img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju: Drago Pilsel, novinar i publicista

Odrastao sam s Pavelićevom slikom iznad kreveta

03. jun 2026, 23:07 Bratislav Nikolić
foto: marija janković
Copied

Moja baka i moj deda spasili su Pavelića nakon rata, u jednom malom austrijskom mestu sakrili su ga od Rusa i onda im se on revanširao u Argentini, kada su došli 1949. Tako da je moj otac odrastao gledajuću i slušajući tog čoveka, jer je on često dolazio u dedinu kuću

“Bilo je pravih ‘mesara’ tamo, ljudi koji su bili do lakata u krvi”, kaže u razgovoru za “Vreme” Drago Pilsel (1962), pisac knjige Argentinski roman (Laguna), objašnjavajući kako je izgledala hrvatska emigrantska zajednica u Argentini posle Drugog svetskog rata. Ova autobiografska knjiga publiciste, novinara i teologa, koji je rođen u Buenos Ajresu, a od 1991. živi u Hrvatskoj, najvećim je delom priča o njegovom odrastanju i životu u toj latinoameričkoj zemlji. Autor bez zadrške otkriva mnogo toga o sebi, ali i o svojoj porodici sa ustaškim nasleđem. Pored političkog aspekta knjige, ovo je prvenstveno porodična saga, ali i priča o iskupljenju i potrazi za sopstvenim identitetom.

...
…

“Mislio sam da sam Hrvat, ali studirajući novinarstvo, odmah posle rata sa Englezima (za Foklandska ostrva), otkrivam i da sam Argentinac, u stvari, preciznije, Latinoamerikanac. Imao sam kolege i profesore koji su bili junaci za vreme vojne diktature. Doživeo sam spoznaju, ali i zahvalnost, da imam nešto zajedničko sa Markesom, Borhesom, Kortasarom i Ljosom. Na fakultetu sam otkrio nepoznatu i izvornu Argentinu, zemlju žrtava prljavog Foklandskog rata, i sve to stvorilo je istinski nered u glavi. Pojavilo se pitanje: Šta sam ja? Hrvat ili Argentinac koji je obeležen hrvatstvom”, kaže Pilsel.

“VREME”: Verovali ste da nikada neće doći u Jugoslaviju…

DRAGO PILSEL: U jednom trenutku sam shvatio da me najviše zanima teologija i da imam sve jasniji hrišćanski identite, koji moram da izgradim, a da je moj nacionalni identitet sve manje važan. U Hrvatsku sam prvi put došao maja 1991, kao pripadnik franjevačkog reda, kao čovek koji je uveliko u veri.

Detaljno opisujete proustašku emigraciju u Argentini.

Posleratnu emigraciju u Argentini činilo je otprilike 40 hiljada ljudi, koncentrisanih uglavnom u Buenos Ajresu. Imali smo hrvatsku misu, vikendom smo “visili” u hrvatskom katoličkom centru, ja sam svirao tamburicu i bas gitaru, pevao sam u horu… Moji brat i sestra su plesali u folklornom društvu, i takođe pevali u horu. Lepili smo nalepnice “Jugoslavija – tamnica hrvatskog naroda”, pa smo se takmičili ko će ukrasti tablu sa nazivom ulice “Jugoslavija”.

Pišete da je to bio podvig jer se u blizini nalazi zatvor i bilo je dosta policije.

Takve stvari su meni bile najnormalnije. Inače, u to vreme se oko mene vrti jedno stotinjak ljudi, što mlađih, što starijih. Naravno, kao dečak, ništa nisam znao o ustaškim zločinima. Imao sam u svojoj sobi sliku Ante Pavelića, doduše, to su mnogi tada tamo imali. Ali kada sam postao momak od dvadesetak godina i kada se diktatura u Argentini raspala, počinju do mene da dolaze tekstovi o zločinima iz Drugog svetskog rata.

I tada kreće distanciranje od ustaša?

U to vreme, početkom osamdesetih, bilo je po svetu dosta proustaških časopisa, dolazili su sa svih strana, od Kanade do Australije, ali bio je jedan dobar magazin u Londonu, “Nova Hrvatska”, koji su izdavali ljudi povezani sa “hrvatskim prolećem”. Sa 18 godina prvi put shvatam da možeš biti Hrvat a da nisi ustaša. Da možeš da budeš liberal, socijalista, nešto…

foto: marija janković
…

U mladosti ste učestvovali u nekim “nestašlucima” kojih se i sada vrlo živo sećate. Jedan od incidenata bio je vezan za projekciju filma Sjećaš li se Doli Bel Emira Kusturice, u okviru manifestacije “Nedelja jugoslovenskog filma” u Buenos Ajresu.

