img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Karaš

14. decembar 2011, 21:04 Kosa Pakuševskij
Copied

Jutarnja kafa. Ni listić na drvetu da se pomeri, ni travka, ni ptica da proleti. Dunav se lenjo prepustio milovanju sunčevih zraka pa se predomišlja hoće li se probuditi ili će nastaviti sa dremuckanjem. Svežina jutra prija jer su dani pakleno vrući. Uživam u jutrima. Prepuštam se čaroliji koju nudi krajolik toliko nestvarno lep da se plašim da bi, kad bi ga slikar ovekovečio, bilo otpora prema toj lepoti jer sve tako savršeno u umetnosti izaziva želju da se naruši, pokvari, naruži. Ispred mene Dunav, zeleno-plav sa zlatastim zvezdicama, sa desne strane Koviljski rit i Kovilj sa tornjevima, u produžetku Budisava, Kać. Sa leve strane Karlovci, Petrovaradin i, u izmaglici, Novi Sad. Iznad mene Vila Stanković, kao centralna tačka Karaša, šepuri se i svojim bajkolikim oblikom smiruje pejzaž još više i vraća misli u neka prohujala vremena kad se jednostavnije, lakše i humanije živelo. U vidokrugu i brežuljci, vikendice, vinogradi, lepi, uredni, suncem okupani. Sve kao da se Dunavu naginje, kao da mu nešto veoma važno reći ima i da se na to sprema.

Karaš. Tako se zove deo vikend-naselja u Čortanovcima gde se sklanjamo od gradske vreve i vreline. Ime Karaš ostalo, po nekima, od imena potoka koji je tekao donjim delom naselja, a neki vele da se tako zove merica kojom su ribari merili ribu karaš, kažu da nam je stigla iz Kine, a sama sebe oplođuje i samo se ženke „rađaju“. Karaša restorana, vojnih objekata, lokaliteta vazda, ali samo je jedan moj Karaš, ovaj sremski, čortanovački i karlovački. Rekla bih da je Karaš najlepši deo celog tog vikend-područja. Kažu da su vetrovi koji duvaju Karašom istovetni onim hvarskim, govore i da vazduh leči pluća i dušu, da godi srcu, što potvrđujem, i da se, tu na Karašu, lako stiže do poznih godina života.

Oni od kojih smo slušali sve ovo, prevalili behu devedeset.

Ne žurim se da prekinem jutarnje uživanje. Čekam prvi voz da rikne, prodrma šumu, pokrene ptice i uznemiri tek probuđeni Dunav. Onda hvatam pogledom beli turistički brod i ispraćam ga odgonetajući pod čijom zastavom plovi. Znam da će uskoro krenuti uobičajene dnevne aktivnosti, probudiće se čeljad što kafu ne pije i trenutak savršenog spokoja biće iza mene. Do večeri. Onda priroda priređuje pravi pir. Smiraj. I dok čekamo da ispratimo sunce, vragolanke, veverice, ona i on, skaču sa smokve na malu baštensku ogradu, jedno za drugim idu bez zastajkivanja i zagledanja i skaču na bure sa vodom. Naginju se. Tiho dovikujem: „Budalice, upašćete, udavićete se!“ Kad su se dobro napile, kreću uobičajenim svojim putem na kesten, sa kestena na lipu, preko oraha na glog, zatim na krov, i put konaka o kojem ništa ne znamo. Godinama, svakog jutra, baš dok ispijam tu jutarnju kafu, one sa jednog kraja odlaze na drugi, istim putem, uveče se vraćaju, opet istom putanjom, a žeđ im putanju promenila, ovog puta.

Purpurna putanja koju sunce ostavlja na nebu čini Dunav crvenim, vatrenim, moćnim, pa tako moćan dodiruje šumu i šapuće joj neke uznemirujuće i žarke reči od kojih ona cele noći mira nema. Kad crvenilo nestane on, lola, zatvori svoje radoznale oči i tone u san, ne mareći za zvezdano nebo i pesmu vikendaša. Mi, udobno namešteni, nebu pogled dižemo. Nebo zvezdano. Od takve lepote zaćutimo, onda Andrića u pomoć pozivamo: „Zvezdanog neba i ljudskog lica nikad se čovek neće nagledati.“ Avioni samo trepću, dolaze i odlaze. Ponekad proleti nešto, nije zvezda padalica, a šta je, ne znamo. Zapevušimo, onda, Meseče srebrni, pa i druge stare, nezaboravljene, naše pesme. U vidokrugu nam osvetljena naselja, levom i desnom stranom duž Dunava, kao đinđuve se za Dunav vezali, sudbinski se isprepleli i jedni bez drugih ne bi znali ni umeli.

I ne znam kad je Karaš lepši, da li u proleće kad breskve i kajsije procvetaju, a probuđena priroda svakoga dana nudi neko čudo, možda leti kad poj ptica i mirisi okupiraju čula, kad orao uči orliće kako da savladaju strah od prostora strpljivo im pokazujući kako se može više, duže, hrabrije, i kako ih brižno vraća u stanište, stoletnu hrastovu šumu podno Vile Stanković, ili u jesen kad vatromet boja probudi neku radost u duši. Znam, onog trenutka kad Dunav posivi, namrgodi se i naroguši, pa počne da se propinje i do stepenica nam stigne, a pola sata pešačenja od nas do njega, valja pakovati se i ići kući, u grad.

Zimi, zimi Karaš spava.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

Komentar
Doček studenata u Kosjeriću

Pregled nedelje

Nećete pobediti decu pobune

Umesto da se distancira od studenata iz Novog Pazara, narod je duboko postiđen beščašćem policije koju plaća, ogorčen nepravdom i sada samo gleda kako da im pomogne na maršu do Novog Sada

Filip Švarm
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure