img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Plesačice

19. јануар 2012, 00:07 Ankica Dragin
Copied

Tića je oduvek umela dodatno da očudi ono što su drugi smatrali prilično egzotičnim. Podozrivi pogledi povodom njene izjave da, unatoč svom kraljevskom stasu, na aerobik odlazi u sportskim helankama, onim sjajnim, nisu je pokolebali u njenom zagovaranju prava na zdrav život i dobar provod bez diskriminacije. Nameravajući da se uklopi u najnovije trendove jedne od novosadskih vežbaonica, jednom mi je pred netom upoznatim društvom naložila sledeće:

„Slušaj me dobro: ti putuješ u te moderne zemlje koje poštuju debele. Pošto važim za divu naše aerobik sale, molim te da mi negde nabaviš onaj triko što izgleda kao helanke i bodi zajedno. I to u nekoj jarkoj boji! I one tange uz to. Pa kad u najnovijoj kreaciji izdefilujem pred one cice mršavice…“

Nastavak se izgubio u gromoglasnom smehu. Inspirisana tipičnom reakcijom u njenu osebujnost neupućenih nazočnih, Tića je sa istim žarom nastavila:

„A onda ću otvoriti i plesni klub. Zvaće se 75 plus.“

Društvo se odjednom podvojilo: jedni su zbunjeno prestajali da se smeju, a drugi su se ponovo zagrajali čuvši nastavak priče.

„Upisivaću samo one koji imaju više od 75 kila. Prvo na vagu, pa onda u salu. Helanke će biti obavezne, a onaj ko slučajno padne ispod 75 kila momentalno ide u… U niži razred!“

Pre nego što je ovu ideju uspela makar da razradi, nazvala me je nekoliko meseci kasnije:

„Vodim te na novu rekreaciju“, rekla je oduševljeno.

Moja drugarica je nakon svog prvog letovanja u Egiptu otkrila čari orijentalnog plesa. Želeći da na svaki mogući način sačuva letošnje doživljaje i utiske, Tića se s jeseni upisala na časove trbušnog plesa. Radoznalost mi je pobudila sledećom besedom:

„Super je! Prošli put nam je učiteljica objašnjavala kako da telom uvijamo kao zmija.“

Osetivši da sam ostala bez teksta, nastavila je:

„Sam Bog sveti zna da se moj kostur uvijao kao lud, ali se na površini ništa nije videlo. Imam i pravu upalu mišića, ali od smejanja. Jedva sam ustala sa patosa kad sam u ogledalu videla kako to izgleda.“

Prosto sam morala to da vidim. Scena je bila nezaboravna. Nakon uvodnih koraka uz zvuke muzičke podloge severnoafričkih i turskih letovanja, učiteljica plesa je razdraganoj grupi žena rekla da počnu uvijati svoja zmijska tela, a plesačice su uz grohot počele kao snoplje da padaju po plesnom podijumu. Posle časa, kad su se malo pribrale, pohitale su da svoje novostečeno znanje odmah i praktično primene u jednoj obližnjoj kafani.

Nakon ovog prizora trebalo mi je nekoliko godina i akutnih diskus hernija da se odvažim na redovnu rekreaciju. S obzirom na sopstvenu dob i posledične implikacije, doktori za telo preporučivali su jedino kineziterapiju. Efikasnu, ali dosadnu. Doktori za dušu preporučivali su još koješta, mahom u kutijama, sitno, okruglo i gadno po nutrinu. Neki su, doduše, preporučivali i šetnje u društvu, ali onda posle valja sesti, a možda i nešto pojesti i popiti. Tako si opet na početku, na prvoj stanici ka još jednom medicinskom ćorsokaku jednosmerne ulice života.

Posle još jedne lekarske kontrole, iz misli me je prenuo plakat sa trbušnom plesačicom u pozi koja bi i zmiju skrljala. Ne znam šta mi bi da nazovem Milicu sa slike i da se sa drugaricom prijavim na tečaj. Čudo koje me snašlo još je veće budući da je za mene ples disciplina inkognita, izuzev diskutabilnih kola, čardaša i inog tancovanja po svadbama i žurkama. Ignorišući opaske onih od smeha zagrcnutih, pomalo zluradih, koji su tvrdili da ih cela ova priča podseća na famozni crtać u kom nilski konji u suknjicama igraju balet, nas dve već tri meseca zadivljeno otkrivamo koji sve delovi tela i na koji način mogu da se pokreću. Svakim danom sve lakše i gracioznije, na radost cele grupe mlađih i nas starijih, stasom sitnijih i nas mašala.

Lekovitošću pokreta i smeha i uz uporne upale mišića, naša početna grupa nedavno je na javnom času trbušnog plesa opcrtala još jedan životni krug. Baš kao u detinjstvu, sa onima sa kojima delimo radosti sopstvene šašavosti ponovo smo se smejale iskrenom uzbuđenju pred izazovom nečeg novog, samostvorenog.

Iščekujući zveket dukata i daira, lepet marama i šalvara, sada nam se svaki put pola devet uveče tri puta nedeljno čini sve kasnijim. Radost iščekivanja pre časa gotovo je opipljiva: znamo da nam sledi sat nepatvorenog uživanja.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure