Pola sveta hoda sa pametnim satovima ili aplikacijom na telefonu i pazi da svakog dana pređe barem magičnih deset hiljada koraka.
Ali, otkud to?
Uoči Olimpijskih igara u Tokiju 1964. je kompanija Jamasa reklamirala zdrav način života i preporučivala deset hiljada koraka na dan.
Iako to nije loš orijentir, smatra se da je brojka uzeta u reklamne svrhe. Jer, em je deset hiljada jedan od osnovnih brojeva na Dalekom istoku pa se lako pamti (izgovara se man), em kad je napisan taj broj liči na pokret čoveka koji hoda 万.
Genijalni merač
Firma je imala velikog uspeha sa brojačem manpo-kei, doslovno „meračem deset hiljada koraka“, koji je na tržište stigao 1965. godine.
Morao se nositi zakačen na kuk jer je imao osetljiv, ali genijalan mehanizam – kada se kuk pri koraku pomeri, fino klatno savladava oprugu i udara zupčanik koji okreće brojčanik.
Danas su merači moderniji, naravno, oslanjaju se na žiroskope i senzore i „znaju“ da li se pomerate jer hodate, trčite ili se možda truckate biciklom ili autobusom.
Koliko treba hodati?
Naučnici su u međuvremenu utvrdili da se hronične i kardiovaskularne bolesti kao i prevremene smrti manje pojavljuju ako čovek hoda nekih sedam hiljada koraka.
Najveći napredak se postiže na početku – onaj ko ne mrda guzicu iz kauča, profitira već i kad krene sa tri ili četiri hiljade koraka. Kod odraslih benefit opada već kad se dođe do osam hiljada koraka, a kod mladih najkasnije sa deset hiljada.
Iako mediji i naučnici ponekad zato pišu o „mitu o deset hiljada koraka“, ni toliko hodanje ne može da škodi, naprotiv.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!