

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Tužiteljka Bojana Savović je digla glas. Po kazni su je smestili u sobičak na četvrtom spratu Palate pravde. Ali, odande se možda još bolje čuje. Sada govori za „Vreme“
Sedište Višeg javnog tužilaštva u Beogradu – šesti sprat Palate pravde. Svetli i prostrani hodnici ispunjeni zelenilom, dominira zid na kom je nacrtana zastava države Srbije.
Uredni i popločani hodnici deluju hladno, gotovo sterilno, suprotno od intriga koje se kuvaju u njima i kancelarijama ka kojima vode.
Poslednjih godina glavni rezultat rada tužilaca, umesto obračuna sa korupcijom, jeste progon neistomišljenika i političkih protivnika režima. Hapsi se za tvit.
S druge strane, na fascikle sa dokazima protiv korumpiranih moćnika kao da se nataložila sva ona prašina koja je nestala sa hodnika tužilaštva.
Kako je smenjena Bojana Savović
Negde u ovim kabinetima trebalo bi da se nalazi i javna tužiteljka Bojana Savović. Bila je ekspert za borbu protiv korupcije, beskompromisna i nepotkupljiva. Šira javnost je za nju saznala kada je smenjena posle opsežne istrage koju je vodila protiv korumpirane ekipe u slučaju Elektrodistribucije Srbije.
Kažnjena je tako što je prebačena u odeljenje za opšti kriminal. A onda u odeljenje za maloletnike. Smena tužiteljke Savović izazvala je skandal u javnosti zbog gomile neistina koju su iznosili njeni šefovi.
Ovde gledaju začuđeno dok se raspitujemo gde je kabinet tužiteljke Savović. Prilazi nam mlada žena i kaže: „To odeljenje za maloletnike jeste ovde na šestom spratu, tu i sede ostali tužioci, ali ne i ona. Ona je na četvrtom spratu.“
„Tamo gde dolaze i dovode osumnjičene na saslušanja, videćete gužvu na hodniku, tu imamo istražne kabinete, tu ne radimo pripreme slučajeva, samo ispitujemo stranke. Videćete tu veći toalet za stranke, skrenete i tu su pisarnice i onda ćete je naći na kraju hodnika. Ima tamo jedna mala kancelarija. Tu su je smestili. Ima njih nekoliko koji su tako ‘smešteni’. Mi to u šali zovemo ‘Jezičko odeljenje’, znate na šta mislim, sećate se serije Srećni ljudi.“
Hteli da je stave u zapećak
Kad smo konačno našli Bojanu Savović, otpočeli smo razgovor za „Vreme“.
„Iako se svim silama trude da me sakriju od javnosti, da me i fizički odvoje od mojih kolega, valjda da ih ne pokvarim, ja još predanije radim samo u interesu te javnosti. Oni koji šefuju i žele da odlučuju o našim životima ne smeju da izađu iz službenih automobila, kamoli da sami hodaju ulicama svog grada“, kaže ona.
„Smenama i premeštajima hteli su da me stave u zapećak, a ispalo je da kroz slučajeve maloletničke delinkvencije jasnije vidim i kolika je šteta ovom društvu naneta, a i šta nas sve tek očekuje“, dodaje Savović.
Premeštaj je nije ućutkao. Digla je glas. Hrabri su stali uz nju, imenom i prezimenom – peticijama, protestima. Podigla se prva pobuna u istoriji srpskog pravosuđa. Podigla se bura koja se ne stišava.
I tako je žena u sobičku na četvrtom spratu poznata i van Srbije. A njen glas jači nego ikad.
**Ceo intervju sa Bojanom Savović čitajte u novom broju „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (5. jun). Ili se **pretplatite na digitalno ili štampano izdanje „Vremena“.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve