
Komentar
Ili Vučić ili EU
Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča
Foto: AP Photo/Czarek Sokolowski
Šta se dogodilo u Poljskoj, čemu nas to uči i šta nam to govori? Malo toga ohrabrujućeg, rekao bih
Sedeli smo s prijateljima u subotu uveče, klasično druženje penzosa u najavi, meze, vino i small talk na sve moguće teme, pa se u nekom trenutku pomračenja dohvatismo i tzv. situacije; znate već ono: Vučić, Kosovo, izbori, opozicija… Kako mi je sve to nepojamno dosadno (što je, priznajem, Vučićev uspeh: da ogadi i obesmisli svaku priču o politici u Srbiji), rekao sam da uopšte nemam volje da se time bavim, da me mnogo više zanima, recimo, kako će se završiti sutrašnji izbori u Poljskoj, jer bi tu – ko zna, čuda se dešavaju ako se na njima ozbiljno radi – moglo doći do značajne promene. Prijatelj je rekao nešto sarkastično, u stilu “nema šanse”, a ja sam i dalje insistirao na onom prozorčiću nade koji ne bi trebalo olako zatvarati…
Tačno 24 sata kasnije, lutao sam internetom grozničavo tražeći što više informacija o rezultatima; kako je veče odmicalo postajalo je sve jasnije da je opozicija pred pobedom, a ja sam se radovao kao da živim u Varšavi ili Krakovu, ili kao da nameravam da se preselim tamo.
Šta se, dakle, dogodilo u Poljskoj, čemu nas to uči i šta nam to govori? Malo toga ohrabrujućeg, rekao bih.
Za osam godina vladavine, populistički i ultrakonzervativni PiS nastojao je – i u značajnoj meri uspeo – da učini isto ono što i Orban za 13 ili njegov provincijski šegrt Vučić za 11 godina: da uzapti sve važne državne institucije, da porobi glavninu medija, da razbije opoziciju i svede je na grupicu poluamaterskih statista, da svaku političku borbu unapred obeshrabri i obesmisli. Orban i Vučić u tome su uspeli gotovo u potpunosti, dok su klovn Kačinjski i njegovi uspeli tamo gde se moglo uspeti pukom silom i golim besramljem, ali ipak nikada nisu zaista umrtvili i pokorili poljsko društvo, koje je kroz sve ove godine ostalo tvrdo podeljeno po ekonomskim, a još više po ideološko-svetonazornim linijama. Jeste, PiS je vrlo vešto polaskao “malom čoveku”, njegovim potrebama, uverenjima i predrasudama (što sve vreme rade i ova dvojica južnijih šibicara) i to mu je dugo donosilo neveliku, ali značajnu prednost na izborima, ali je u srži njegove politike – za razliku od šibicarske – ipak sve vreme o(p)stajalo nešto autentično, što je bila njegova velika snaga, sve dok nije postalo njegova kobna slabost. I ona će ga veoma verovatno koštati vlasti. Naime, umesto političkog eklekticizma i cinizma, Kačinjski i njegova ekipa prekaljenih mračnjaka ozbiljno su mislili ono što govore, sprovodili ono što najavljuju i dobrim delom ispunjavali obećanja. To je dobro, zar ne? Pa, kako se uzme. Jeste, ako želite da vaša zemlja postane poluizolovano ostrvo nacionalizma, rigidnog katolicizma, ksenofobije i potmule do otvorene represije prema svima koji ne mogu ili neće da se uklope u taj okvir, a nije ako želite suprotno od toga.
Sa stanovišta prethodne, liberalno-demokratske vlasti, ali i građanskog društva uopšte, nije bilo nimalo lako izdržati na nogama ono što je iz godine u godinu sve više izgledalo kao istorijski poraz – hajde da upotrebim tu frazu – “evropske Poljske”; ipak, ona je ostala na nogama, poraz se nikada nije pretvorio u nokaut. Bivši i budući premijer Donald Tusk ostao je frontmen takve Poljske u domaćim i međunarodnim okvirima (i noćna mora pajaca Kačinjskog), njegova Građanska platforma ostala je velika i važna politička snaga (uporedimo to sa žalosnom dekadencijom Demokratske stranke u Srbiji ili Saveza slobodnih demokrata u Mađarskoj!), okupiranim javnim medijima jaku protivtežu činili su i dalje moćna Gazeta viborča i drugi, Crkva se beznadežno kompromitovala na svim poljima, idiotski Bregzit – a u Britaniji živi jako mnogo Poljaka – pokazao je svima iole razumnima da su i najgore mane “Evrope” bolje od toga da se ne bude u njoj ili da joj se stalno tera inat oko gluposti. Putin je sa svoje strane nenamerno pomogao varvarskim napadom na Ukrajinu: ako je jednu Švedsku uterao u NATO, utoliko je lakše ionako moskvofobičnu Poljsku osvestio da joj stvarno ne treba putinizam poljskih boja.
Istovremeno, PiS je svojom osornošću, tvrdokornošću i gotovo neskrivenim despotizmom počeo da fabrikuje neprijatelje i gde ih možda ne biste očekivali. To ipak tako nije moglo doveka, bar ne u zemlji Gombroviča i Miloša, Valense i Mihnjika…
Naposletku, kažu, levi i desni centar i levica su pobedili u svakom mestu većem od 50.000 stanovnika – a takvih je u velikoj Poljskoj mnogo (u Varšavi glasalo 85% birača!). I skoro svugde na zapadu zemlje, onom ne samo fizički bližem “jezgru Evrope”.
Da li vas ova poljska priča ispunjava nadom ili samo pojačava vaše beznađe? I za jedno i za drugo mogla bi se naći dobra potkrepa. A za naravoučenije se odavno pobrinuo najneodoljiviji nemački kreten, g. Grunf: “Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti”. Ja bih dodao i ovo: “Ako si već izgubio, tvoja je dužnost da se boriš i pobediš, da tvoj mali poraz ne postane veliki poraz tvoje zemlje”. Šta tu nije jasno?

Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča

Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Preuzimanjem „na sebe“ odgovornost za aferu Generalštab i obećavanjem amnestije Selakoviću i drugim potencijalnim osumnjičenim licima, Vučić hoće da se osigura da mu saradnici ne postanu svedoci-saradnici. Zato je spreman da razori sudsku granu vlasti
Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve