img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Postojanost

29. jul 2015, 14:28 Sonja Ćirić
Copied

Na plaži sam. Ležim. Obluci levo, obluci desno od mene. Ispred mene more. Jadransko. Nebo je tamo gde nisu obluci i more. Miris lavande, mirte, smilja, ruzmarina, gospine i ostalih trava pomešani sa mirisom bora, i julskog mora. Zvonik župne crkve u centru javlja da je deset, a koji tren iza njega i zvonik Dominikanskog samostana. Galebovi sa svetionika na kraju plaže dobace po neku reč. Talasići. Sve je tu, kao i prošle godine.

Bol na Braču. Opet, i to je divno.

Širim se po plaži. Osim mene tu su još samo četiri gomilice ljudi. Mogla sam usput da kupim novine, pa sad i ja da čitam kao ono dvoje tamo. Čitaju „Jutarnji“, znači naši su. Dobro, nisu stranci – to sam htela da kažem. Ne potresa me šta je ko. Neću nikad da zaboravim kad mi je, bilo je to našeg prvog Bola posle rata, gospodin u Općini gde sam došla više se ne sećam zbog čega, rekao: „Neka ste nam došli.“ Rekao je i: „Ko god je na Bolu, taj je Boljanin.“ Tako je i bilo.

Još se niko ne kupa. Sinoć je voda bila božanska. Nas troje, čim stignemo u Bol, a uvek stignemo po mraku, brzo povadimo stvari iz auta i pravac – more! To je tradicija. Da dođemo sebi posle putovanja po suncu i, što je važnije, da se iz beogradskog prebacimo na novi nivo. Ogrnemo peškire preko kupaćih, pa Račićem, to je cesta duž mora a iznad njega, i Ložom, to je cesta duž kaštila sva u kafićima, do Velog mosta kroz picnute i skockane furešte. Oni nas primete zato što se cerekamo i hodamo po zidiću, a ne zato što smo u peškirima. Bio je pun mesec pa se na plaži sve videlo. A i da nije, nama ne smeta. Momenat kad se potapaš, postepeno, da ti svaka pora kože primi i doživi more koje te obuzima – čoveče! More ravno, crno, gusto, sigurno. Svetli plankton. Mesečina belasa. Nigde nikog osim nas. Sve je kao što i treba da bude u ovakvoj sceni.

Jutros sam došla sama na Veli most, zato što su njih dvoje hteli prvo da vide šta ima novo po Bolu i da doručkuju makovnjače iz pekare kod pošte, pa da ako im se hoće produže na Zlatni rat, a ako im se neće, uradiće ono što im se hoće. Ovde ništa ne mora, osim da se radi ono što ti odgovara. Meni prija ova plažica iako nije in. Beograđani koji su početkom šezdesetih otkrili Bol zvali su je „Kod dva govneta“, ne bi li pokazali svoje opredeljenje prema Zlatnom ratu i Martinici. Zlatni rat je nesporno najlepša plaža na Jadranu, a Martinica pored Dominikanskog samostana u čempresima je kao sa filma, ali ja volim i Veli most. Prošle godine sam u trafici na početku šetnjice videla razglednicu sa ovom plažicom, htela sam da na njoj napišem „ovde se ja kupam“ i pošaljem je Maji, ali sam zaboravila da je kupim. Nema veze, naći ću je sad. U Bolu uvek ima ono što ti treba i što voliš. I biće tamo kad god da se vratiš.

Neko bi pomislio da se u Bolu ništa ne menja, i bio bi u krivu. Tamo se svake godine desi neka promena: neonski natpis „Bolsko lito“ na fasadi kamene kuće u centru, rukohvati uz skale, nove vrste sladoleda kod Salija i Alija, skulpture duž šetnjice ka Ratu, proglašenje kuće gospođe Biserke za muzej, raznorazni hoteli, i još svašta razno. Ali zbog tog novog, staro ne nestaje, nego se još više ističe. I to je dobro znati.

Mali Jere i još neki bolski klinci utrčavaju burno i bučno u vodu. Obožavam da slušam Boljane. Sinoć, na terasi, sve troje smo pokušavali da obnovimo svoj buolski, i ja sam bila najgora. Ćira i Ida su bili ovde pre nas, i ostavili nam pršutu i livanjac, i travaricu i bolski plavac, sve domaće – podrazumeva se, da se deci nađe posle puta. I, nemajući kud, priredili smo gozbu. Mesečina je prolazila kroz grane i cvetove bugenvilije, cvrčci su cvrčali tuda-svuda oko nas, mi smo se smejali najlepše na svetu, i bilo nam je kao u Bolu. Mi kažemo da nam je „kao u Bolu“, gde god da smo kad nam je lepo.

Kad je odzvonilo jedanaest, bilo je vreme da pronađem u Loži bolsko društvo. Marija, srela sam je jutros kao što je uvek sretnem prvog dana, ispričala mi je ko je već ovde, a ko će tek stići, i ostale novosti o domaćim i gostujućim Boljanima. Davor i Kristina su bili za stolom u Loži za kojim sam ih ostavila i prošlog leta. Pijuckaju kapućino nakon spize. Kažu da su im opet, hvala Bogu, puni apartmani do kraja sezone. Stiže Dejan s novinama, prokomentarišemo vrućinu i slične aktuelnosti, onda on i Davor čitaju novine, a ja i Kristina komentarišemo fureštkinje koje prolaze. Predveče ćemo do Leice, ona je opet u butigi, dobro joj je. Poslednji dolazi Mika, kaže da će i večeras biti mesec – pravo vreme za rogačicu u samostanu, ostali se slažu. Za njim stižu i njegovi Luka i Marko, obojica doručkuju u hodu. Neko vreme se preganjaju ko će na koju plažu, pa onda nestanu. Gornjim putem vraćaju se i moji.

Kao i prošlog leta. I eto, to prija.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure