

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima
Inferno na Bliskom istoku i suludi odjeci rata u propagandi vladajušće stranke u Srbiji – to je naslovna tema novog „Vremena“ koje je na kioscima od ovog četvrtka (5. mart).
Ovo je valjda prvi rat ikada u kojem je prvi „metak“ ubio prvog čoveka režima, ajatolaha Alija Hamneija. Kad se to desilo, u subotu (28. februar), veliko je pitanje da li je Iran predstavljao direktnu pretnju za Izrael i SAD.
„Razlog napada neki vide upravo u tome što su SAD i Izrael znali da je Iran oslabljen posle godina sankcija, a naročito nakon prošlogodišnjeg rata i masovnih januarskih protesta, te da najveće šanse za brzu pobedu imaju sada“, piše u uvodnom tekstu Maja Vasić-Nikolić.
Citira jednu iransku učiteljicu, koja se među hiljadama ljudi u Teheranu okupila da oplakuje Hamneija. „Ne mogu biti srećna zato što ne znam šta će se desiti sa našom zemljom. Videli smo šta se dogodilo u Iraku – haos i krvoproliće. Više bih volela Islamsku republiku nego da se tako nešto ovde desi.“
U velikoj analizi za „Vreme“, Boško Jakšić, koji je iz Irana izveštavao još tokom Islamske revolucije pre 47 godina, piše da su SAD i Izrael sve pripremili – mete, oružje, propagandu.
„Nedostaje samo jedno: saglasnost Iranaca da promene svoj režim. Pod bombama teško da će je militantni dvojac dobiti. Bolje da su se setili Avganistana i Iraka, ali nadmena sila i osećaj hibrisa ne dozvoljavaju Trampu i Netanjahuu racionalno razmišljanje.“
Jakšić ocenjuje da će produženi vojni pritisak, gubici i razaranja, ekonomske nevolje i unutrašnji rivaliteti možda oslabiti režim u Teheranu i svakako ga dovesti pred pitanje koje kompromise može da prihvati.
„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše u članku.
Filip Švarm se pak u uvodniku bavi čudnim odjecima u Srbiji. Šef naprednjačke poslaničke grupe Milenko Jovanov rekao je da, za razliku od navodno 30.000 mrtvih u nedavnim nemirima u Iranu, tokom protesta u Srbiji niko nije ubijen zahvaljujući predsedniku Vučiću.
„Jovanovljeva izjava nije tek puki ispad poltronstva naprednjačkog barona poganog jezika. Naprotiv, u pitanju je viša istina. A to je da je režim svoju politiku toliko sveo na represiju da kanda samo što još nije počeo ubijati“, piše Švarm.
„Sve ostalo je tu: podivljale frakcije tajnih službi, normalizirana policijska brutalnost, bande puštene s lanca, pravosuđe na respiratoru…“
Ovaj broj „Vremena“ kupite na kioscima ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve