
Komentar
Ko je uzeo američke, a ko srpske pare
„Češljanje“ nevladinih organizacija je obračun sa kritičarima režima. Da nije, tužilac bi prvo pokucao na vrata Ane Brnabić koja je bila udarna igla USAID-a. Ovi koje „češljaju“ su za Anu treća liga
„Češljanje“ nevladinih organizacija je obračun sa kritičarima režima. Da nije, tužilac bi prvo pokucao na vrata Ane Brnabić koja je bila udarna igla USAID-a. Ovi koje „češljaju“ su za Anu treća liga
U Srbiji više niko ne zna o čemu priča njen predsednik, novinare kažnjavaju na pravdi boga, aferaške velmože proglašavaju za svece, a nosioci javnih funkcija šire javnu sablazan. Ljudi – dokle ćemo tako
Kako smo od “Aco Srbine” stigli do “Ovde nisi dobrodošao” i kakve još opcije Vučić ima na stolu ovog proleća
Studentski protest marševima mapira jednu novu Srbiju koja se samoidentifikuje kao Srbija oslobođena od straha (...) Svako mesto kroz koje su studenti prolazili je, antropološki rečeno, učestvovalo u procesu prelaska. Taj prelazak bio je iz stanja zebnje i teskobe u nešto što su oni koji su učestvovali u dočecima studenata, po sopstvenim iskazima, doživeli kao novostečenu slobodu. Teško je pronaći nešto nalik tome u novijoj političkoj istoriji Srbije
Zaoštreni politički odnosi u Srbiji doveli su do intenzivnog propagandnog rata putem medija. Dok se RTS očajnički trudi da pomiri nepomirljive stavove vlasti i opozicije, komercijalni kanali pod kontrolom vlasti vode intenzivnu kampanju prvenstveno protiv studenata, prosvetnih radnika, nevladinih organizacija i aktivista NVO. Ovom spisku treba dodati i influensere na društvenim mrežama koji su specifičan trn u oku pokušajima Vučića i njegovih aktivista da osvoje virtuelni prostor u sajber spejsu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo je najavio odlučnu borbu protiv korupcije, aktivirajući tužilaštvo i pokrećući hapšenja. Ipak, stručnjaci ističu da je reč o privremenom potezu, usmerenog ka smanjenju političkih tenzija, a ne o suštinskom rešavanju problema sistemske korupcije
Često upozorenje “Sram te bilo” nije verbalni refren javnih nastupa A. V, nego okvir moralizacije vlastite čestitosti nad tuđim nemoralom. Postiđivanje opozicije nije banalno nego delatno plansko sramoćenje i pretenzija za dominacijom. Lako je pojmljivo da je lakše vladati kada se osigura moralna nadmoć. Međutim, rizično je stvaranje eksplozivne klime u kojoj je dobrima dozvoljeno da mrze zle i to sa čistom savešću
“Voleo bih da ovaj osećaj upamtimo. Ovo nikad neće biti funkcionalna demokratija bez aktivnih građana, ljudi koji su voljni da žrtvuju svoje vreme i pokažu ljudima na vlasti šta misle. Kako god da se ovo završi, potrebno je da zapamtimo kako izgleda biti aktivni građanin. Vlast onda reaguje. Neće biti dobro da prepustimo da ovo završavaju političke elite. Vlast bez kontrole se pretvara u apsolutnu, to smo u ovoj zemlji videli više puta u par decenija. Institucije su slabe, civilni sektor baš i nije sposoban za tako nešto, mediji svi znamo kakvi su – nema ko da bude taj kontrolor osim građana samih”
U predvorju srca tame najverovatnije ne bismo zatekli mnogo više od malog, nesigurnog i ne previše zanimljivog dečaka, bez nekih naročitih darova, ali previše gladnog pažnje, uvažavanja i priznanja da bi propustio priliku da slabo kontrolisanu političku moć zloupotrebi i stvarnost upodobi ostvarenju svojih potreba
Iz članstva u radnim grupama Vlade i ministarstava povuklo se skoro 30 organizacija civilnog društva zato što svakodnevno odstupa od bazičnih demokratskih standarda i principa vladavine prava
Srpska opozicija je na odličnom putu da propusti priliku tako što se ne bavi politikom, ne ume da se dogovori i ponavlja pogubnu formulu „prvo da se ispune studentski zahtevi“
