakve stvari ne dešavaju jer besmisleno je organizovati proteste na ulicama ako ste vlast, jer vi imate sve mehanizme i svu moć da uradite šta treba da narod ne bi izlazio na ulice.
Zato posmatrači i analitičari sumnjaju da je ovo pokušaj da se izazove neki veći sukob, da se Srbija dovede na ivicu građanskog rata. Ili čak pređe preko te ivice.
To se posebno videlo na protestima u Čačku i Šapcu u nedelju 7. septembra kada je malo nedostajalo da građani krenu jedni na druge, posebno što je jasno ukazano da podržavaoci vlasti i nisu baš stanovnici ovih gradova. U Čačku je bila dramatična situacija jer je bilo mnogo više samoorganizovanih građana koji su se okupili da pokažu da oni koje dovode sa strane nisu dobro došli, a autobusi i kombiji kojima su dovezeni “Čačani” bili su zasuti jajima i jogurtom, i bilo im je onemogućeno da izađu iz grada.
Lokalni portal Ozon pres izvestio je da su u grad dovoženi ljudi iz susednih gradova, iz Bosne, a bilo je i radnika iz drugih država koji su angažovani na izgradnji putne infrastrukture u Srbiji.
POKUŠAJ BUĐENJA MAŠINE
Mesecima režim traži način kako da odgovori na masovne i kontinuirane proteste građana. I nakon što su pokušali da naprave svoje, još veće, sada je promenjena taktika. Vučić i njegovi savetnici su opet kopirali ono što inače radi pobunjeno društvo – prave javne skupove, i kako to već ide sa njima, trude se da ih organizuju na još više mesta nego što građana i studenti to mogu da učine. Pa ako će jedne večeri biti pet protesta u raznim gradovima i opštinama i Srbiji, ako će za jedan vikend biti četrdesetak protesta, ako će, na kraju, u Srbiji, prema priznanju policije, u nepunih deset meseci biti oko 24 hiljade protesta, Vučić je odlučio da nadmaši taj broj.
Razume dobro da ne može da napravi svoje masovne skupove kao što su bili onaj 15. marta ili na Vidovdan u Beogradu, pa je krenuo da mobiliše svoje članove i odbore na svakom mestu u Srbiji ne bi li pokrenuo mašinu koja je počela da usporava i da se skriva pred nezadovoljstvom građana. Taktika je da se građanskim protestima parira “seljački” – ako vi napravite pet, mi ćemo da napravimo pedeset pet protesta. A Vučić, takođe opravdano, želi da vidi na koga sa lokala može da računa jer se njegova matična partija, SNS, gotovo u potpunosti povukla poslednjih meseci – lokalni lideri su prepoznati kao odgovorni za lošu situaciju u državi.
PROBNI BALONI I KAMPANJA
Vučić je u početku, kada su protesti počeli, verovao kako će stvar da se “izduva” sama od sebe, da će je zaustaviti kada ukine plate prosveti i profesorima na univezitetima, da će uspeti da sam okupi veći broj građana na svojim mitinzima u Jagodini i Sremskoj Mitrovici i docnije u Beogradu i Nišu, ali, očevidno to nije bilo dovoljno.
I sada on stoji sa strane, pravi “šetnje” kao da je vođa studentskog pokreta ili nekadašnji Čedomir Jovanović, pa se priključuje građanima, kao što je bio slučaj u nedelju kada je bio u Borči, naravno – u strogo kontrolisanim uslovima.
Režim, i Vučić lično, shvatili su da spinovi i medijska manipulacija nisu dovoljan odgovor i sada se ide na ulicu i traži od svojih pristaša da šalju poruku da su “protiv blokadera-terorista” i da “hoće da uče i rade”. Paralelno, najveći broj škola radi, na fakultetima su ispitni rokovi, niko nije blokirao nikakve firme i preduzeća, pa je zaista pitanje – zbog čega se uopšte govori o tome.
Pored ovoga, Vučić je očevidno naredio policiji da postupa znatno oštrije prema nezadovoljnim građanima u protestima, što je deo istog taktičkog pristupa: evo dragi građani, postoje ovi koji žele da ruše i postoje ovi koji žele da rade. Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane.
Još u doba kada je bio u opoziciji, on je mogao da računa da ima kontrolu ulice – zato je u doba njegovog opozicionarstva bilo nemoguće organizovati Paradu ponosa, a otkad je vlast, sve to može ako proceni da mu donosi poene na Zapadu. Sada se to promenilo pošto i kriminalci i huligani koji su bili pod apsolutnom kontrolom popuštaju jer, na kraju dana, većina njih živi pored tih ljudi koji su se pobunili i neće biti spremni da se sa njima direktno sukobljavaju.
Videli smo da je Vučić na avgustovske proteste dovodio kriminalce i batinaše iz huliganskih redova, ali je ta jedinica dosta razvučena ako postoji više protesta u isto vreme. On je zbog toga odustao od toga da građanima i studentima suprotstavlja takve pojave, odustao je od izazivanja rušenja prostorija SNS-a i bacio se zasad na dva pristupa: policija će da se bavi građanima i studentima, a ulicu će da preplavi “svojim biračima”.
Očevidno je upućena naredba koordinatorima SNS-a i lokalnim funkcionerima da je doba sakrivanja prošlo i da je nastupilo “vreme odgovornosti”, kako ga zove Vučić, prvenstveno za one sa lokala.
ČAČAK–BRISEL, PREKO BORČE
Na drugoj strani je narod, okupljen oko studenta i zborova, koji čeka da se ta snaga sa ulica i volja za promenom uobliči i uobruči u vidljiv politički mehanizam, studentsku listu ili nešto drugo. Studenti su “odradili” kampanju pre Vučića, ali nisu istakli ono što se mora u politici – ko su ljudi koji bi trebalo da preuzmu upravljanje Srbijom kada jednom režim bude poražen na izborima, jer je to i dalje ultimativni zahtev. Opozicija je i dalje razdeljena, neopredeljena i osim Demokratske stranke, niko nije “na strani studenata” i još uvek nema jasne ideje šta opozicija hoće – da li da proba da inicira vanredne izbore ili se nešto čeka, a niko baš ne razume šta.
Oni su ove nedelje imali dobru akciju u Evropskom parlamentu, ali je i taj njihov boravak pokazao slabosti – “mnogo babica kilavo dete”, odnosno, i dalje izgleda kako im je od rešenja situacije u Srbiji važnije da se zna da svi oni pojedinačno postoje, pa su svi redom govorili umesto da možda upute jedinstvenu poruku koju će jedna osoba da prenese.
Ipak, boravak u institucijama EU, strateškog mesta za Srbiju, jeste “proširenje područja borbe” i napraviće dodatni pritisak na režim sa mesta na koje je on posebno osetljiv. Jer dobro zna da 70 odsto trgovine i prihoda dolazi iz poslova sa EU, a ne sa Kinom i Rusijom, i da će, ako tamo krene nizbrdo, posledice po Srbiju biti strašne.
Čačak–Brisel preko Borče, tako na početku jeseni izgleda stanje protesta u Srbiji, uz jasnu poruku dela građana režimu da više nisu dobrodošli u njihovim gradovima i mestima. Da li će Vučićeva kombinacija represije i uličnih performansa biti dovoljan odgovor saznaćemo i brže nego što bismo mogli da očekujemo.
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Više od 200 nastavnika širom Srbije, koji su bili zaposleni na određeno, dobilo je otkaz pred sam početak nove školske godine. Kako su po pravilu otpušteni oni koji su podržavali studente, država je smislila kako da im dodatno napakosti – da slučajno ne bi lako pronašli novi posao. Šta je sve vlast radila i radi kao vid odmazde nad onima koji su se usudili da se pobune? Kakve to posledice ima po kolektive i po učenike
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve