img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Salame

22. jul 2015, 14:15 Petar Lađević
Copied

Identitet svakog građanina određuju uglavnom opšte poznate karakteristike kao što su pol, nacija, jezik, pripadnost kulturi, država ili države i, naravno, mesto rođenja. U slučaju autora ovog teksta, koji je rođen u Petrinji, identitet je, uz sve navedeno, bitno obeležila fabrika „Gavrilović“, kao i njeni proizvodi, a posebno „Gavrilovićeve“ salame.

Celu osnovnu školu i gimnaziju redovno sam prolazio pored sušare trajnih i polutrajnih kobasica fabrike „Gavrilović“, iz kojih se širio prekrasan miris celim gradom, a posebno školskim dvorištem koje se nalazilo s druge strane ulice. Taj miris ostao mi je do dana današnjeg sačuvan u podsvesti, kao nešto najlepše. Pa i danas kada mi se zbiva nešto lepo i nadasve ugodno, pojavi mi se u tim lepim trenucima i sećanje na taj miris, koji je jedan od najlepših i jedino što je meni lepše od tog mirisa, jeste miris malog okupanog deteta.

Osim mirisa salama, zrelo životno doba obeležila mi je ponovo fabrika „Gavrilović“, jer sam u njenoj Tehničkoj školi (mesarskoj), nekoliko godina predavao grupu društvenih predmeta. Naravno, detinjstvo i mladost proživeo sam u Petrinji, u eri „represivnog“ blagostanja, pa su „Gavrilovićeve“ polutrajne salame bile na svakodnevnim menijima petrinjskih građana, a čuvena zimska salama, salamina i kulen – o praznicima. Ali su te trajne kobasice bile na stalnom jelovniku familija lokalnih funkcionera i njihove dece.

Podsetio bih ovde da su polutrajne salame, šunkarica i mortadela – „viši rang“, tirolska, letnja i jeger – „srednji rang“, te parizer – najniži rang, bili klasičan radnički obrok, uz frtalj hleba, na građevinama, uličnim gradilištima itd., što ukazuje i na klasnu strukturu konzumenata salama. One najfinije su, nažalost namenjene bogatima, a polutrajne – radnicima. Kako je naš socijalizam napredovao i blagostanje bilo sve veće, negde pred njegov kraj i najfinija i najlepša salama na svetu postala je dostupna svima, pa možemo reći da je građevinski infrastrukturni bum počivao na energetskoj vrednosti polutrajnih kobasica.

Raspadom nenarodnog poretka, i velikim uspesima novih demokratija, stvar se vratila na staro. Opet parizer radnicima, zimska kapitalistima.

Temeljna razlika između trajnih i polutrajnih salama leži u kvalitetu mesnih sirovina i načinu pripreme. I jedno i drugo određuju njihovu cenu, pa su, naravno, trajni proizvodi zbog kvaliteta mnogo skuplji od polutrajnih. Uopšteno gledano, i jedne i druge salame proizvode se od mlevenog mesa, ali polutrajni proizvodi se usitnjavaju faktički do beskraja, da bi se stvorilo mesno testo, dodaje im se usitnjeno masno tkivo i termički se obrađuju. Trajna salama se termički ne obrađuje, već se pravi od najkvalitetnijih mesa i najfinijih začina, a posebnost njenom predivnom ukusu daje plesanj, koja se hvata na crevo u kome je salama tokom procesa sušenja. Ta najfinija „gavrilovićka“ prvi put je proizvedena 1860. godine u Petrinji, a kontinuirano se proizvodi od 1883. godine pa do danas. Recepturu su osmislili italijanski majstori iz porodice Cimbaro, zajedno sa petrinjskim mesarima.

Da se ne bi neki nadobudni građanin dosetio da priča o salamama isključuje kobasice, napomenuo bih da su kobasice i salame, semantički gledano, jedno te isto, a razlika je samo u formi, tj. načinu pakovanja. Kobasice su uvek pakovane u tanje omote, a salame u šire. Rodni pojam i salama i salamina i viršli i polutrajnih salama jeste kobasica. Ja sam se opredelio da ovaj tekst posvetim salamama iz razloga što kao svaki Srbin volim ne samo da je lepo, mirisno i fino, već i da je i veće.

Nažalost, i trajne salame na ovim našim prostorima nisu više istog kvaliteta kao nekada. Ali i u tom opštem padu kvaliteta, „Gavrilovićeva“ zimska je i dalje najbolja (na našim prostorima). U širem kontekstu ili, kako je red reći, evropskom, salame se proizvode gotovo svuda, i u principu podjednakog su kvaliteta (vrlo dobre), a ponajbolje su polutrajne u Nemačkoj i Austriji, trajne u Italiji, Španiji i Portugaliji i Mađarskoj. Mađarska, Nemačka i Slovenija, koliko mi je poznato, imaju i muzeje posvećene salamama. Mislim da bi i naši prostori trebalo da formiraju barem jedan, jer nam je svima salama, bilo podriguša, bilo fina, sastavni deo svakodnevne ishrane. Ako ne muzej, a ono makar spomenik, recimo srpsko-hrvatskoj salami.

Na kraju, želim da dodam da je na našim prostorima prisutna i jedna kafanska škola mišljenja o kobasicama, koja u razgovor o kobasicama uvodi frojdističko-psihoanalitička tumačenja kobasica i salama. Ali tu školu autor sa indignacijom odbacuje. Ostajem na pretpsihoanalitičkom nivou: lepo tanko sečena, upotreba oralna, uživanje trajno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure