Kosovska Mitrovica, severni deo; tu se srpska trilogija sastavljena od političara, podanika i kriminalaca prepliće i čini srce Srbije. Istinski heroji ostavljeni su u mraku i magli. Hulje se nacionalizmom rasipaju dok sakupljaju državni novac za lično bogaćenje. Šta govore nezvanični simboli u gradu na obali reke Ibar o položaju Srba na Kosovu i Metohiji
Kafe “Grej” udaljen je tek 209 koraka od mesta ubistva opozicionog političara Olivera Ivanovića. Ta kratka šetnja nije nikakav dokaz o nečijoj umešanosti u zlodelo. Ali ostavlja utisak blizina ta dva mesta, što je postalo simbol razdvajanja Srba na Kosmetu.
28-05…mesto ubistva Olivera Ivanovića,…
Vlasništvo kafea “Grej” povezuje se sa Milanom Radoičićem i njegovim kumom Zvonkom Veselinovićem, a baš su oni pred kosovskim tužilaštvom optuženi za ubistvo Ivanovića. Istragu o tom ubistvu vodi i Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu. I posle skoro šest godina od zločina tajna je šta su otkrili. Javnost je jedino, i to od političkog državnog vrha Srbije, saznala da “Radoičić ne može biti kriv za ubistvo Ivanovića jer je prošao poligraf”.
Nepoznato je da li je na poligrafu, povodom ubistva Ivanovića, ispitan i Zvonko Veselinović. To niko nije spominjao, iako je i on na kosovskoj optužnici. I iako se u Kosovskoj Mitrovici, takozvanom srpskom delu, šapatom, dok se magla spušta na grad, prepričava o sukobu Zvonka i Olivera. Sagovornik koji želi da ostane anoniman kaže za “Vreme” da mu je čudno da ni mediji, a ni istražni organi ne govore o tom sukobu.
“Uvek se u medijima spominje kako je Ivanović novinarima, uoči ubistva, govorio da je Radoičić kriminalac. To stoji. Opet, čudno je da niko ne piše da su se Oliver i Zvonko, koji su početkom 2000-ih bili dobri i poznati kao čuvari mosta na Ibru, susreli nekoliko nedelja uoči ubistva. Naime, pošto je Ivanoviću u predizbornoj kampanji zapaljen automobil, pa mu je podmetnut i požar u kancelariji, on se u centru Mitrovice sreo sa Veselinovićem. Javna je tajna da nisu pale samo teške reči, već izgleda i poneki fizički udarac. Oliver je posle ubijen, teško da bi vam sad to neko javno posvedočio”, krišom govori sagovornik nedeljnika “Vreme”.
I koga zapravo (ne) zanima ko je ubio Olivera Ivanovića? Prištinsko tužilaštvo je do sada radilo poprilično traljav posao, beogradsko sve kao nešto radi, a nikako da uradi, dok se međunarodna zajednica previše ne raspituje. Stanovnicima Mitrovice jedna rečenica postala je ironična mantra: “Proces normalizacije ne sme da stane.”
28-06…stranačke prostorije SNS-a i Srpske liste
Kao tužni simbol severnog dela grada u mraku, pod teškim velom magle stoji spomen-ploča na mestu ubistva Olivera Ivanovića. Tokom fotografisanja svetlost blica remeti taj duboki mrak, te se prolomi lavež pasa. Kao da to besno režanje iz mraka poručuje “ne osvetljavaj, ne osvetljavaj”.
Noći na severu često osvetljavaju buktinje automobila. Recept rezervisan za neposlušne prema vlastima, svih nacionalnosti.
Hladne noći i jutra na severu, neka teška, kao olovna magla u kotlini, kriju i ubicu ili ubice. Paljenje automobila kao opomena, pretnje, pucnji u leđa, kalibar 9mm… Na isti način 16. januara 2014. i 2018. godine ubijeni su pred kapijama kuća u kojima su živeli i radili srpski političari, najpre Dimitrije Janićijević, a zatim i njegov kum Oliver Ivanović. U gradu gde svako svakoga zna, gde je svaka tajna javna, za oba ta ubistva na severu ubice su ostale NN osobe, izgubljene u nepoznatom pravcu.
VUČJA VREMENA NA SEVERU
Spomenik Knezu Lazaru u Kosovskoj Mitrovici- Sever11.2023.foto:Jelena ZoricDVA OBELEŽJA SEVERNE KOSOVSKE MITROVICE: Spomenik Knezu Lazaru…
U centru kružnog toka Kosovske Mitrovice stoji usamljen Spomenik knezu Lazaru. On gleda u daljinu i pokazuje ka Gazimestanu, poprištu velike i sudbonosne bitke iz 1389. godine, Boja na Kosovu.
Knez zagledan u prošlost, a u kneza niko ne gleda. On tu stoji kao simbol srpstva, prolaznosti vremena i usamljenosti.
Blizu Spomenika knezu Lazaru počinje pešačka zona. Tu se dešava život. Tu pulsira od kontroverzi.
U pešačkoj zoni grada na severu, jedna do druge svetle reklame aktuelnih gospodara kosovskih Srba – Srpska napredna stranka, prati ih Srpska lista i poput čuvara nad njima bdi vuk, logo kafea “Grej”.
