Serije (2) – Osam dana
Smak sveta, pa čak i Nemačke
Ono o čemu zapravo govori 8 dana je raspad: društva, porodice, rođačkih, ljubavnih i ostalih veza i samopodrazumevanih lojalnosti u suočenju s bliskom perspektivom smrti i ništavila
Ono o čemu zapravo govori 8 dana je raspad: društva, porodice, rođačkih, ljubavnih i ostalih veza i samopodrazumevanih lojalnosti u suočenju s bliskom perspektivom smrti i ništavila
Ako smo saglasni da živimo u eri silnih i manje ili više ubedljivih i neophodnih društvenih konstrukata, može biti da je i društvena borba između raznorodnih ideologija ponajviše ipak odraz i eho ličnih borbi koje bijemo sami sa sobom
Henrik Tikanen, Adresa: Brendevegen 8, Adresa: Bevervegen 11, Adresa: Marijegatan 26, Fabrika knjiga, Beograd 2017, 2018, 2020, prevod sa švedskog Spasa Ratković
Pet dana pre početka vanrednog stanja lice sa maskom u javnom prostoru biva momentalno kužno locirano, kao potencijalna opasnost za širu okolinu. Pet dana po uvođenju vanrednih mera, potpuno ista situacija, ali u inverznoj konstelaciji. Sada lice bez maske postaje predmet kužne stigmatizacije. O Strahu, ti prelepi kužni sladostrasni čuvaru
Kao pokazatelj kojim pravcem će ubuduće krenuti muzika, ovaj komad primenjene audio-umetnosti ne samo da je uspešno preživeo, nego danas zvuči jednako futuristički kao i u godini pojavljivanja, zahvaljujući svežem minimalizmu i proročkoj analizi stanja u koje je svet tad upao, da se do danas ne izvadi. Što samo znači da našim mukama još nije došao kraj
Davić je bio jedan od onih reditelja i umetnika koji su imali talenat da među prvima prepoznaju ko je ili šta se krije iza senke. Instinktivno naslućujući velike društvene promene, Davić svoje dokumentarne filmove usmerava ka toj zloslutnoj senci u kojoj prepoznaje dvoglavu (nacional-socijalističku) aždaju
Mada ih u faktografskom smislu spaja tek hronološka bliskost po pitanju dolaska pred publiku, ova dva vrlo dobra filmska ostvarenja ipak stižu i do tačke zajedničkog sadržatelja; to je svakako ta podvojenost, taj prikaz višekrakih identiteta, od čega se ne može tek tako uteći
Nenad Veličković, Akademsko šarlatanstvo, Fabrika knjiga, Beograd 2019.
Dostojanstveno i dosledno čitanje Rotovog sada već klasičnog romana u fokusu mudro zadržava ono možda i najpipavije i najpotentnije – motiv stalnog i, sva je prilika, neizbežnog sukoba javnog i privatnog, neizostavno čeonog sudara moći i poriva za opstankom, po mogućstvu bez gubitka nekakvog privida ličnog dostojanstva
"Strah u pomoć priziva metafiziku. U ovom trenutku izgradio bih institut za proučavanje straha i načina distanciranja od njega. Još jednom bih ponovio: molim sve one koji upravljaju krizom da prestanu sa ratnom terminologijom. Mislim da ne tražim puno"
Loran Bine, Sedma funkcija jezika,
Booka, Beograd 2019,
prevod Olja Petronić
Ova dva filma spaja taj iskonski poriv za odmeravanjem snaga sa disproporcionalno znatno jačim neprijateljem: okrutnim državnim aparatom i/ili jednako rigidnim čuvarima sna o evropskoj kasi
Ko će i s kakvim argumentima odlučiti kada počinje nova teatarska sezona i kada će biti održani festivali
U senci globalne svetske drame, neke industrije su potpuno stale, među njima i muzičko-koncertna. Pogledajmo kakve ideje i inicijative postoje širom sveta da se pomogne sektoru koji je donedavno punio najveće sale srećnim i raspevanim ljudima, a danas faktički ne postoji
Negde u simboličkoj zameni poželjnih, opšteprihvaćenih vrednosti, bilo da je reč o karijeri, porodici, velikoj plati ili svemu tome zajedno za posao u prodavnici ploča i gluvarenje po pabovima, leži smisao popularnosti hornbijevske pobune
Pozorištnici su, uprkos opštem haosu utemeljenom na bogatom iskustvu, brzo shvatili da više nije moguće praviti se da je s pozorištem sve u redu. Istovremeno, znali su i da je u ovoj državi moguće poigravati se prividom. Tako su nas snašli televizijski, Jutjub, Fejsbuk i slični snimci pozorišnih predstava
"Ne ciljam na usporavanje života, jer sporost nije sama sebi cilj: život ne postaje bolji kada je internetska veza loša ili voz spor ili kad se vatrogasno vozilo sporije kreće. Kao problem identifikujem otuđenje, a ne ubrzanje. Ono o čemu sanjam nije usporavanje kao takvo, nego društveni sistem koji izmiče slepoj prisili uvećavanja, a koji iz godine u godinu ne mora ubrzavati samo da bi ostao u mestu"
Za svega petnaest godina aktivne karijere Bil Viters postigao je da ga putem radija, kompilacija i reizdanja stalno slušaju, njegove refrene učestano koriste za reklame, TV i filmove, a bezbrojne obrade i semplovi njegovih numera produžavaju uticaj. Da to nisu ritam-i-bluz i rep, rekli bi kao za starogradske "pesme koje su postale narodne još za života svog autora"
Unorthodox od prvog do poslednjeg kadra zadržava prekopotreban ton i oreol ličnog i intimističkog, svoje krajnje stilsko ishodište uspešno pronašavši u kamernoj, tihoj i diskretnoj drami o bekstvu koje je duboko ličan čin
"Današnje vlasti se ne bave rokerima, ne zato što su se vlastodršci iznenada glazbeno prosvijetlili, nego ih baš briga. A vjerojatno i znaju da rokeri po sistem nisu opasni. Malo mlate kosama (ako ih imaju), odvrću ta svoja pojačala i vitlaju gitarama, deru se i vrište, ali, ništa zato... proći će ih to. Političari su u obračunima prema političkim protivnicima/neistomišljenicima, i prema vlastitim građanima – puno odlučniji i efikasniji. Ju nou vot aj min"
Ova knjiga nas podseća na još dve preko potrebne i neretko nedostižne stavke savršenog ili barem zdravog filmskog stanja stvari – prisustva hrabrih, vrednih i pronicljivih erudita koji delaju na samoj tački susreta pokretačkih strasti i nesporne kompetentnosti, te filmofilije kao korena svake filmske misli
"Sad svi mi građani sveta možemo da se gledamo i dopisujemo na socijalnim mrežama, i da uživo strimujemo svoj jadni privatni reality show, pa da se svako čudi, zloraduje, saoseća, plače, plaši, histeriše, zapomaže i pomaže, teši i šta još ne, svako shodno svojim kvalifikacijama, sposobnostima, potrebama i osećajima. Ovo je izazov koji dosad još nismo okusili. Iako mi se ne sviđa, prihvatam izazov"
Boris Dežulović,
Summa atheologieae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg,
Ex libris, Rijeka 2019.
Reč je o najnovijim filmovima cenjenih i prekaljenih reditelja, oba su nakon srpskih premijera na FEST-u baš ovih dana i deo ponude aktuelnog onlajn filmskog festivala Moj OFF, a povezuje ih i difamacija i neki od vidova užasa koji idu u paketu sa njom kao jedan od najznačajnijih motiva unutar priča ova dva filma
Ašil Mbembe, Politike neprijateljstva, Fakultet za medije i komunikacije, Beograd 2019, prevod Slavica Miletić

Profesor, poljoprivrednik i otac šestoro dece Aleksandar Čupić nije planirao političku karijeru. Ipak, iskustvo sa studentskim plenumima i podrška studentskom pokretu doveli su ga među kandidate za predsednika Narodne skupštine

Desetoro dece povređeno je u tržnom centru „Galerija" nakon pada sa pokretnih stepenica. Prema informacijama Hitne pomoći, sedmoro dece zadobilo je teške povrede
Direktorka i glavna urednica novinske agencije Tanjug Jovana Joksimović podnela je ostavku i napušta agenciju u televiziju Tanjug. Za „Vreme“ je potvrdila da i dalje ostaje na televiziji K1, gde vodi jutarnji program.

Selaković, Bokan, Ristić i Delić su na vrhu spiska čelnih ljudi u kulturi čije se ostavke traže. A Selaković je i jedini ministar protiv koga je ustala čitava struka za koju je zadužen

Kako „Vreme“ nezvanično saznaje, Nikolina Rakić, donedavno perjanica Informativnog programa Radio-televizije Srbije, napušta javni servis i prelazi u Tanjug, u kom je do jula, deo vlasništva imala i Manja Grčić, bivša direktorka RTS-a. Grčić je, između ostalih, smenila i Nikolinu Rakić, a onda i sama podnela ostavku