

Iz novog broja
Zašto Miljenko Jergović više ne krade knjige
Pisac Miljenko Jergović za „Vreme“ priča o knjizi „1983“ gde se sudara sa 17-godišnjim sobom. I pomalo priča o nama, društvu i politici




Pre nekoliko dana u novinama je osvanula vest da su na predlog jednog člana SANU akademici pokrenuli (ili nameravaju da pokrenu) zabranu rijaliti programa u Srbiji.
Ovakvi TV sadržaji su štetni za naciju, pa se apeluje na vlast da se isti zabrane. Ovakav pristup nije iznenađenje jer ste još devedesetih mogli čuti slične ideje – vezane za tada aktuelni turbo-folk. Danas su rijaliti programi u tzv. „patriotskoj inteligenciji“ nasledili pogubni uticaj turbo-folka koji je trovao glave našoj naivnoj i povodljivoj omladini. U oba slučaja, narod, publika, ili gledaoci, posmatraju se kao pasivni konzumenti koji nisu u stanju da razluče šund od kvalitetne kulture, pa je svrha vlasti da putem zabrana stvara ukus naroda.
Druga premisa koja se ponavlja, a vezana je za SANU, odnosi se na arbitriranje poželjnih i nepoželjnih kulturnih obrazaca. Svojevremeno je turbo-folk došao na udar zbog istočnjačkog (teheranskog, maloazijskog, turskog, mudžahedinskog…) prizvuka. Naš melos, ono naše nežno „Oj Moravo…“ smatralo se ugroženim pod naletom antisrpskih zurli i tapana. Danas je tako sa rijaliti programima – kojima se, ruku na srce, može pronaći hiljadu mana, ali ponovo se štiti taj naivni gledalac, ta iskonska srpska tabula raza, koja će povodljivo satima blejati u Ekrema (opet taj orijent), Staniju ili nekog trećeg. Biće tako i sa „Velikim bratom“ i svim njegovim budućim ukućanima.
Striktno poštovanje pravila, emitovanje posle ponoći, ograničeno reklamiranje i zabrana product placementa – imala bi isti efekat na rijaliti programe, ali bi dobit ponovo bila dvostruka.
Prvo: u glavnim TV terminima ne bismo imali rijaliti programe, niti njihove reprize. Oni bi ostali, što u svetu i jesu, TV programi za noćne fanatike, koji će uz TV program slati SMS poruke u potrazi za slobodnim dewojkama, ili napucanim (fem ili nefem) baticama.
Televizije koje svoje programe već odavno planiraju prema zaradi od marketinga, u roku od mesec dana bi skupe rijalitije same batalile.
Ukoliko bi zaista sankcionisali eksplicitan jezik, agresivne sadržaje ili pornografiju, umesto blagih opomena, coktanja i pretnji prstićem, stvar bi bila još brža.
Drugi: neuporedivo važniji rezultat bila bi poruka koja je poslata javnosti. Umesto autoritarne zabrane, u koju je inkorporiran i nacionalistički kulturni obrazac o poželjnim i nepoželjnim sadržajima, dobili bismo oblast društvenog života koja je definisana i uređena, a time i lišena mogućnosti da bude izvor manipulacije. Samo, nemoguće je u programu regulisati rijaliti-šou, a dozvoliti isti nivo agresivnosti, primitivizma ili političkog marketinga u, recimo, informativnim programima.
Posledica bi bila panika među TV emiterima, jer danas komercijalne televizije praktično ne proizvode sopstvene emisije. Pitanje glasi: šta bi onda televizije uopšte emitovale gledaocima naučenim da im televizor bude uključen gotovo pet časova dnevno. Da li će SANU po istoj logici zatražiti ukidanje „Sulejmana“, jer širi neistine o otomanskoj vladavini nad balkanskim narodima. Upravo je „transfer“ ove serije vredan, navodno, 1,3 miliona evra, a najava nove TV stanice na upražnjenoj frekvenciji „Avale“ pokazuje oko čega se danas planira programska šema.
Već se javljaju ideje o seriji „Dušan Silni“ gde bi se na sličan način prikazalo žitije cara Srba i Grka!
Eh, da je bilo para, pa da smo napravili deset epizoda o Konstantinu Magnusu! Pa da progovori po niški.
Da se razumemo, nismo samo mi, ni samo naši akademici, opsednuti zaštitom nacionalnog identiteta pred tuđinskim TV sadržajima. Na History kanalu se prikazuje najveći hrvatski TV projekat „Hrvatski kraljevi“ gde neki naučnici tumače tisućljetnju hrvatsku TV historiju. Neverovatno je što je i danas u prikazima te Hrvatske okolo – terra incognita. Nigde komšija, da ne kažem Srba, pa bi gotovo nadrealistički delovalo da taj naš TV Dušan Silni sretne nekog hrvatskog župana ili kralja. Da ironija bude veća, serija je snimana u okolini Knina i zaleđu Dalmacije, gde Srba više gotovo da nema posle Oluje. TV autizam, tako to izgleda kada istoričari, historičari ili nacionalni radnici uređuju TV programe. Umesto rijaliti programa – pojavi se Konstantin u raznim oblicima i pojavnim formama.


Pisac Miljenko Jergović za „Vreme“ priča o knjizi „1983“ gde se sudara sa 17-godišnjim sobom. I pomalo priča o nama, društvu i politici


Shodno Pravilniku o nagradi „Dr Špiro Matijević“, žiri je naknadno uvrstio u finale četiri knjige među kojima i studiju „Srpska kultura dvadesetog veka“ Petra Pijanovića, koju je i nagradio sa 15.000 evra


Festival dokumentarnog filma DOK je među malobrojnima koji su održani i prošle godine. U ovogodišnjem programu je 19 premijernih filmova, a među njima samo jedan domaći


Vojislav Šešelj je na TV Informer rekao da je Olivera Marković, majka "blokadera" Gorana Markovića, kako je nazvao ovog velikog reditelja, bila ljubavnica gestapovskih oficira. Da li će Narodno pozorište reagovati i odbraniti istoriju srpskog teatra, pita Željko Hubač


Snimanje je bilo kao neki začarani krug, napišete scenario inspirisan stvarnošću, a onda, pokušavajući da je rekonstruišete, ona se prelije u neku novu stvarnost koja se dešava prvi put. Jedno inicira drugo i rađa novi, neponovljivi trenutak
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve