





U Valjevu nije samo policija krvnički tukla građane, maskirani SNS batinaši su demolirali tri kafića čiji su vlasnici, ili njihova deca, učesnici protesta, automehaničara su tukli d’ubiju, a njegova mušterija je jedva preživela napad


Kao što se zna, predsednik je za dijalog, toliko je za dijalog da je pomilovo svoje maskirane batinaše koji su bejzbol palicama polomili vilicu studentkinji u Novom Sadu. Ne biju samo po protestima, biju i po kućama. Sva ta prebijanja su bez reakcija policije i tužilaštva, a predsednik bi svoje “junake” mogo da počne da odlikuje, ako ne “Obilića medaljom”, a ono ordenom “I ja sam Ćaci”, koji prvo može sebi da okači.
Valjevo je jedan od drastičnijih primera kako se primenjuje “dijalog” i “radi radnja” na terenu. Đorđa Momića, koji živi u kući u samom centru, u čijem prizemlju je kafić “Korner”, krajem avgusta u ranim jutarnjim satima probudio je zvuk lomnjave. Kad je izašao iz stana, video je da su na lokalu polupani izlozi neprobojnog stakla. Pozvao je policiju, koja je izašla na lica mesta, a nekoliko mladih, koji su bili na Gradskom trgu, posvedočilo je da su napad izvršile dve maskirane osobe služeći se metalnim predmetima nalik na sekire. Policijskog epiloga nema, a Đorđe, koji se politički ne ističe, kaže da ne duguje nikom ništa i da jedini razlog vidi u tome što ne može biti protiv svoje dece, koja podržavaju protest. Održan je skup podrške vlasniku, a muke po Đorđu su se nastavile: samo što je ponovo otvorio lokal, došli su finansijski inspektori i zatvorili ga, izdati računi se nisu slagali sa stanjem u kasi, nekoliko stotina dinara bakšiša konobar je, umesto u svoj džep, stavio u kasu.
U sredu, sredinom avgusta, Valjevski zbor je pozvao na protest zbog nasilja policije u Vrbasu, krenuli su ka prostotijama SNS, ali ih je na ulici sačekao kordon policije. Pre kordona nalazi se kafić “Romana” Vladimira Mihailovića. U sporednoj ulici, Čika Ljubinoj, nekoliko desetina metara od kordona policije, bilo je nekoliko desetina maskiranih ljudi sa toljagama, štanglama i sekirama, jedan od njih je pucao u vazduh. Vlasnik kafića, koji učestvuje u protestima, nekoliko puta je prilazio kordonu da pita šta rade ti maskirani ljudi, odgovoreno mu je da se udalji ili će biti uhapšen. Kada su se demonstranti povukli ka centru grada, povukla se i policija prema Autobuskoj stanici. U tom trenutku maskirani ljudi napadaju kafić, redom lupaju inventar u bašti, gosti beže u kafić, vlasnik i jedan gost ostaju ispred, posle bacanja topovskog udara povređen je petnaestogodišnji vlasnikov sin, toljagama kreću na vlasnika i gosta koji je ostao sa njim napolju, lupaju izlog, Vladimir je dobio povrede po rukama a gostu je slomljena leva ruka. Kad su uradili poso, batinaši se povlače i mirno prolaze pored kordona policije pa odlaze prema autobusu, kažu “Laste”.
Sledećeg dana, 14. avgusta, održan je skup podrške napadnutom kafiću i tada se dogodio maskr na ulicama Valjeva – policija dovedena iz Priboja, Prijepolja, Užica i od drugde gazila je sve pred sobom i do jutra tukla i hapsila demonstrante. U Urgentnom centru je završilo 60, a uhapšeno je 30 Valjevaca.
Najgore se desilo u petak, 15. avgusta, kada se, zbog brutalnosti, protestovalo ispred policijske stanice. Automehaničar Jovica Jeremić, koji radi u autoservisu “Živković” u Grabovici, periferija Valjeva, bio je u svojoj radionici, bilo je nešto posle 20 sati kada je u objekat upalo šest maskiranih ljudi sa palicama, metalnim štanglama sa kukom na vrhu, sekirama, krenuli su prema njemu, instiktivno je podigao ruke da se zaštiti, od prvog udarca palicom pao je na pod. Nastavili su da ga biju i probadaju, smrskane su mu kosti šake, proboden mu je list noge. Drugih šest huligana napalo je mušteriju, koja je bila ispred radionice. Slomljene su mu obe jagodične kosti, udarcima su mu probili plućno krilo. Hitna pomoć je odvezla čoveka iz Ljiga za Beograd, gde su uspeli da mu spasu život, a Jovicu su njegovim kolima prevezli u Urgentni centar Valjevske bolnice. Tamo su mu, kaže, dva saobraćajca uzela izjavu. Još se oporavlja, rane su se inficirale, zbog slomljene šake teško da će nastaviti da radi. Tek posle 15 dana pozvan je u policiju da ispriča šta mu se dogodilo. Nikad, kaže, mrava nije zgazio, ni kuću ne zaključava, a došli d’ubiju. Ne zna šta je bogu skrivio, jeste, ćerka, koja je student Stomatologije u Beogradu, redovno je na protestima, nosi crveni prsluk, u timu je za Prvu pomoć.
Vučićevi eksperti za “dijalog” su posle automehaničara, iste večeri, u troja kola, posetili kafić “Skver”, koji je u naselju “Brđani”, na drugom kraju grada. Izlupali su izloge i inventar i palicama prebili konobaricu, koja je pokušala da pobegne. Vlasnik kafića Saša Živanović kaže da je bilo oko 21.30 sati, vraćao se s protesta, pre krivine je čuo zvuk lomljave, kad je prilazio kafiću, video je maskirane batinaše kako ulaze u automobile i udaljavaju se. Policija je izašla na uviđaj, uzeli su i otiske, ali su zaboravili palicu, koja je ostala iza batinaša. Ne očekuje ništa ni od policije ni od tužilaštva, samo ima da kaže: “Seme im se zatrlo!”
Mora da je predsednik sve navedeno imo u vidu kad napiso pismo predsednici EK Ursuli, u kome kaže: Studentski protesti su prerasli u masovne blokade i nasilne incidente koje predvode ekstremisti. Napadaju policiju, javne objekte i
privatnu imovinu…




Ako se ne uplaše svoje slobode, građani Srbije smeniće trenutnu vlast na izborima, a ukoliko istraju u otporu potčinjavanju, razvlastiće ubrzo i narednu i onu nakon nje. Narednih nekoliko izbornih ciklusa prilika su da se republika osnaži, a tu postoje dva krajnja ishoda. Ako priznaju sebi da poseduju javnu vrlinu i osmele se da sprovedu njene zapovesti, građani će naterati “velikaše” da otkriju zadovoljstvo u služenju javnom interesu unutar Republike


Sada smo u fazi mirovanja bolesti. Sada je trenutak. Sada svi moramo da uložimo sve napore. Korak po korak. Prvo da pokažemo delotvornost leka na metastazi. Makar jednoj, makar najmanjoj. Konzilijum je zakazan za 29. mart 2026. pa da vidimo da li deluje


Šta, dakle, da radite da bi psihoterapija i vama pomogla? Tu dolazimo do jednog surovog elementa. Gotovo je izvesno da je ključni faktor uspešne terapije – klijent. Vrlo ugledni istraživači tvrde da je to moguće izraziti numerički i da je doprinos klijenta na nivou od 30 odsto, dok recimo tip psihoterapije ne prelazi 10 odsto. Dakle, nije samo što će terapija dugo trajati, nego najveći deo posla morate da uradite sami


Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve