Studenti su pobedili u 22 grada, a SNS u svega dva. Bivša vladajuća partija zadržala je pak ogromnu većinu na Kosovu i u zatvorima. Štaviše, u zatvorima (gde su osvojili 66 odsto) broj glasova im je porastao u odnosu na 2023. godinu. Pojedini cene da do sledećih izbora taj procenat može skočiti i do 90 odsto. Zatim, u Novom Pazaru, SL je osvojio 38,7 odsto glasova, čime je ostvario bolji rezultat od stranke Rasima Ljajića za 18 odsto, a od Aleksandra Vučića za 20 odsto, što je značajan pokazatelj toga da je, između mnogih drugih, prevazišla i etničke i lokalne podele, koje su mnogi političari namerno gajili
Sat i po nakon zatvaranja birališta, pojedini građani su i dalje čekali u redovima. Izlaznost je bila istorijska. Beograd je bio mračan i tih, a u Ćacilend su već od šest-sedam posle podne počeli da pristižu čuveni “momci u crnom”, sa sve punim putnim torbama. Policija ih je propuštala, braneći ostalim građanima da prođu iza ograde u prostor koji će ubrzo ponovo postati Pionirski park. Aleksandar Vučić je izašao pred novinare – pre nadležne institucije, pre svojih glavnih takmaca – prolomio se aplauz, a potom je saopštio da je poražen na izborima. Naravno, to je učinio u svom maniru, pobedničku listu nazvao “studentsko-blokaderskom”, vređao, raspravljao se sa odsutnim neprijateljem… Ali to više nije bitno.
Ostaće zapisano: studenti jedne zemlje na Balkanu uspeli su da obore dve vlade i jednog predsednika države, a jedna horizontalna organizacija – mahom bez međunarodne podrške i vođena principima nenasilne borbe – uspela je da pobedi jednog spin diktatora i njegovu medijsku mašineriju. Ostaće zapisano i da je na jednoj izbornoj listi za Parlament bilo 160 doktora nauka i drugih ljudi kojima ni službe ni režimski mediji nisu uspeli da nađu mrlju u biografiji, te da postoji hiljadu i više stotina strana programa kojim će se nova vlada voditi.
foto: lenka pavlović…
Zatim se istaklo da na ovim izborima nije samo pobeđen jedan režim već je i “očišćena” politička scena. Možda države diljem sveta neće iz dubine srca pozdraviti tektonske promene u Srbiji jer bi ovo mogao biti recept koji uzdrmava utaborene političke establišmente. I sigurno da će zato mnogi pratiti ovdašnju situaciju u narednim mesecima i godinama.
Možda je sa tim u vezi i pisanje dela zapadne štampe o tome kako je vrlo moguće da se Aleksandar Vučić i SNS konsoliduju i vrate na vlast. S druge strane, iskustvo nam govori da je SPS, odnosno Milošević, 24. septembra 2000. imao više od 1.800.000 glasova, dok je već u decembru iste godine, na republičkim parlamentarnim izborima, pao na oko 516.000. A kako je SNS stranka čije je vezivno tkivo gotovo isključivo lični interes i koja ima posebno stariju glasačku populaciju, i ako se tome doda gubitak kontrole nad medijima te procesuiranje odgovornih pred zakonom, teško je očekivati njihov spektakularni povratak na političku scenu Pre, značajan pad.
Ali pre svega, kako su izgledali ovi izbori?
PO JUTRU SE DAN POZNAO
Već od rane zore postalo je jasno da su apatija i strah razbijeni u paramparčad. Redovi su krenuli od praskozorja, ljudi iz dijaspore su danima ranije prelazili stotine, neki i hiljade kilometara samo da bi ostvarili svoje pravo da glasaju – TOK upravo vodi predistražni postupak po prijavama protiv deset ambasadora Srbije i Marka Đurića zbog sumnje da su ometali pravo glasanja građana u inostranstvu – a SL je mesecima ranije gradio celovit sistem kojim bi se zaštitila izborna volja.
