Policija, maskirana i tetovirana, bije i hapsi, pa sledećeg dana samo legitimiše studente i građane, pa opet bije, hapsi i za bolničke krevete veže uhapšene i povređene “teroriste”, uprkos tome “Kadinjača nije pala”
Posle studentskih blokada Javni servis načisto podošo, nema više da Dnevnik u 19.30 ne počne na vreme, kao što se dešavalo da je počinjao u 19.40, a da na ekranu stoji da je 19.30. Da je podošo govori i to da se u “Dnevniku” po 15 minuta tera o vrućinama i crvenom meteoalarmu. Ima i vesti o protestima, redovno se izveštava o povređenim policajcima, ali nigde vesti o povređenim i privedenim studentima i građanima.
Na podošlom Javnom servisu bila i Specijalna emisija o otvaranju dela autoputa do Požege, koji lično, iako građevinska struka rekla da nije sve završeno i da je nebezbedno, kao najveći stručnjak, zanemarujući sleganje tla iznad tunela, otvorio Precednik. Uostalom, direktor Puteva Drobnjak, čuli ste za Drobnjaka, garantovo da je put bezbedan. U prisustvu svog naroda, koji spontano priveden u autobusima, dok su drugi građani držani na puškomet daleko, Precednik naroda koji istovaren iz autobusa reko da je ovo čudesno, a ne nebezbedno, i da će pobediti normalna i pristojna Srbija, da zna da je narod mnogo besan, ali ga moli da se uzdrži, jer imamo policiju. Ozvučena gospođa iz privedene publike je prekinula govornika rečima, Dole blokaderi, Precednik pohvalio divnu gospođu, i još reko da ponosan na sve divne građane.
Pre toga bio Vidovdan, veličanstven skup studenata i građana na Slaviji. Još se analizira ko je, kako i šta govorio, ali to u ovom trenutku ne bi trebalo da bude bitno, kad svi imaju jedan cilj, izbore i rušenje nenarodnog režima. Moglo bi se reći da je najvažnija poruka tog protesta da su studenti dali “Zeleno svetlo” građanima da se na svoj način suprotstave sili i nepravdi. Iste noći došlo je do susreta studenata i građana sa kordonima policije, prvo pitanje je da li su na policiju nasrtali provokatori, kojom prilikom je došlo do mlaćenja i hapšenja studenata i građana. Policija je bila pod punom opremom, mnogi od njih su bili sa maskama i tetovažama na otkrivenim rukama. između ostalih, uhapšen je i anesteziolog iz Zrenjanina koji je pokušao da pruži pomoć povređenima, i određen mu je pritvor od 30 dana.
Naravno da je Precednik svih Ćacija proglasio još jednu pobedu onih koji hoće da uče i rade, ali “Crta” javila kako stoje stvari sa studentskim “Zelenim svetlom” – u petak, 4. jula, održane su 253 blokade u Srbiji, od toga 103 u Beogradu. Policija sa šlemovima, fantomkama i tetovažama nastavila je da bije i hapsi, naprave pauzu kad samo legitimišu i pišu prekršajne prijave, pa opet biju i hapse i za bolničke krevete vežu povređene “teroriste”. U ime pobede Precednik je pomilovo četiri “junaka” koji su u Novom Sadu studentkinji palicama polomili vilicu.
Na okolnost “Pomoćne policije”, u koju se, vele, regrutuju lica od ranije poznata policiji, na portalu banjalučke “Buke” izašlo “Pismo Dodika Vučiću”, u kome se veli: Mnogo poštovani, visokoumni predsedniče Vučiću, dragi moj i predobri Aleksandre, ne mogu više da gledam kako te izmučenog od brige za našu stvar pokušavaju dodatno mučiti razni takozvani blokaderi i kojekakve vucibatine koje se vuku po tvojim ulicama i blokiraju ih… Ja se do neba divim tvojoj trpeljivosti, smjernosti, cjelomudrenosti i milosrđu, ali brate dragi sada je vreme da se malo uzdržiš od te uzdržljivosti i te demonstracije razbiješ za dan-dva. U tom cilju ja sam spreman da ti hitno pošaljem u pomoć svoju policiju, samo reci koliko ti treba. Dodik dalje piše, ako bi to moglo izazvati neki diplomatski incident, može da ih pošalje kao pripadnike Službe hitne pomoći, ili Gorske službe spasavanja, mada oni mogu da razbiju demonstracije i bez ikakvih uniformi… Autor Slobodan Durmanović je na kraju teksta napisao da se radi o satiri, mada sam bio uveren da je u pitanju čist realizam, pa sam morao da ga zovem da to razjasnim, složili smo se da se kod nas između satire i realnosti može staviti znak jednakosti.
No, Ćaci Precednik je nastavio sa Ćaci pobedama, lično javio da je SNS pobedio na jednom izbornom mestu u Kosjeriću, gde su ponovljeni izbori, i tako obezbedio većinu u lokalnoj skupštini. A pobedio tako što je oko 70 građana promenilo stranu, tako što su ih tako opredelili brojna policija, veterani Crvenih beretki, motociklisti bez tablica i 1000 evra po glasu. Pobedio i u Zaječaru, gde je Viši sud potvrdio odluku Izborne komisije koja je odbila sve prigovore opozicije. Na pitanje opozicije policiji da kažu da li glasači zbog kojih su se žalili imaju samo boravište, pa ne bi mogli da glasaju na lokalnim izborima, iz policije stigo odgovor da su im iz Biroa u Beogradu zabranili da komentarišu ta pitanja.
Pobednik u konkurenciji vesti terora nad građanima jeste dokument objavljen na društvenim mrežama, a to je potpisana presuda u kojoj se kaže: Oslobađa se optuženi M.R. jer nije dokazano da je radnjom lizanja kriške limuna, u neposrednoj blizini policijskog kordona, narušio javni red i mir, niti ometao službena lica u vršenju dužnosti… Fejk ili istina, odlučite sami, i uzmite u obzir u kakvoj državi živimo.
Ima i da Žofre, odlazeći šef Delegacije EU u Srbiji, izjavio da se od Srbije očekuje napredak u vladavini prava, slobodi medija i izbornim reformama. I ima da aforističar Aleksandar Baljak kaže: Svako od nas ima izabranog lekara, a svi zajedno imamo izabranog bolesnika! Gde je tu Evropa, ne bih znao da vam kažem. Za kraj da se doda, i naglasi, “Kadinjača nije pala”!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Predsednik Srbije je povodom toga što su brojna deca iscepala sveske s natpisom „Ekspo“ ocenio da roditelji nisu uspeli da vaspitaju decu da budu pristojni ljudi
Da li će i kako Ratko Mladić učestvovati na predstojećim izborima? Zašto je požar mržnje zahvatio region? I zbog čega će Vučić posle Užica i Novog Sada nastaviti da vodi “kaznene ekspedicije” po drugim gradovima
Ajnštajn nikada nije dobio Nobelovu nagradu za teoriju relativiteta, a kao mladiću su mu govorili da od njega nikad ništa neće biti. Ko zna da li ćemo ikad razumeti šta nam je Tesla zapravo poručivao. Sezan je umro nepoznat, Ničea su otkrili tek kada više ni sa kim nije bio u stanju da komunicira, Bize je umro od muke što Karmen nije bila prihvaćena... Zamislite kakav bi vaš život bio da su ovi i slični ljudi odustali prvi put kada u nečemu nisu uspeli i kada im je rečeno da su luzeri. Ili peti. Ili hiljaditi
Na koji način se izjava o Srbiji kao protupožarnoj “velesili” savršeno uklapa u Vučićevu propagandu? Kako je požar u Deliblatskoj peščari osvetlio svu disfunkcionalnost režima? Zbog čega se na jednom kraju zemlje slavilo, pjevalo i klicalo predsjedniku, a na drugom gorele stotine hektara šume? Kakve poruke šalje režimska propaganda i što građani vide vlastitim očima? I zbog čega narod nije amorfna masa, nesposobna da sama kroji svoju sudbinu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan
Ko je hteo još Vučića, dobiće još Vučića u podkastu sa Vučićem. Treba ispuniti svaki sekund kampanje i jedino je uzbudljivo pitanje hoće li gosti podkasta moći da dođu do reči
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Ko i kada sme da nosi fantomku? Kada i zašto policija ćuti, a kada bije? Ko im naređuje, odnosno čija je odgovornost za scene kojima prisustvujemo? Napadaju li građane kriminalci u uniformama? Ko je ko među partijskom policijom? Kako je SNS promenio krvnu sliku policije?
U trenutku kada se institucije tresu pod pritiskom građanskih protesta, malo se govori o zdravlju onih koji stoje između naroda i države — policajaca u punoj opremi, satima izloženih tropskoj vrućini, fizičkom naporu, psihološkom stresu i društvenoj izolaciji
Uvođenjem vanrednog stanja i policijskog časa, upotrebom vojske, te naposljetku i hapšenjima, demonstranti su u Čileu proganjani i kažnjavani. Uvođeni su dekreti kojima je rektore univerziteta postavljala vojska, dok su kampusi nacionalizovani ili privatizovani. Tek 1987. godine, pri kraju Pinočeove diktature, studentima je pošlo za rukom da kroz novu seriju protesta primoraju režim na ustupke i vrate kakvu-takvu, ograničenu autonomiju