Bio je prisutan jugoslovenski ambasador, ali i još neke diplomate iz drugih zemalja kao gosti. Mi smo izveli diverziju, bacili smo dimnu bombu. Policija nas je uhapsila i završio sam u policijskoj stanici na tri dana. Posle sam izašao na zadnja vrata, uspeo sam da se izvučem zahvaljujući vezama u policiji.

Centralna tema knjige je, u stvari, kako neko ko je od detinjstva odgajan u atmosferi nacionalizma, mitova o NDH i mržnje prema Srbima i Jugoslaviji, potpuno preispitao svoj pogled na svet.

Što se tiče mog odnosa prema zločinima i Srbima, prelomna tačka je bila u februaru 1996, selo Komić kod Udbine. Bila je sahrana šestoro Srba, od kojih je najstarija bila devedesetdvogodišnja Sava Lavrnjić, ubijena 11. avgusta 1995. Ti leševi su čitavu zimu bili izloženi vukovima i nevremenu, kada smo mi iz Hrvatskog helsinškog odbora tamo došli. To su već bili kosturi, vezani žicom i izrešetani kalašnjikovima. Kada su sahranjivali tu stariju gospođu, slomio sam se. Bio sam nakon toga danima u emocionalnom šoku. Tada sam odlučio da su Srbi meni teološko mesto, u hrišćanskom smislu, koje moram istraživati i graditi jedan novi ekumenski identitet.

Priča o ocu, Adolfu Pilselu, koji je jedno vreme bio Pavelićev telohranitelj, zauzima važno mesto u Argentinskom romanu. On je kao dečak, sa porodicom, iz Đenove brodom stigao u Buenos Ajres. To je sve organizovano kroz “pacovske kanale”.

Otac je bio Pavelićev lični telohranitelj 1956. i 1957, i jedno kratko vreme nakon atentata, dok je ovaj, ranjen, ležao u kući. Vrlo brzo nakon toga Pavelić je sklonjen u Španiju zato što je postalo vidljivo da je on u Buenos Ajresu. Do tada se javnost nije bavila njime, vojna hunta je govorila da ne zna ni za kakvog bivšeg poglavnika NDH. Pavelić je tamo imao građevinsku firmu, čak je i moj deda radio s njim. Naime, moja baka i deda spasili su Pavelića nakon rata, u jednom malom austrijskom mestu sakrili su ga od Rusa i onda im se on revanširao u Argentini, kada su došli 1949. Tako da je moj otac odrastao gledajuću i slušajući tog čoveka, jer je on često dolazio u dedinu kuću.

U Argentini je vaš otac jedno vreme bio poslovni čovek?

Da, imao je, kao i Pavelić, svoju građevinsku firmu, sagradio je i hrvatski dom “Jure Francetić”. Međutim, bankrotirao je, a pored svega učestvovao je i u jednom ubistvu u Patagoniji, tako da se njegov život naglo promenio, što je uticalo i na moju majku. Nakon razvoda nisam video oca 25 godina. Ponovni susret dogodio se 1997. u Paragvaju, gde je otac živeo. Bio je to jedan promašen život. Dok je bio s nama i majkom, bio je srećan, a ja sam imao idilično detinjstvo. Posle su se oni razišli, on je našao novu ženu, pa se ženio još nekoliko puta. I svaki put je konstruisao priču kao da mi, njegova deca, nismo postojali. Na kraju je umro u jako teškim uslovima u Paragvaju, u prljavštini i siromaštvu, kao da je želeo sebe da kazni. Nažalost, nije do kraja života uspeo da se pomiri sa mnom, ali ni sa svojim životom. Nije razumeo moje levičarenje, mislio je da sam ja neki Jugosloven… Umro je s jednom pogrešnom slikom o meni i Hrvatskoj. Međutim, imao je trenutke lucidnosti jer je želeo da dođe u Jasenovac. Imam i fotografiju na kojoj se vidi kako stoji ispred Bogdanovićevog spomenika – betonskog cveta. Čak se i upisao u knjigu utisaka: “Žao mi je što smo prouzrokovali ovakvu tragediju”, napisao je. Ali najviše sam pisao o njemu u knjizi Povratak Adolfa Pilsela, koja je objavljena u Zagrebu.

Promocija knjige u Beogradu dogodila se posle velikog studentskog i građanskog okupljanja na Slaviji.

Simpatišem tu snagu, dugo nije bilo studenata na ulicama, ali su pokazali da su tu, da su građani uz njih. Malo mi smeta nedostatak evropskih zastava. Ne razumem potrebu da se insistira na pitanju Kosova u ovom trenutku. Ako je zbog biračkog tela, onda je u redu. Ali glavno je što još ne vidim kako će studenti dobiti 4,2 miliona glasača, bez toga neće pobediti.

Dugo ste prijatelj s patrijarhom Porfirijem. Mnoge je iznenadila njegova bliskost sa naprednjačkom vlašću i odnos prema studentskim protestima, pogotovo nakon prošlogodišnjeg boravka kod Putina i izjave koje je tada dao o takozvanoj “obojenoj revoluciji”.

Ja tumačim to drugačije. Mene je tada iznenadilo kada sam video da govori ruski, to nije trebalo da uradi, jer on ne zna taj jezik dobro. Da je Irinej Bulović prevodio, ili službeni prevodilac, onda bi on rekao kudikamo manje od onoga što je rekao. Mislim da su se Bulović i on dogovarali u avionu, nije tu bilo neke posebne pripreme. Kada se dogodio kiks, on je shvatio da je pogrešio, ali iz pozicije patrijarha bilo je komplikovano priznati Putinu da je nešto pogrešno uradio pred njim. Takođe, to druženje sa Vučićem je nešto što se nakalemilo na njega. Ja znam da on nije srećan zbog toga.

Da li održavate odnose i s prijateljima iz Argentine? Mnogi od njih i dalje žive u istorijskim zabludama, neke ste pomenuli i imenom.

Sa jednim od njih sam preko roditelja kumski vezan, a moja mama je kuma njegove sestre. Nas dvojica smo kao bebe bili zajedno, ali smo se na kraju razišli zbog ustaške ideologije. Ja njemu i dalje svake godine čestitam rođendan, ali on meni ne.

Tagovi:

Hrvatska Književnost Novinarstvo Drago Pilsel
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Glumački festival

30.avgust 2026. S. Ć.

Niš je dobio pravi filmski festival, a glumci su se opet vratili u taj grad

Otvoren je Niški filmski festival, sa glumačkim zvezdama domaćeg filma, publikom koja je kupila karte, uz radost Tanje Bošković, i uzvik „Od vode do slobode“

Festival u Nišu

29.avgust 2026. S. Ć.

Iako bez struje, Niški filmski festival počeće po planu

Niški filmski festival koji organizuju glumci, počeće večeras uz pomoć agregata, zato što im Elektrodistribucija nije dala struju. Otvaranje prate ekipe brojnih medija

Festival

29.avgust 2026. S. Ć.

Festival u Herceg Novom završen kako je i počeo: sa Draganom Mićanovićem i Srbijom

Na zatvaranju Filmskog festivala u Herceg Novom ipak se čulo ono zbog čega su organizatori Demokratske Crne Gore onemogućili Draganu Mićanoviću da ga otvori

Slučaj Generalštab

28.avgust 2026. S. Ć.

Estela Radonjić Živkov: Potrebno je da budem uhapšena kako ne bih svedočila protiv Selakovića

Svedok u procesu Generalštab protiv ministra Selakovića, Estela Radonjić Živkov i njeni advokati, ocenjuju da je postupak protiv nje pokušaj uklanjanja smetnje koja stoji pred već unapred dogovoreno oslobađanje Selakovića

Crna Gora

28.avgust 2026. Sonja Ćirić

Kako je politika potisnula film sa Festivala u Herceg Novom

Na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Herceg Novom kao da nije bilo filmova – govorilo se samo o novom dokazu uticaja srpske vlasti na Crnu Goru

Komentar
Vojska Republike Srpske

Pregled nedelje

Ratko Mladić i njegovi mladići

Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike

Filip Švarm

Komentar

Srpsko društvo nije podeljeno, nego neslobodno

Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić i Siniša Mali

Komentar

„Vučićevih“ 6.000 dinara: Ako vam se gade, darujete ih studentima

Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1860
Poslednje izdanje

Dosije “Vremena”: Deliblatska peščara

Gospodar vatre i njegove sluge Pretplati se
Pred prvi septembar: Osnovno obrazovanje u Srbiji

Ako vam je to u redu, onda ništa

Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije

Patika Ivana Stambolića

Srbija i Izrael

Mojsije je Mojsije, a biznis je biznis

Pola veka od smrti Mao Cedunga (1)

Otac, Sin i Sveti duh

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Povezane vesti

Nemačka

03.jun Nemanja Rujević

Oni dolaze

Desničarska Alternativa za Nemačku je po anketama najjača stranka u zemlji. Kao da sudbinski ide ka vlasti jer su ekonomski i drugi problemi Nemačke dublji nego što se mislilo. U toj atmosferi, ne pomaže ni sanitarni kordon koji ostale stranke prave oko desnice

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure