Čujem nešto kao “do you wanna dance”

Ko o čemu, a “Ova situacija” o policiji. Ona je stup države, veli Vučić. A kako i da ne bude?

Šlajfuje režimska propaganda, jedan skandal prestiže drugi, naprednjaci odavno liče na političke dinosauruse, ali policija ne posustaje. To će reći da je vazda spremna da pendreči, štiti stranačke batinaše, zataškava nepočinstva likova iz vlasti, pegla odnose između zavađenih klanova… I tako dvadeset i četiri sata, svih sedam dana u nedjelji i čitave godine.

U pravu je odlazeći predsjednik Srbije – policija zaista jeste stup države po njegovoj mjeri.

TRAGOVIMA BORISA BRATINE

Vučić kaže da se svi ljute na MUP, ali čim dotičnom zagusti i zatreba, odmah ga zove i traži zaštitu. Pazi stvarno…

Pa kome bi se drugom čovjek mogao obratiti? Osnovna dužnost policije jeste zaštita bezbjednosti i imovine građana, čuvanje javnog reda i mira, te borba protiv kriminala.

Istina, postoje i alternativni načini zaštite. Riječ je o obraćanju “jakim” ljudima iz podzemlja, ali to prilično košta i podrazumijeva usluge koje nije moguće odbiti. I što je posebno važno, zaštita u režiji tih pojedinaca i grupa direktno zavisi njihovih odnosa sa moćnicima iz policijskog vrha.

Nije sporno da pripadnici MUP-a obavljaju odgovoran i težak posao. Problem je u njihovoj zloupotrebi. A baš to radi režim. U tom kontekstu posebno su opasne i pogane Vučićeve riječi da je “policija u Srbiji izdržala težak pritisak spolja u prethodnih nekoliko godina, posebno u prethodnoj”.

Hm… Šef države i cijelog Ćacilenda očito misli na kritike pojedinih predstavnika Evropske unije zbog brutalnosti MUP-a. Ovim ujedno šalje i poruku svom biračkom tijelu da policajci na ulicama ne mlate nezadovoljni narod – a posebno studente – nego brane zemlju. Zbog toga će im dodatno povećati životni standard i nabaviti im još bolju opremu.

Inače, taj mrski strani neprijatelj bi da “oduzme sve nadležnosti” MUP-u. Po Vučiću, “policija ne bi smela da interveniše ni kada vidi da neko nekoga tuče na ulici, napada na ulici ili izvršava krivično delo dok ne dobije nalog od onih koji su poslušni prema spoljnim faktorima.”

Mada to nije rečeno, nekako ispade da je ministar informiranja Boris Bratina u pravu sa ispadom da “studenti nisu svesni da policija ima pravo da ih bije i da ih ubije”. Jer, tvrdi režimska propaganda i cjelokupni naprednjački kadar, riječ je o “ustašama”, “blokaderskim teroristima”, “rušiteljima i neprijateljima zemlje…”

OD BOGOTE PA DO LJIGA, GO SRBIN DO SRBINA

Zapravo, Vučić želi prikazati Srbiju kao opsjednutu tvrđavu, a policiju proglasiti za njene branitelje. Ovo je tanka linija između autoritarnog režima i diktature. U prvom slučaju zakoni se zaobilaze i izigravaju, dok u drugom pucaju ustavno-pravne brane – zemlja je napadnuta, sve je dopušteno protiv vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja.

Za režim su to studenti, koji jačaju iz dana u dan i izbacuju naprednjake iz političke ravnoteže. Koliko – svjedoči i Vulinov prijedlog zakona po kojem bi svako tko se bilo gdje u svijetu izjasni kao Srbin dobio državljanstvo Srbije i pravo glasa. Ovo im dođe poput zamjene omladine i pobunjenog društva pripadnicima drugih naroda spremnim da cijene blagodati naprednjačkog režima i, nadasve, mudrost i velikodušnost Aleksandra Vučića.

Vulin zna što govori – neće ovdje pohrliti vlasnici pasoša uređenih zemalja, već onih nesretnih država gdje su do kraja normalizirani policijska brutalnost i politički progoni. Čak i naprednjačka Srbija može im biti odskočna daska ka boljim mjestima za život na planeti.

Ali Vulinov zakon biće i prava blagodat za mnoge akcionare i top menadžere u holdinzima organiziranog kriminala. Više nego mnoge druge zemlje, Srbija im može ponuditi pranje para, divlju gradnju, izbjegavanje poreza, dostupnost evropskog tržišta za nelegalne praškaste proizvode…

Zauzvrat – siguran je Vulin – takvi “bizmismeni” odužiće se režimu dostavom sigurnih glasova. Imaju oni veliko iskustvo sa slaganjem, poput sardina, izbjeglica u kombije. Njihov zadatak je samo da na’vataju razne mučenike, poslije ide samo od sebe: oni se izjašnjavaju kao Srbi, MUP im uručuje pasoše (može i poštom) i marš na biračko mjesto. Na volju im je – ambasada u Bogoti ili osnovna škola u Ljigu.

Ovo dijeljenje pasoša pravi i dodatnu vrijednost. Ukoliko se usvoji Vulinov zakon, više neće biti saradnje MUP-a Srbije sa policijama većeg dela svijeta. Eto sreće i radosti za nevladine organizacije iz Palerma ili Kulijakana, poznatih i pod firmama Koza nostra i Sinaloa kartel.

SVI MARŠ NA PLES

Ovogodišnji Dan policije obilježen je relativno skromno. Mada su u šatorima ispred Palate Srbije bili izloženi oprema i oružje pripadnika MUP-a, izostali su padobranci i vježbe poput obuzdavanja huligana ili savladavanja terorističke grupe.
Možda je ocijenjeno da je prigodnija prepodobna atmosfera dok malo ne legne slučaj Veselina Milića. Uostalom, sam Vučić je u jeku njenog izbijanja javno rekao kako pola narko-dilera u Beogradu ima policijsko obezbeđenje. Ipak, malčice je nezgodno inscenirati ovaj tip javno-privatnog partnerstva na ledini ispred džipova, specijalaca i kerovođa – svašta bi mogao pomisliti okupljeni narod.

Druga škola mišljenja smatra da je veća manifestacija sletskog tipa preskočena kako bi se izbjegao protest građana protiv onolike policijske brutalnosti, izostanka odgovornosti pripadnika MUP-a, dvostrukih standarda, ali i slučaja Milić. Taj skandal je kao rijetko koji u novijoj istoriji pokazao pravo stanje u policiji i odsustvo elementarne namjere režima da se obračuna sa kriminalom i korupcijom.

Ako je nešto veliko, ne mora biti monumentalno, niti skromno mora biti – beznačajno. Dokaz je svečanost povodom Dana policije 2026. Nju nisu obilježili govori i visoke zvanice, već točka plesačica i plesača u različitim policijskim uniformama, uključujući i dimije.

Što je oklopnicima u kordonima, pozornicima oko Ćaćilenda, inspektorima za krvne i seksualne delikte, onima u odjeljenjima za borbu protiv narkotika, saobraćajcima, specijalcima, administrativcima i svim ostalim pripadnicama MUP-a njihovo đuskanje trebalo poručiti? Samo jednu stvar. A to je da moraju igrati kako im režim svira bez obzira na zakon, Pravilo službe i sve ostalo što čini pravi policijski posao.

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!