img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju: Dijana Milošević, rediteljka DAH Teatra

Vreme je za radikalnu solidarnost i nadu

22. april 2026, 23:33 Sonja Ćirić
foto: marija janković
Copied

“Protiv destrukcije se treba boriti smislom. Smisao je izaći iz svog malog kruga, gde smo izolovani, uplašeni i gledamo samo svoja posla, pa učestvovati u različitim akcijama koje vraćaju glas svakom građaninu i građanki”

Sinonim ovdašnje nezavisne scene je DAH Teatar. Postoji 35 godina, što je u ovdašnjim okolnostima neverovatno postignuće. Za to vreme realizovao je više od 45 pozorišnih produkcija, od kojih je 7 na redovnom repertoaru; 18 festivala, 25 evropskih projekata i više od 20 međunarodnih i lokalnih projekata, i održao preko 2.600 izvođenja u Srbiji i u više od 40 zemalja širom sveta.

Nezavisna kulturna scena, naročito u Beogradu, ima svoj aktivni i bogat život paralelno sa institucionalnom scenom, ali ne i ravnopravno. Naime, o ovom segmentu kulture društvo vodi računa tek koliko mora i kad se umetnici pobune, a medijski nije dovoljno pokriven pa samim tim i nedovoljno prijemčljiv širokoj javnosti. O tome smo razgovarali sa Dijanom Milošević, direktorkom i rediteljkom DAH Teatra od njegovog osnivanja, i profesorkom na Institutu za umetničku igru “Beopolis univerziteta” u Beogradu, a sve to povodom pomenutog velikog jubileja DAH Teatra.

“VREME”: Kako je bilo početi pre 35 godina? Kakve su bile okolnosti u društvu, ukus publike?

DIJANA MILOŠEVIĆ: U junu 1991. okolnosti u društvu bile su dramatične, upravo je počeo krvavi građanski rat. Jadranka Anđelić i ja, koje smo suosnovale DAH Teatar, imale smo vrlo preciznu ideju: htele smo da radimo u tradiciji pozorišnih laboratorija, od Stanislavskog i Kopoa do Barbe i Bruka, što je podrazumevalo istraživački rad u uslovima koje smo mi kreirale, rad u vrlo sigurnim okolnostima zatvorenog prostora, za mali broj posvećene publike. Nismo želele da se bavimo političkim teatrom. Oni koji su se tada bavili političkim teatrom nisu postavljali prava pitanja, nisu bili dovoljno hrabri i politički teatar u to vreme kod nas nije sadržavao odgovornost i pravu kritiku društva. Međutim, desilo se skroz suprotno: naša prva predstava bila je antiratna predstava Ova vavilonska pometnja po pesmama Bertolda Brehta, znači politički teatar. Igrali smo je u vrlo nekontrolisanim i opasnim uslovima, na otvorenom ispred Kulturnog centra Beograda za stotine ljudi koji nisu bili pozvana pozorišna publika, od kojih su neki bili u uniformama i nosili oružje. Ta ogromna promena u odnosu na našu prvobitnu nameru desila se zato što je počeo rat koji je vođen u naše ime, koji je inicirala tadašnja vlada naše zemlje i mi smo imali ogromnu potrebu da kažemo da se ne slažemo sa tim ratom, da postavimo važna pitanja o odgovornosti umetnika u mračnim vremenima, da pitamo da li pozorište može da pomogne suprotstavljanju besmislenom razaranju i da doprinese miru. Odgovor publike je bio toliko neverovatno pozitivan, da od tad govorim kako sam zbog toga ostala u zemlji, jer sam na samom početku našeg puta shvatila koliko smo potrebni ovde. Tako je sve počelo i ta prva predstava nas je potpuno odredila, mi se svih ovih godina bavimo trenutkom i mestom i društvenim okolnostima u kojima živimo i stvaramo angažovani teatar.

Da li je u tom trenutku postojala nezavisna pozorišna scena?

Nije, ni pozorišna ni plesna. Postojali su ad hoc projekti ili amaterski rad i institucije. Mi smo bili prva nezavisna profesionalna pozorišna trupa, sa idejom da postoji i živi od svoga rada dugo godina. Pozicija pionira ima svoje dobre strane, mnoge pojmove savremenog teatra smo ovde upravo mi promovisali. Ali to je i usamljena pozicija i jako sam sretna što danas postoji velika nezavisna kulturna scena.

Uprkos gotovo nepostojećim uslovima za rad?

To je, nažalost, tačno pošto našoj državi nisu potrebni oni koji slobodno misle. Nezavisna scena, koju čine akterke i akteri u kulturi koji ne samo da slobodno misle nego i to vrlo artikulisano javno izražavaju, veoma je nezgodna za vlast. Tako da vlast ima dve taktike: jedna je ignorisanje i nefinansiranje nezavisne scene, a druga je pokušaj pridobijanja pojedinih aktera, bilo novcem, bilo davanjem prostora ili drugih uslove za igranje predstava. Na taj način vlast pokušava da kontroliše nezavisnu scenu, ali na svu sreću, broj onih koji na to pristaju nije veliki.

Šta mislite o pozivu koji je Ekspo nedavno uputio Nezavisnoj kulturnoj sceni Srbije a koji su oni odbili?

Predstavnici NKSS-a su u ime svih članica nezavisne scene vrlo jasno izrazili šta misle o tom pozivu. Da citiram deo odgovora: “Režim koji vas angažuje godinama sistematski potiskuje i uništava svaku nezavisnu umetničku produkciju, iz političkih i ideoloških razloga, dok mediji koji promovišu vaš događaj istovremeno kleveću naše organizacije i članove. U takvim okolnostima, vaše ‘srdačno’ obraćanje deluje kao ignorisanje činjenice da funkcionišete pod okriljem institucija koje su poništavale konkurse, gasile programe i ostavljale autore bez elementarnih sredstava za rad i život”.

U istoriji naše zemlje nije se desilo ovakvo uništavanje kulture od strane vlasti. Znamo da Ekspo ne donosi ništa dobro našoj kulturi, već samo profit određenim pojedincima. U takvom kontekstu, mislim da je učestvovanje u bilo kakvom kulturnom programu Ekspa sramno.

U kakvim je odnosima DAH Teatar sa Ministarstvom kulture, da li se javljate na njihove konkurse?

Javljamo se na konkurse Ministarstva kulture jer smatramo da ono, kao i ostala ministarstva, živi od sredstava koja su, u stvari, porezi koje mi građani plaćamo. Svako ministarstvo treba da je u službi svojih građana, a ministarstvo kulture da podstiče razvoj kulture jedne zemlje. Nažalost, posebno prošle godine, dešava se sramotna stvar da Ministarstvo ne objavi rezultate konkursa jer su sredstva očigledno povučena za neke druge državne potrebe, da na konkursu koje je napokon objavilo ove godine ne postoji poziv za pozorišnu umetnost te su pozorišta očigledno politički kažnjena jer podržavaju studentske proteste i sve u svemu ponaša se kao da je partijski ogranak vladajuće stranke a ne institucija koja bi morala da brani kulturu ove zemlje. Da ne govorim o netransparentnosti konkursnih komisija, fantomskim organizacijama kojima se daju ogromna sredstva a da ne postoji njihova nikakva validna biografija itd.

Da li je tačno da su DAH Teatar, a i naša nezavisna scena u globalu, poznatiji i uvaženiji u inostranstvu nego ovde?

Ne mogu da pričamo generalno o nezavisnoj sceni mada mnogi umetnici sa nezavisne scene postižu uspehe i prepoznati su u inostranstvu. DAH Teatar je od samog početka bio prepoznat u svetu, što nam je mnogo značilo i sada nam znači. Prva i jedina knjiga o DAH Teatru do sada je objavljena u SAD, a urednik je američki profesor, glumac i reditelj Denis Barnet.

Moto DAH Teatra je “otpor destrukciji”. Kažete da se protiv destrukcije treba boriti smislom. Ali, u destrukciji svuda oko nas, šta još ima smisla?

Smisla ima da govorimo javno. Ogroman smisao je solidarnost, takođe kreiranje mesta gde se slobodno misli i slobodno govori. Smisao je zajedničko razmišljanje u konkretnom fizičkom prostoru. Svaka predstava nezavisne scene, koncert, izložba, predstavlja mesto smisla. I ne samo nezavisne scene. Naše kolege iz institucionalnih pozorišta su to pokazale. Smisao je izaći iz svog malog kruga, gde smo izolovani, uplašeni i gledamo samo svoja posla, po učestvovati u različitim akcijama koje vraćaju glas svakom građaninu i građanki.

Šta biste savetovali mladoj koleginici koja sad počinje da stvara neki svoj DAH Teatar?

Savetovala bih joj da ne odustaje od svojih snova – da radikalno sanja. Vreme je za radikalan pristup, radikalnu solidarnost, radikalnu nadu. I savetovala bih joj da što pre traži i svoju “umetničku familiju” u inostranstvu, da ne pristaje na skučenost i izolaciju koje se ovde nameću, da putuje sa svojim radom, ali i da se vraća. I rekla bih joj da kreće mnogo teškim ali nezamislivo lepim putem i da bude spremna da traje uprkos okolnostima. I da mnogo vredno radi.


Lična karta DAH Teatra

Dijana Milošević: “DAH Teatar je oduvek baziran u Beogradu mada smo se često selili i menjali prostore. Sada smo od skora u Makenzijevoj 79 gde smo se smestili sa svojim različitim aktivnostima i imamo manji studio. Organizovani smo kao profesionalni umetnički kolektiv koji je vrlo horizontalan po strukturi i načinu odlučivanja. U najužem timu ima nas osam, sa krugovima saradnika – izvođačima, muzičarima, umetnicama i umetnicima različitih polja, tehničarima, marketinškim stručnjacima. Naš tim, pored Jadranke Anđelić i mene, čine i glumice Ivana Milenović Popović i Milica Petrović, koje su pored glume zadužene i za različite menadžmentske zadatke; Nataša Novaković, menadžerka koja takođe vodi i produkciju; Dragana Živanović i Lidija Stojanović, koje su zadužene za finansije i Maja Ćuk, koja je u produkciji. Društvene mreže nam radi Meri Zec.

Naš pun naziv je DAH Teatar centar za istraživanje kulture i društvenih promena. Pored kreacije i produkcije predstava i prvog i jedinog festivala takve vrste kod nas “Umetnost i ljudska prava”, sarađujemo na brojnim umetničkim i edukativnim projektima, imamo različite edukativne programe, organizujemo gostovanja umetnika po zemlji i sami puno gostujemo po zemlji i po svetu.

Igramo na različitim scenama: trenutno to je Ustanova kulture “Parobrod”, povremeno gostujemo u Centru za kulturnu dekontaminaciju, Bitef Teatru. DAH Teatar takođe od samog početka radi u javnom prostoru i tzv. site–specific predstave, pa predstavu Drveće pleše, koja se bavi podizanjem svesti o važnosti drveća za naš život, posebno u gradovima, redovno igramo u Studentskom parku. Izuzetno se radujemo što ćemo naše manje forme igrati u novom prostoru”.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Svetsko prvenstvo

18.jul 2026. S. Ć.

FIFA: Pobednik dobija 50 miliona dolara

U nedelju 19. jula znaće se ko će biti prvak sveta u fudbalu, i ko će dobiti 50 miliona dolara

Toplotne pumpe

Energetika

17.jul 2026. B. B.

Procvat toplotnih pumpi u Nemačkoj: Najmanji troškovi za grejanje i hlađenje, a još i ekološki čiste

Toplotne pumpe su 2025. godine bile najčešći instaliran tip sistema grejanja u Nemačkoj - em najviše smanjuju račune za grejenje, em mogu i da hlade, em su ekološki čiste. Nemačka država je davala ogromne subvencije za njihovu ugradnju. Kakva je situcija u Srbiji

Fudbaleri Argentine sa spornim transparentom

Fudbal

17.jul 2026. B. B.

„Malvini su argentinski“: FIFA će možda kazniti Argentinu i to tek nakon finala SP

FIFA bi mogla da kazni argentinske igrače i fudbalski savez zbog transparenta „Malvini su argentinski“ na utakmici sa Engleskom, jer njen kodeks zabranjuje na stadionima bilo kakvu „poruku koja nije prikladna za sportski događaj“. Foklandska ostrva (Malvini), zbog kojih su dve države ratovale, su pod britanskom upravom

Žene u haljinama, moda

Moda

16.jul 2026. Katarina Abel (DW)

„Smrtonosne pantalone“ iz Zare nisu prvi opasan trend, u istoriji mode bilo je i mnogo gorih

„Smrtonosne pantalone Zara" postao je izuzetno viralan trend na društvenim mrežama, ali moda je i ranije umela da bude surova, pa čak i smrtonosna

Klimatske promene

16.jul 2026. A.I.

Fizički fakultet: Toplotni talas u Srbiji 55 puta verovatniji nego sredinom 20. veka

Toplotni talas koji je krajem juna pogodio Srbiju usled klimatskih promena danas je čak 55 puta verovatniji nego sredinom 20. veka, pokazuje studija naučnika sa Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Povezane vesti

Intervju: Željko Maksimović, glumac

22.maj Ivan Milenković

Nezavisna scena je žilavija nego što se čini

Čini mi se da se u problematičnim istorijskim periodima kultura oduvek, generalno, tretirala kao nužno zlo, ili eventualno propagandni alat. Ako akteri sa institucionalne scene učestvuju na nezavisnoj, to polako dovodi do određene vrste monopolizacije tržišta. Zapravo, to je stvarna monopolizacija, jer imamo iste ljude svugde

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure