Moja baka i moj deda spasili su Pavelića nakon rata, u jednom malom austrijskom mestu sakrili su ga od Rusa i onda im se on revanširao u Argentini, kada su došli 1949. Tako da je moj otac odrastao gledajuću i slušajući tog čoveka, jer je on često dolazio u dedinu kuću
Pouzdano znam da Porfirije poštuje svačiju savjest kao sveti prostor, to da patrijarh, gestom koja mi se sada pričinjava iznad svih gesti, pokaže, euharistijski rečeno, “slikama svemu kraj”, to jest kako je uz izvorne zahtjeve studenata, kako se slaže s načelnim stavovima dr Perišića i kako baštini mirotvorni duh patrijarha Pavla. Prihvaćam da me se optuži za naivnost, ali ne i za manipulaciju: dobri Pavle bi odšutio tih ljekovitih, mističnih 15 minuta sa studentima