Izlaznost je već do 10 ujutru bila dvostruko veća nego u isto vreme 2023; do kraja dana iznosiće 69 odsto (4.343.318 ljudi), što je čini istorijskom. Znalo se da visoka izlaznost ne odgovara vladajućoj koaliciji, pogotovo u gradovima. Rezervoar dodatnih glasova koje je SNS mogao da privuče – što se videlo golim okom i po energiji, tačnije odsustvo iste, na njihovim predizbornim i inim skupovima već mesecima, a SPS je manje-više bio klinički mrtav – teško da je mogao biti plići. Za razliku od toga, SL je probudio višegodišnje spavače, a neodlučne priveo na svoju stranu.
Na TV “Informeru”, perjanici vlasti – protiv koje su, u trenutku dok nastaje ovaj tekst, 33 medijska udruženja, organizacije civilnog društva i stručnjaci podneli inicijativu Remu za oduzimanje dozvole za emitovanje – umesto uobičajenog repertoara govora mržnje i kleveta, vrtela se jadikovka o “zlim blokaderima”. Bilo je to kao da se vlast ogleda i opisuje sopstveni odraz – pogledajte šta rade nasilnici, ne daju ljudima da glasaju, prave paralelne spiskove, kradu glasove, ali nemojte se plašiti, izađite hrabro uprkos tom nasilju… I zvučalo je kao: tražimo alibi za loš izborni rezultat.
S druge strane, Ćacilend se punio, policijske snage u punoj opremi za razbijanje demonstracija raspoređivale se oko Pionirskog parka i Narodne skupštine. Kruže glasine da je jednostavno razlika bila isuviše velika pa je poraženi odustao od proglašenja pobede, kao i da je stigao poziv, prekookeanski, iz inostranstva da prihvati izbornu volju.
foto: željko šaferVreme 510, 12. oktobar 2000.
ŠTA ĆE SE PAMTITI, A KO ZABORAVITI
A nepravilnosti je bilo mnogo. U obraćanju u 17 časova, Raša Nedeljkov, direktor Crte, kazao je da su pritisci na birače, članove biračkih odbora i posmatrače zabeleženi na gotovo svakom trećem biračkom mestu, proceduralni propusti na gotovo svakom petom, a nepravilnosti koje se tiču integriteta glasanja na svakom šestom. Ranije tokom toga dana rečeno je da je na polovini biračkih mesta u Beogradu zabeležen pokušaj fotografisanja glasačkih listića.
Vesti o napadima, koškanjima i pritiscima bile su sve učestalije kako je dan odmicao. Možda je to bio pokušaj vlasti da svojim biračima poruči – ipak se još borimo, možda je htela da demotiviše one koji još nisu izašli na izbore kako bi makar malo oborila izlaznost, a možda su se ipak još uvek nečemu nadali…
No, rezultati kažu sledeće: SL je osvojio skoro 53 odsto glasova, ili pola miliona glasova više od SNS-a. Prevedeno na jezik poslaničkih mesta: 140 naspram 104. Zatim, manjine: Savez vojvođanskih Mađara – dva, Albanska koalicija – dva, Rasim Ljajić – Ljudski – jedan i SDA Sandžaka – Čuvari Sandžaka – jedno mesto. Opozicija je doslovno počišćena, broj glasova koji su dobili je krik za njihovu političku penziju.
Neke od zanimljivijih crtica sa izbora glase ovako: SNS je ubedljivo izgubio u većim gradovima – studenti su pobedili u 22 grada, a SNS u svega dva. Bivša vladajuća partija zadržala je pak ogromnu većinu na Kosovu i u zatvorima. Štaviše, u zatvorima (gde su osvojili 66 odsto) broj glasova im je porastao u odnosu na 2023. godinu. Pojedini cene da do sledećih izbora taj procenat može skočiti i do 90 odsto. Zatim, u Novom Pazaru, SL je osvojio 38,7 odsto glasova, čime je ostvario bolji rezultat od stranke Rasima Ljajića za 18 odsto, a od Aleksandra Vučića za 20 odsto, što je značajan pokazatelj toga da je, između mnogih drugih, prevazišla i etničke i lokalne podele, koje su mnogi političari namerno gajili.
Za Slobodana G. Markovića, profesora na Fakultetu političkih nauka, najveći utisak ovih izbora je činjenica da je jedna lista “napokon, posle toliko vremena, stavila u prvi plan vladavinu prava, ustavnost i obnovu rada institucija i time detektovala najveće probleme sa kojima se Srbija suočava”. Druga glavna stvar je, kako profesor Marković kaže za “Vreme”, nova mobilizacija, energija i optimizam građana, toliko visok da je prevazišao ionako visoka očekivanja.
Za Gojka Božovića, pisca i izdavača, ove izbore je obeležila borba između mobilizacije i organizacije. Kako kaže, na strani odlazećeg režima je bila oronula organizacija, “partijska i klijentelistička mreža koja raspolaže praktično neograničenim resursima i naslonjena je na zarobljeni državni aparat”, dok je na strani SL bila mobilizacija kakva nije viđena u modernoj političkoj istoriji Evrope. Božović zaključuje da nikada nije bilo toliko entuzijazma, energije i emocija u jednoj političkoj kampanji. Studentska lista je od svoje kampanje napravila trijumf radosti, nade i vedrine”.
Foto: Vreme / Marija JankovićNaslovna strana novog broja Vremena
SLEDEĆI IZBORI, DOK KAŽEŠ KEKS
SL sada ima ogroman kapital, a tolika su i očekivanja od njegovih predstavnika. Sad sledi težak deo, verovatno i mnogo teži nego što može da se zamisli. Svakako da promena – pogotovo sistema građenog više od decenije, a možda i decenijama – ne dolazi preko noći. Ona je proces koji zahteva hladnu glavu i nepomućenu usmerenost ka javnom interesu.
U protekla dva dana bili smo svedoci građanske radosti i (obuzdanog) besa, zrelih apela budućih poslanika na dostojanstvo i mir, kao i menjanja prostora, razrušen je Ćacilend, simbol uzurpacije javnog dobra zarad više nego sumnjivih partijskih interesa, skidaju se baneri SNS-a, a pišu tužbe, daju i dobijaju otkazi, pojedini pokušavaju da prelete bukvalno preko noći, predstavnici odlazećeg režima od sebe prave žrtve i ponašaju se kao da je sve ovo bilo samo obična, krajnje poštena politička utakmica i da treba da pređu u kontru.
Najkasnije do 27. decembra u Srbiji moraju biti održani i predsednički izbori. Do tada bi valjalo da građani okuse vladavinu prava koju su predugo čekali.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bio je ispraćaj iz Pionirskog parka, jogurt bačen na glumicu poslanicu SNS-a, pesma pred ulazak u Skupštinu, stotine novinara, desetine kamera, pokušaj opstrukcije, višesatni govor onoga koji ne može da shvati da više nije bitan... I sve to samo u prvom danu rada novog parlamenta. Ako se po jutru dan poznaje, biće ovaj petnaesti saziv praćen i zanimljiviji nego ijedan pre njega. Očekivanja su ogromna
Oliver Ivanović je pre ubistva otišao u Biju da prijavi ugroženost. Njegov bratanac Aleksandar za “Vreme” rekonstruiše taj odlazak. Tvrdi da su institucije radile na prikrivanju istine. TOK za “Vreme” potvrđuje da naredba o sprovođenju istrage nije doneta i da se predmet i dalje nalazi u predistražnoj fazi protiv NN lica, kao i da podatke o njemu štiti oznaka “strogo poverljivo”
Nove vlasti moraće da preduzmu radikalne kadrovske promene u vojnim službama bezbednosti i da iz njih sklone sve ljude koji su se u prethodnom periodu ogrešili o zakon i, pre svega, Vojno-bezbednosnu agenciju (VBA) pretvorili u stranačku službu koja je za cilj imala obračun sa političkim protivnicima Aleksandra Vučića, slažu se u oceni stručnjaci iz te oblasti. Međutim, oni odbacuju zahteve za potpunim ukidanjem vojnih službi bezbednosti, a prednost daju temeljnoj reformi kroz normativno-pravne izmene i uvođenje efektivne civilne kontrole
Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA
“BIA kontroliše kompletan sistem za prisluškivanje. Govorim o klasičnom sistemu nadzora telekomunikacija. BIA ima centralnu ulogu u tom sistemu i može da zna ko se prisluškuje. Čak ni vojna služba, koliko je meni poznato, nema samostalan pristup telekomunikacionim operaterima, nego za to koristi BIA”
Informativni program RTS-a pokušava da se snađe bez instrukcija “iz kabineta” koje su se sledile godinama. Istovremeno, iza kulisa se raspravlja šta raditi sa javnim servisima – pominju se etičke komisije, ali i gašenje pa pravljenje ispočetka
Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine
U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.