Profesor, poljoprivrednik i otac šestoro dece Aleksandar Čupić nije planirao političku karijeru. Ipak, iskustvo sa studentskim plenumima i podrška studentskom pokretu doveli su ga među kandidate za predsednika Narodne skupštine
Od profesora koji je otvorio plastenike svog porodičnog gazdinstva za studente, preko čoveka koji je u plenumu prepoznao „drugačiju kulturu političkog odlučivanja“, do kandidata za predsednika Skupštine – Aleksandar Čupić ističe da u politiku ulazi sa idejom da se institucije vrate građanima.
Kada su ga studenti pozvali da bude na njihovoj izbornoj listi, nije odmah prihvatio. Profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, koji je sa suprugom Anom i šestoro dece život u prestonici zamenio poljoprivrednim gazdinstvom u Sopotu, nije sebe zamišljao u parlamentu. Imao je, kako je rekao u intervjuu za „Vreme“ u septembru 2026, ozbiljnu nelagodu zbog mogućnosti da se upusti u politiku.
„Na prvu loptu mi uopšte nije delovalo kao dobra ideja“, rekao je tada.
Nije imao ni dobro mišljenje o političarima.
„Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari“, naveo je.
Priča o studentima i plastenicima
Na kraju je prihvatio. Presudilo je, kako objašnjava, iskustvo sa studentima, način na koji donose odluke i spremnost da saslušaju i one koji se sa većinom ne slažu. U tome je prepoznao nešto što, prema njegovom mišljenju, nedostaje srpskoj politici.
Čupićeva javna prepoznatljivost nije nastala na političkoj sceni, već tokom studentskih protesta, kada je sa porodicom na svom imanju u Sopotu organizovao smeštaj za studente koji su pešačili prema Kragujevcu. Ali priča o plastenicima samo je jedan deo njegovog političkog profila.
Ima ideju da unese novine u republički parlament.
„Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program“, predložio je Čupić, dok je o rijaliti politici rekao sledeće: „Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi.“
Foto: Printscreen / RTVAleksandar Čupić
Šta je video na plenumu
Čupićevo približavanje studentskom pokretu počelo je u decembru 2024, kada su ga studenti pozvali na tribinu sa još trojicom profesora. Poziv ga je iznenadio, posebno zato što, kako je sam rekao, među studentima nije važio za naročito lakog profesora.
Do tada nije imao neposredno iskustvo sa plenumski organizovanim pokretom. Smatrao je da profesori pre svega treba da budu uz studente kako bi ih zaštitili. Nije mogao da zamisli da sedi u kabinetu dok su oni na ulici izloženi opasnosti, čak i kada bi protestovali zbog ciljeva sa kojima se lično ne slaže.
A onda je prisustvovao plenumu.
U intervjuu za „Vreme“ opisao je kako ga je iznenadila koncentracija potrebna za višesatnu raspravu, ali još više način na koji studenti komuniciraju. Umesto očekivanog nadmetanja, video je pokušaj da se čuju različiti argumenti i da se odluka donese tek pošto se razmotre i primedbe manjine.
„Bio sam pozitivno zaprepašćen. Shvatio sam da oni imaju bolju komunikaciju nego bilo ko u našem društvenom sistemu. Ta kultura dijaloga kao da je izvan ovog društva i ovog vremena“, opisao je on.
To iskustvo promenilo je njegov pogled na studente, ali i na sopstvenu generaciju.
Studenti ispravljaju „naše“ krive Drine
Posebno je upečatljiva njegova ocena da nova generacija pokušava da završi posao koji prethodna nije uspela da obavi. „Oni sada ispravljaju naše krive Drine, koje mi nismo ispravili 6. oktobra 2000“, rekao je.
Tu se nalazi i svojevrsno priznanje političkog neuspeha generacije kojoj pripada. Čupić ne govori o studentima samo kao o mladim ljudima koji protestuju protiv vlasti, već kao o generaciji koja je pokazala da je moguće drugačije organizovati političko odlučivanje.
Upravo je to, po njegovom mišljenju, najvažnija novina studentskog pokreta: spremnost da se u odlučivanje uključe ljudi koji imaju drugačije mišljenje, umesto da se okupljaju samo istomišljenici.
„Studenti su jedina organizacija koju sam video da, kada treba da donese važnu odluku, pokušava da privuče i one koji se ne slažu“, objasnio je u intervjuu za „Vreme“.
Ovaj način odlučivanja bio je važan i kada se razgovaralo o njegovoj kandidaturi. Čupić je, prema sopstvenom svedočenju, na sastanku izneo sumnje u to da li treba da prihvati poziv. Nije zbog toga bio skrajnut niti je od njega traženo da povuče primedbe. Naprotiv, razgovor je nastavljen, a upravo ga je takav odnos prema neslaganju na kraju ubedio da prihvati.
To je i njegova glavna politička poruka: ne treba se plašiti rasprave, niti odluke donositi u uskom krugu ljudi.
Foto: Relja JarkovačkiAleksandar Čupić
Noć u Sopotu
Pre nego što je postao kandidat za jednu od najvažnijih državnih funkcija, Čupić je široj javnosti postao poznat po tome što je studentima otvorio porodično imanje u Sopotu.
Kada su studenti pešačili prema Kragujevcu, u Sopotu je bilo teško pronaći prostor u kojem bi mogli da prenoće. Čupići su pokušavali da obezbede sportsku salu, balon ili drugi javni prostor, ali su nailazili na odbijanja. Na kraju su pripremili plastenike na svom imanju.
Prvobitno se očekivalo da stigne između 200 i 300 studenata. Kako se kolona približavala, procene su rasle na 500, 600, pa i 700 ljudi. Čupić je seo u automobil i otišao do začelja kolone kako bi proverio koliko studenata zaista dolazi. Odjednom se našao pred velikim logističkim poslom.
Posebno ga je pogodilo ponašanje nekih prijatelja koji su donosili hranu, ali nisu smeli ni da izađu iz automobila. Kiflice su dodavali kroz prozor, plašeći se da ih neko ne vidi.
Taj prizor za njega je postao simbol atmosfere straha u kojoj ljudi nisu spremni da javno pokažu solidarnost čak ni sa onima kojima je potrebno prenoćište.
„Primio bih i studente iz kontrablokade da im je bilo potrebno prenoćište“, rekao je u razgovoru za „Vreme“.
Čupić je insistirao da se njegov gest ne predstavlja kao herojski čin. Smatrao je da je u pitanju bila obična ljudska reakcija i da je problem upravo u društvu u kojem se elementarna solidarnost pretvara u izuzetak.
Govorio je i o ljudima koji su dolazili na imanje i raspitivali se gde će studenti spavati, kao i o policijskoj patroli i vatrogascima koji su bili prisutni na ulazu u ulicu kako bi se sprečili eventualni incidenti.
U tom iskustvu je video mnogo više od jedne epizode studentskih protesta. Za njega je to bila „potvrda da se ljudi mogu osloboditi straha kada vide da nisu sami“.
Foto: printscreen / da sam ja neko / N1Profesor Saobraćajnog fakulteta
Od Beograda do Sopota
Čupić je sa suprugom Anom 2012. napustio Beograd i preselio se u selo na teritoriji opštine Sopot. Oboje su iz Prokuplja, poznavali su život na selu i želeli su da podignu veliku porodicu. Danas imaju šestoro dece.
Prvobitna zamisao bila je da sami proizvode zdravu hranu za porodicu. Kada su se pojavili viškovi, proizvodnja je prerasla u ozbiljnije porodično poljoprivredno gazdinstvo, koje su sertifikovali 2017. godine.
Čupić, međutim, ne idealizuje odlazak na selo. U razgovoru za „Vreme“ upozorio je da život na selu, organska proizvodnja i podizanje šestoro dece nisu nikakva bajkovita priča.
U istom intervjuu razjasnio je i okolnosti odlaska supruge sa posla u Domu zdravlja u Sopotu. Na društvenim mrežama pojavila se informacija da je ostala bez posla zbog toga što je porodica primila studente. Čupić je objasnio da je ona i ranije razmišljala o odlasku, jer nije želela da nastavi da radi na određeno vreme bez izgleda za stabilno zaposlenje.
„Nismo želeli da dođemo u situaciju da neko pokuša da nas ucenjuje“, objasnio je.
Foto: Zoran Mrđa/FoNetStudentska lista: Posle poraza Aleksandra Vučića
Potreban je potpuni reset sistema
Čupićev politički program zasad je predstavljen kroz nekoliko širokih načela. U razgovoru za Novu u septembru 2026. rekao je da prvi cilj studentskog pokreta mora biti vraćanje dostojanstva i nadležnosti institucijama.
Ali, smatra on, to nije dovoljno.
„Potreban je potpuni reset sistema“, rekao je, uz ocenu da bi nakon toga trebalo otvoriti široki društveni dijalog i postići dogovor o tome kako dalje.
Čupić odgovornost za sadašnji nivo društvenih i političkih tenzija pripisuje vlasti, za koju kaže da nije želela ili umela da otpočne dijalog sa neistomišljenicima, čak ni unutar sopstvene organizacije.
Njegovo insistiranje na dijalogu i institucionalnoj obnovi u skladu je sa iskustvom koje je opisao govoreći o studentskim plenumima. Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako bi se ideja potpunog reseta pretvorila u konkretne institucionalne promene, ko bi ih sprovodio i kako bi se obezbedilo da institucije ne postanu instrument neke nove političke većine.
Kada je reč o eventualnom radu u Skupštini, Čupić ne zamišlja sebe kao političara koji će odgovarati na provokacije istom merom. U intervjuu za „Vreme“ govorio je o tome da bi poslanička grupa trebalo da na provokacije odgovara pristojno i argumentovano.
Njegova ideja o parlamentu možda je i najneobičnija među političkim porukama koje je do sada izneo: smatra da bi poslanicima trebalo ponuditi svojevrsni obrazovni program, jer su, kako kaže, političari u Srbiji postali hronični političari.
Veruje da bi novi ljudi u parlamentu mogli da promene način političke komunikacije, pod uslovom da vode računa o tome šta govore i zbog čega su u Skupštini.
Foto: Relja JarkovačkiAleksandar Čupić
Fondacija „Ljuba Davidović“ i optužba da je kadar DS-a
Čupićeva kandidatura otvorila je i pitanje njegovog angažmana u Fondaciji za unapređenje demokratije „Ljuba Davidović“, čiji je član Upravnog odbora.
Fondaciju je osnovala Demokratska stranka 1991. godine, a njen rad obnovljen je u martu 2025. godine. Na zvaničnom sajtu Fondacije Čupić je naveden kao član Upravnog odbora, uz profesore, istraživače, umetnike i druge javne ličnosti. Među članovima je i Dragana Rakić, potpredsednica DS-a.
Na tu vezu reagovao je poslanik SNS-a Milenko Jovanov, koji je Čupića nazvao „kadrom Demokratske stranke“, pozivajući se upravo na njegovo članstvo u Upravnom odboru fondacije.
Činjenica da je član upravnog odbora organizacije koju je osnovala DS jeste relevantna za njegovu javnu biografiju. Međutim, ona sama po sebi ne dokazuje da je Čupić član Demokratske stranke, niti da je obavljao stranačku funkciju. Formulacija Jovanova zato predstavlja političku kvalifikaciju, a ne dokaz o njegovom formalnom stranačkom statusu.
Foto: Tanjug / Miloš Milivojević Kandidati Studentske liste na putu ka Skupštini predvođeni profesorom Čupićem
Istina, laž i parlamentarni rijaliti
Čupić ne krije da očekuje da će kandidati Studentske liste biti izloženi pritiscima i targetiranju. Rekao je da na takvu vrstu pritiska niko ne može biti potpuno spreman, naročito neko ko dolazi iz akademske zajednice i iza sebe ima dugu karijeru.
Ipak, ne smatra da je povlačenje odgovor. Uveren je da će se sa pritiscima izboriti zajedno sa studentima i građanima.
U razgovoru za „Vreme“ govorio je i o tome kako u Sopotu reaguje kada mu neko dobaci da je „pravi Srbin“. Uzvraća ironično, predstavljajući se kao „terorista i ustaša“, aludirajući na etikete koje se lepe ljudima koji podržavaju studentski pokret. Kaže da ga komšije poznaju i da upravo lično poznanstvo otežava širenje propagandnih etiketa.
U parlamentu, kaže, ne želi da učestvuje u političkom rijalitiju. Umesto toga, očekuje da novi poslanici pokažu zbog čega su tu i da vode računa o tome šta govore.
Čupićev javni nastup tako se za sada oslanja na tri ključne ideje: dijalog, institucionalnu obnovu i odgovornost. Njegova priča o studentskom pokretu nije priča o čoveku koji je od početka želeo da se bavi politikom, već o profesoru koji je u načinu studentskog odlučivanja prepoznao model kakav bi, po njegovom mišljenju, trebalo preneti i u institucije.
Ukoliko bude izabran za predsednika Skupštine, Čupić će morati da pokaže kako se kultura dijaloga sa plenuma može preneti u instituciju u kojoj su sukobi, politički interesi i odgovornost za donošenje odluka svakodnevica.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U utorak počinje konstitutivna sednica novog saziva Skupštine Srbije. Najpre se potvrđuju mandati novoizabranih poslanika, a zatim se bira predsednik parlamenta
Grad Beograd izdvojiće 3,8 milijardi dinara za 380.000 novogodišnjih vaučera, dok su poljoprivrednici ostali bez već odobrenih subvencija. Istovremeno, iz republičkog budžeta u gradsku kasu slivaju se milijarde dinara, uprkos negativnom mišljenju državnih revizora.
Siniša Mali kaže da je podneo ostavku na mesto gradskog odbornika čim je primio rešenje Agencije za sprečavanje korupcije... Pre toga se dve godine pravio nevešt
U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.