Dok građani Srbije masovno izlaze na ulice i dok se studenti brutalno prebijaju, zemlja je ostala bez dva ključna stuba vlasti – vlade i Regulatornog tela za elektronske medije (REM). U isto vreme, proces izbora novih članova REM-a, tela koje bi trebalo da obezbedi nezavisnost medijskog prostora, potpuno se raspao zbog nepravilnosti i političkih manipulacija koje su dovele do povlačenja kandidata iz većine predlagačkih oblasti
Nakon što je Inspira grupa javno podržala generalni štrajk, našla se na udaru provladinog tabloida. Srpski telegraf ih je optužio za licemerje, dok kompanija ističe da je njihova podrška motivisana odgovornošću prema društvu
Pobuna mladih ljudi, studenata, ali i srednjoškolaca, unela je čitav niz novih elemenata u društveni i politički život. Na prvom mestu, pobuna studenata obnovila je nadu u Srbiji. Studenti su upalili svetlo i to se svetlo više ne može ugasiti. Ta vedrina, ta živost, taj trijumf života i novih ideja, ta oslobođenost od starih formi, starog i prevaziđenog mišljenja, starih strahova i maligne propagande – to je dah slobode koji je zemlja dugo priželjkivala, ali nije imala ni sreće ni snage da ga se domogne
Kada su ti na raspolaganju mehanizmi nelegitimne moći, u nekom trenutku ćeš preći crtu i počinićeš strašne stvari samo da bi – makar jedino sebi – dokazao da nisi smešan
Kriza u Srbiji nije samo posledica nepovoljnih okolnosti, već i svesti vladajuće elite da je sistemska promena pretnja njihovoj dominaciji. Šta građani mogu očekivati u situaciji u kojoj vlast igra na polarizaciju i represiju umesto na dijalog i napredak
Do dogovora oko vlasti u Podgorici dolazi tri meseca nakon lokalnih izbora, i nakon brojnih spekulacija o tome ko će sve činiti novu vlast
“Ne uspevam da u politici vidim ništa smešno. Publika koja dođe mene da gleda već zna šta ja mislim i nema potrebe da ih dodatno o tome obaveštavam. Ja svojim životom svedočim moj politički stav”
Kako su studenti prozreli i prezreli naprednjački režim? Zašto umesto naivnosti pokazuju zrelost? Šta Vučić nikada neće moći da razume? Kolika je visina njegove autoritarne temperature? I zbog čega sve više liči na svoj lik sa Koraksovih i Petričićevih karikatura
Fantaziranje o “prečicama” kojima se dolazi do promene vlasti neposredna je posledica činjenice da je u ovih dvanaest godina zatvoren gotovo svaki put, čak i kozja staza, koji vodi do normalne smene vladajućih ličnosti i stranaka
Kaskaderi Srpske napredne stranke vide da glavni glumci ne stradaju, kaže za „Vreme“ poslanik Srđan Milivojević. Zato naprednjaci, iz straha, već daju sve jedni o drugima
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Premijer Vučević najavio je nove informacije o ostavkama, ali od toga nije bilo ništa. Prvo da veliki šef izračuna kako mu se to uklapa u priču da se radi i gradi, kako da pogibiju petnaest ljudi pretvori u tek manju neprijatnost
Naša ekonomska politika, naša privredna a i najšira javnost, pa i veći deo naše akademske zajednice živi u pogrešnom – ova reč je slaba, možda bi više odgovarala izopačenom – uverenju da nam privreda grabi džinovskim koracima sa skoro zadivljujućim stopama rasta, a one su više nego dvostruko uvećane u odnosu na sasvim skromne prave i tačne stope rasta
Režim je krenuo u spinovanje i kontrolu štete. Predsednica Skupštine i bivša premijerka Ana Brnabić nudi svoju glavu zbog nesreće u Novom Sadu, nesvesna da njena glava nikom ne treba. Sve što građani žele jeste da sačuvaju svoje glave na ramenima
“Informacija o radikalskoj prošlosti dovoljna mi je da predvidim kako će se ponašati u budućnosti. Radna pretpostavka je – a što bi bilo drugo – da su kvarni i izopačeni”, objasnio mi je svoju političku filozofiju moj prijatelj Mrkša