Čemu služe pendrečenje ljudi i suzavac ispred novosadskog DIF-a? Da bi jedan besramni dekan ušao na „radno mesto“? Samo zato okrvavljene glave? Teško.
U pitanju je pokazna vežba u kakvu se ne ide bez odobrenja sa samog vrha.
A sam vrh, to jest predsednik Aleksandar Vučić, koliko ovog ponedeljka ponovio je zlokobnu najavu da će država „izabrati trenutak“ da odgovori na „siledžijstvo“ – tako je nazvao blokade.
Pre neki dan je rekao da se trude da izbegavaju silu, ali da će ona ponegde i biti upotrebljena – navodno koliko se mora.
Nepotrebna intervencija
Slike iz Novog Sada pokazuju da je Vučić opet lagao. Na goloruke studente i građane išlo se krvnički.
Dok su neki oklopljeni policajci gledali da guraju i izbegnu zadavanje udaraca, drugi su u berserkerskom zanosu mlatili oko sebe i poslali više ljudi u bolnicu.
Režim će se zakloniti iza formalnosti, naime da policija tobože sme da upadnu na neki fakultet po pozivu dekana.
Ali, tom dekanu – osim neprijatnosti koju je sam prizvao kad je okrenuo leđa svojim studentima – nije pretila nikakva opasnost. Intervencija policije nije bila samo nepotrebno brutalna, već i nepotrebna uopšte.
Odušak fantaziji
Istina, režim drukčije računa šta je „potrebno“, a šta „nepotrebno“. Sada je očito procenjeno da je „potrebno“ da lojalisti među policajcima malo opuste ruku, da se vidi kako narod reaguje.
Možda i da predsednik da oduška svojim fantazijama o osveti o kojima je javno pričao na Informeru, toj zatvorskoj duševnoj bolnici sa nadzornim kamerama.
Vučić više ne živi u svom Ćacilendu, nego u zemlji u kojoj ga narod neće. U kojoj su ljudi na strani studenata. To ne može da oprosti nikome.
Ali, kao što nema vremenske mašine da poništi pad nadstrešnice ili ponovo utera strah u kosti ljudima koji su se straha oslobodili, tako nikakva magija sada nazad ne može da vrati prolivenu krv.
Pređena je još jedna crvena linija. Ne treba više dokaza da režim osvetu ne samo sanja već je sprovodi gde god može.
I da će biti još gore ako narod ne digne gard, da uđe u totalnu samoodbranu.