
Bioskop
Nevolja s rodom… i dva dobra filma
O filmovima dveju autorki koje nisu dobile Oskara, ali raspolažu važnijim umetničkim adutima
O filmovima dveju autorki koje nisu dobile Oskara, ali raspolažu važnijim umetničkim adutima
Licem u lice (Forhøret), Kristofer Boe (scenario Kristofer Boe i Jakob Vajs), Miso film, 2019.
Ovo je vrhunski dizajniran, pametan, ali i uzbudljiv film, duhovit, krcat šarmantnim i/ili zanimljivim likovima, pun zgodnih rediteljskih rešenja, a uz to u dramaturškom smislu jasno utemeljen u krivudavom a ipak dovoljno zauzdano glavolomnom pristupu naraciji
Film Maše Nešković je po mnogo čemu atipičan za srpsku kinematografiju i može se, eventualno, po određenim podudarnostima u tonu i pristupu, dovesti u vezu sa debijem Mine Đukić, filmom Neposlušni
"Teško je očekivati da se masovno oslobađa zaključana energija u društvu koje je, kada se posmatra šira slika, duhovno dovedeno na rub egzistencije. Mladi se plaše da se u bilo kom smislu bave nečim što im ne donosi sigurnost, a velike ideje su uvek vrlo nesigurne"
Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše se vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se, sam ističući svu tragediju glavnog lika
"Moja rečenica je laka zato što nisam oduševljen činjenicom da pišem. Potrebno je zaboraviti da si pisac, a u nekim slučajevima je, čak, poželjno zaboraviti i šta si želio da kažeš. Ta neopterećenost pomaže. A ono što zovemo stilom, to je samo muzika koju smo u stanju da čujemo. Ko nema sluha, nema ni stila"
Živojin Bata Kara-Pešić, Čegrtaljka, XX vek, Beograd 2019. (oprema knjige grupa "Škart")
Vesna Perić: "Trauma i postjugoslovenski film: Narativne strategije"; Filmski centar Srbije 2019.
Koliko su krute društvene strukture i koliko sputavaju čoveka u njegovim ulogama? Koliko smo toga svesni? Kome je kroz generacije upućen zadatak da "razbije čini" unesrećene, u ovom slučaju ženske, ali i muške sudbine
Petar Mihajlović: Radnička hronika; režija Veljko Mićunović; Narodno pozorište Subotica
Bilo to za nekoga paradoksalno ili ne, i aduti i slabosti ove predstave samo podvlače činjenicu koju smo danas neretko skloni da zaboravimo ili bar potcenimo: dramski je tekst i dalje centralna polazna, prolazna i uvirna tačka mogućeg dobrog pozorišta
Svaki zaista veliki bend donosi sa sobom neku istinu o ovom svetu i zastupa je do kraja. U slučaju KUD Idijota, bila je to istina svih onih koji nisu imali pravu šansu u društvu
U stilskom smislu, Ivana Grozna je izdanak poletnije struje arthaus spoja autofikcije i naglašenog naturalizma; drugopomenuto ovaj film dovodi u dovoljno jasnu vezu sa naslovima iz korpusa novog rumunskog filma
Predstava u režiji Patrika Lazića po tekstu Mate Matišića je na momente duhovit košmar koji je ujedno i naša stvarnost; ostavlja nas sa mnoštvom pitanja spram kojih se valja postaviti
U duhovitim Tišminim jezičkim petljama nema unapred datih jemstava, jezik prodire svuda (kao mravi), a izvesno je samo ono najkrhkije: pripovedanje
Dva poetički sasvim različita romana povezuje nit potrage za jednom zemljom i njenim mestom u našim životima
San o revoluciji, kada postane realizovana stvarnost, najčešće ima tragičan epilog ali je, pokazalo se, i deo oporavka i dubljeg spoznajnog čina koji junake transformiše. I upravo je ta transformacija dodatna vrednost ovog romana
"Ako se već bavimo time, mora da bude bolje nego da nas boli uvo. Osetim ponekad da postoji filozofija, kao, ako se NE baviš nečim – tipa sviranje, pevanje, oblačenje, kretanje na sceni – onda će biti najautentičnije... kao da trud umanjuje originalnost – potpuna besmislica"
Moraće, kanda, da prođe još koje filmsko leto da se Netfliksovi filmovi u potpunosti izjednače sa studijskim naslovima koji prate staru i opšteprihvaćenu mustru distribucije i ponajpre idu put bioskopa u što je moguće širem zamahu
"Ja sam posmatrač – dobar, nadam se – i pišem o onome što vidim i što živim. Volim da analiziram društvena i istorijska kretanja. U tom smislu, rekao bih, sve je politika. Čini mi se da je danas to gotovo jeretički reći, naime, da je sve politika, ali mene naglašeno nervira apolitički stav. Šta je politika u umetnosti, recimo? To me zanima. Ili gde počiva razlika između policy i politics, što je, između ostalog, problem jezika: u našem jeziku za te dve potpuno različite stvari imamo jednu reč – politika"
Predrag Krstić: O čemu govorimo kada govorimo o kritici; Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd, 2019.
Reditelj Gustava smešta u naše vreme i svet i pokazuje našeg umnoženog junaka koji je, kako reditelj kaže, saučesnik u sopstvenom ubistvu. Gustav je onaj građanin kome je kao osnovno geslo da savijeni vrat sablja ne seče
Uprkos mitskom mestu koje u popularnoj kulturi zauzima 1984 Džordža Orvela, zapravo je Vrli novi svet Oldosa Hakslija jedina još uvek relevantna klasična antiutopija, jer se bavi totalitarnim potencijalom kapitalizma i njegovim mogućim krajnjim istorijskim dometima – opisujući principe na kojima je već neko vreme ustrojena naša stvarnost
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Aleksandar Vučić više nije u stanju da povrati ravnotežu u pobunjenom društvu. To se najbolje vidi u ravni govora: nijedno njegovo baljezganje više ne prolazi
Posle Tomsonovog polumilionskog nastupa u Zagrebu, hrvatski nacionalisti su ponovo krenuli da „čiste“ zemlju od Srba – ovog puta od Bajage i Lepe Brene. Rambo Amadeus nije ostao dužan
Jedanaestog dana pošto je u rad puštena nova deonica autoputa Miloš Veliki od Pakovraće do Požege, stiže vest da će lekari i medicinske sestre iz čačanskog doma zdravlja i užičke bolnice početi da dežuraju ispred jednog od dva tunela
Profesor Aleksandar Živković, član Upravnog odbora Alta banke na čiji će račun tri miliona domaćinstava u Srbiji ubuduće uplaćivati dugovanja za struju, ima direktne veze sa guvernerkom Narodne banke Srbije Jorgovankom Tabaković, otkriva „Vreme“. I to nije sve
Napad se dogodio neposredno nakon što je predsednik Opštine Budva Nikola Jovanović gostovao u emisiji TVCG, a prema prvim informacijama u napadu u kome je učestvovalo više ljudi Jovanović je zadobio teže telesne povrede. Jovanović kaže da su ga napali Jovo i Vidak Mitrović kao i još dve osobe. Jovo Mitrović, osumnjičen za napad, lišen je slobode, potvrđeno je Vijestima nezvanično.
U jeku političke krize, poslanik SNS-a Vladimir Đukanović optužuje ljude iz samog državnog aparata za pokušaj revolucije, označavajući ih kao deo „duboke države”. Da li je došlo vreme da oni koji su oteli vlast sada govore o tome da im je neko otima?