Još jedan kafe “Grej”… Vukovi su svuda, sve ih je više. Međutim, ljudi je sve manje. Politika i nasilje postaju jači od patriotizma, pa sa severa beže Srbi i od Srba, a ne samo od Kurtija, Tačija…
Na tom delu šetališta muzika i svetla su najjači. Nabildovani, ćelavi likovi sa istetoviranim svecima i krstovima po rukama mršte se i ispod oka zagledaju svakog prolaznika. Iako je vikend i ispija se pivo na gradskom trgu, situacija je daleko od opuštene. Napetost se može seći nožem, svi deluju spremni za pokret, negde, nameračeni protiv svih, najčešće svojih sunarodnika.
Nedaleko od ovog “svetog” srpskog trojstva je veliki crno-beli mural sa inicijalima K. M. F. Prolaznici su se snebivali da kažu šta to označava, međutim kada bi se uverili da nema nikoga u blizini, usudili bi se da promrmljaju:
“Vi ste novinar? Zato vas zanima… To je oznaka ulične bande za rasturanje droge. Mislim, svi to znaju… Mada će vam drugi govoriti da je reč o muralu koji prikazuje navijače i njihovu odanost jednom klubu.”
Nešto dalje ulična svetiljka obasjava i grafit “Severna brigada”. Iznad lika viteza, koga okružuju boje srpske zastave, velikim slovima piše ČEKAMO! Grafit bledi, spiraju ga kiše i dani, a nad njim je jedan prozor, tek za nešto vazduha da prođe, ali osiguran, baš debelim rešetkama.
28-02…i Trg braće Milić
Naspram grafita “Severna brigada” je mračni deo trga. U tom mraku kriju se spomen-ploča i spomenik srpskim božurima, braći Milić. Srđan, Boban i Goran dali su svoje mlade živote 1999. i 2000. godine za odbranu otadžbine. Bili su vojnici. Bili su mladi ljudi, časni i hrabri. Ostale su seni čiji odsjaj kao da otkriva samo Ibar, koji pored tiho teče. Sada je vreme vukova. Oni su glasni, njihovi simboli svetle… Ima li ljudi preko Ibra, u južnom delu Mitrovice? I tamo svetli, i s one strane Ibar svetluca od seni pale mladosti. Pomirene i smirene u večnosti.
Kraj spomenika braći Milić sede trojica tinejdžera. Tiho govore albanski i znatiželjno gledaju ka šetalištu Severne Mitrovice. Prešli su most, ali dalje odatle ne idu. Išli bi, kroz taj magloviti grad, odaju ih nevine oči.
“NEMA GOREG ZABORAVA NEGO KAD SRBI ZABORAVE NA SRBE”
Ima Srba i u južnom delu. Ima ih i kod Prištine. Deluju nekako zaboravljeno. I od svojih. Predsednik Srbije je svojevremeno (2018. godine) rekao da u Čaglavici nema ni 20 srpskih kuća. A ima ih. Bile su baš u tom trenutku 152 srpske kuće u Čaglavici, opština Gračanica. Na tu izjavu Aleksandra Vučića Srbi iz tog kraja su i dalje ogorčeni. Kažu: “Nema goreg zaborava nego kad Srbi zaborave na Srbe.”
Sada, u tom delu Kosova, u selima opštine Gračanica, lokalni funkcioneri Srpske liste dozvoljavaju nelegalnu gradnju Albancima. Dok Srbe u Severnoj Mitrovici u istoj raboti, efikasno, sprečava opštinsko albansko rukovodstvo.
Ipak, lažni patriotizam je i dalje najtraženija roba i u politici i u krijumčarskim kanalima. Kad se krene nazad, ka Beogradu, sada je tu još jedan simbol – Banjska. I dalje se ništa konkretno ne zna o tom događaju. Grupa Srba, krajem septembra, predvođena Milanom Radoičićem, “nešto” je pokušala. Ušli su u nekakvim paravojnim uniformama i to krijumčarskim kanalima do sela Banjska. Tokom sukoba sa kosovskom policijom poginuo je jedan albanski policajac, a zatim su ubijena i trojica Srba. Zatim Srbi, naoružani, upadaju u srpski manastir. Opkoljeni više sati kosovskim specijalcima, vratili su se tamo odakle su i došli. Za njima je ostalo silno oružje, koje je povezano sa srpskom vojnom industrijom i državnim sistemom.
Srba na Kosovu i Metohiji je sve manje i sve su uplašeniji. Za njih je sve teže i na jugu i na severu. Plaše se da ne izgube i to malo imovine, a i slobode koju imaju. Radoičić je utočište i slobodu našao u Beogradu, a od imovine mu je zaplenjena vila na Gazivodama, koju je Albin Kurti “otkrio” tek posle dešavanja u Banjskoj. Milan Radoičić je i jedini Srbin, koliko je javnosti poznato, kome su srpske vlasti zabranile da ide na Kosovo. Ostaje nedoumica hoće li u severnom delu grada, posle ovi vučjih vremena i ako taj deo ostane označen kao srpska teritorija, ostati i Srba?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!