“Instrukcije komandanata bile su da se spreme za odbranu institucija po svaku cenu”, kaže za “Vreme” Spasoje Vulević, koji navodi da je u izbornoj noći bilo angažovano oko 4000 policajaca. Govori o tome kako je izbegnut sukob sa građanima, šta je preko policijske radio-veze čuo 15. marta i zašto je odbio da SAJ izvede na blokade. Upozorava da se ne sme ponoviti greška posle 5. oktobra i da bez ozbiljne lustracije nema reforme policije
Spasoje Vulević bio je dvadeset godina na čelu Specijalne antiterorističke jedinice, gradeći formaciju osposobljenu za najzahtevnije bezbednosne zadatke. Karijeru je završio smenom u septembru 2025, jer, kako kaže, nije pristao da profesionalci kojima je komandovao budu zloupotrebljeni protiv građana i podređeni ličnoj volji Aleksandra Vučića, kojem u intervjuu za “Vreme” ne izgovara ime. Studentima je pomagao bezbednosnim savetima, ali ističe da je, uprkos decenijama iskustva u upravljanju kriznim situacijama, i sam od njih mnogo naučio.
“VREME”: Kako ste doživeli izbornu noć – kao građanin i kao neko ko je najveći deo svog profesionalnog života proveo u policiji, a zatim iz nje otišao zbog političkih pritisaka?
SPASOJE VULEVIĆ: Drago mi je i čast mi je što dajem intervju za “Vreme”. Bio sam vrlo uzbuđen. Naravno, radili smo dosta svih ovih meseci sa studentima, raznim prijateljima i učesnicima u celom ovom procesu osvajanja slobode i skidanja kriminalnog, mafijaškog režima. Bio sam jedan od ljudi koji su pomagali savetima, davao sam određene konsultacije. Ali moram da istaknem da su se studenti odlično organizovali. U svom centralnom štabu formirali su posebne strukture, od kojih se svaka bavila svojom granom aktivnosti sa ciljem da ceo izborni proces prođe u demokratskoj atmosferi i strogo bez nasilja.
Međutim, već negde oko 13 h, kriminalne bande koje je prethodni režim plaćao krenule su da napadaju mobilne timove. Cilj im je bio da unesu strah među potencijalne birače, da ne bi izašli na svoja biračka mesta. Dakle – da se snimci tuča dele na društvenim mrežama i time širi strah. Zajedno smo doneli odluku da pokušamo da sprečimo da se to desi i da izborni proces dalje protekne onako kako Srbija i njeni građani zaslužuju. Negde oko 17 h, prema planu koji smo dobili od mojih bivših kolega u policijskim jedinicama Mupa, znali smo da snage Žandarmerije, interventnih jedinica policije, famozne Kričkove grupe (Marko Kričak, načelnik Uprave kriminalističke policije, ranije komandant Jedinice za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata – prim. aut.) i Žmirićeve grupe (Igor Žmirić, komandant Specijalne antiterorističke jedinice – prim. aut.) kreću da se raspoređuju na već predviđenim lokacijama. S obzirom na opremu koju su poneli i vozila koja su imali, bilo nam je jasno da se spremaju za okršaj sa građanima. Prethodnog dana, na osnovu informacija koje smo dobili i analiza, pretpostavili smo da će se nosilac liste SNS-a obratiti i saopštiti da je pobedio. Naš moto je da uvek budemo spremni za najgori scenario i tako treba praviti plan, posebno kada je reč o kriznim situacijama i njihovom rešavanju. Njihova pretpostavka bila je da će se slobodni građani, nezadovoljni time, okupljati u većim gradovima i da će u datom trenutku biti velikog pritiska na RIK i druge institucije u centru Beograda. Tako su i organizovali svoje snage.
I postavili su ih ranije?
Od 17 h te jedinice bile su u pripravnosti.
Zatim smo imali napetu atmosferu sve dok Vučić nije priznao poraz, oko 21.30. Naša reporterka svedočila je da u samom centru grada vlada tišina i da nema nikoga osim policije. Šta se spremalo?
Studenti su iz izbornog štaba, preko svojih mobilnih timova i dalje kroz organizacionu strukturu koju su imali, apelovali na građane da nikako ne nasedaju na provokacije i da ne dolaze u kontakt sa batinašima. Da se na svaki način izbegne konflikt u kojem je lako moglo da dođe do gubitka ljudskih života i koji bi našu zemlju odveo u još dublju društvenu krizu. Studenti su odradili fenomenalan posao. Mnogo sam naučio od njih, iako sam se ceo svoj radni vek bavio upravljanjem kriznim situacijama.
Videli ste koliko je jedinica bilo i kako su bile raspoređene. Možete li da pretpostavite šta su tada spremali?
Bilo je negde oko 4000 policajaca. U punoj opremi za razbijanje demonstracija bilo ih je oko 3120. Ostatak je bio u civilu. Informacije koje smo dobijali iz jedinica glasile su da su instrukcije komandanata bile da se spreme za odbranu institucija po svaku cenu. Nije bilo naređenja da neko otvara vatru ili tome slično. Instrukcije su bile da se ne dozvoli upad demonstranata i “divljih hordi”, kako su ih oni nazivali, u institucije koje su obezbeđivali: Skupštinu, Stari dvor, RTS, zgrade u Nemanjinoj i u Mije Kovačevića, Vatrogasni dom… Imali smo i veliki broj pripadnika UKP-a i drugih jedinica koji su radili u civilu.
Moram da istaknem da je, prema informacijama koje smo dobili, ogroman broj pripadnika policije bio za profesionalno postupanje i da su bili potpuno demotivisani da rade taj posao. Pogotovo pripadnici interventnih jedinica policije, kojih je bilo 1800. Razgovarao sam sa njihovim starešinama sa kojima sam u prijateljskim odnosima. Davali su mi takve signale i to nas je dosta hrabrilo – da su policajci sačuvali policijsku etiku, kodeks i visoke etičke vrednosti koje treba da krase pripadnika policije.
Pre toga ste im uputili apel da se drže zakona. Mislite li da je i to uticalo na njihovo ponašanje?
Moguće je da je imalo uticaja. U tom apelu nedvosmisleno smo poslali poruku našim kolegama da poštuju zakon i Ustav, da partijska pripadnost, prema Zakonu o policiji i svim drugim pozitivnim pravnim aktima, ne dolazi u obzir i da je nespojiva sa našim poslom. Mislim da je to izazvalo prilično negativnu reakciju nosioca liste SNS-a i njegovih najbližih saradnika – pokazali smo im da ih se ne bojimo. Naravno, nemamo čega da se bojimo.
Nastavljamo dalje borbu, koja mora da bude žestoka i detaljna borba protiv kriminala i korupcije. Imamo institucije, instrumente i zakone koji to određuju. Potrebno je samo da institucije krenu da rade svoj posao. Svi ovi akteri koji su obrukali svoj poziv, uniformu, svoj narod i građane koji im daju plate moraju hitno da podnesu ostavke. Zatim nadležni organi treba da sprovedu istragu o tome šta se sve dešavalo i ko je sve bio umešan u strašno postupanje prema našoj deci sve ovo vreme. Ima dosta slučajeva – od Valjeva pa do slučaja kada su nam zloglasne ekipe Krička i Žmirića decu vukle za kosu ispred zgrade Vlade. Postoje video-snimci koji sve to nedvosmisleno pokazuju.
Postoje pokrenuti postupci, ali ništa se ne dešava. To je sve bilo pod političkom kontrolom?
Sve je to pod političkom kontrolom. Sada više nema prepreka da se krene u preduzimanje mera i radnji kako bi oni bili procesuirani i kako bi se utvrdila njihova odgovornost.
Do konstituisanja Skupštine i formiranja nove vlade na tim mestima i dalje će biti ljudi lojalni režimu Aleksandra Vučića. Kako premostiti taj period i izbeći vakuum?
Sada je važno da budemo jedinstveni. Da predstavnici studentske liste, ljudi koji dalje rukovode procesom tranzicije, preuzimanja poluga vlasti i upravljanja institucijama, ne naprave istu grešku kao posle 5. oktobra. Ta aždaja, taj miks organizovanog kriminala, bezbednosnih službi, političkog elementa i biznisa, sve vreme će pokušavati da zadrži svoje pozicije. Na svaki način će pokušati da utiču na ljude koji će voditi ovaj tranzicioni period. Verujem da će sve biti u redu. Koliko znam, između Direkcije policije i tih ljudi već se vode neki pregovori i razgovori da se očuva javni red i mir po svaku cenu, ali na potpuno drugačiji način nego što su to radili ranije.
foto: vladislav mitić / nova.rs…
Vratimo se godinu i po dana unazad, na 15. mart. Tada ste bili aktivni komandant Saja. Kakvo ste naređenje dobili i od koga? Da li je trebalo da učestvujete u razbijanju demonstracija?
Pripreme za obezbeđenje tog skupa, najvećeg do tada, počele su 8. marta. Imali smo seriju sastanaka u Ministarstvu i Direkciji. Nije bilo nikakvog plana za razbijanje demonstracija. Morate da znate da su postojala dva kolegijuma. Jedan zvanični, na koji sam ja išao, i drugi nezvanični, na kojem su se zapravo donosile odluke. Njemu nisam prisustvovao.
Da li to znači da vam nisu verovali?
Da, nisu mi verovali. Postojao je neki štab koji se sve vreme bavio studentskim protestom i zasedao svakodnevno. Bili su prisutni predstavnici službi bezbednosti, vojske, VBA, VOA, Bije i javne bezbednosti, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova i Direkcije policije.
Mene nikada nisu zvali na te sastanke, jer je očigledno bilo da mi nisu verovali. Prvi put sam pozvan 8. marta. Tada sam svedočio raznim stvarima. U planu koji su nama izneli nigde nije bilo navedeno, niti je neko rekao da želi da napadne demonstrante. Ja sam sa jedinicom bio u Nemanjinoj 23, u vojnom objektu. Tamo smo bili sve vreme.
Sve je bilo mirno do tog famoznog zvučnog, akustičnog oružja. Tada su građani krenuli da se razilaze. Monstruozno je da je neko pritisnuo dugme za vreme minuta ćutanja. To govori o njihovom mentalnom sklopu, o tome sa kakvim smo ljudima radili i ko je upravljao ovom zemljom i državom. Još je gore što nosilac liste SNS-a sve vreme posle toga negira i napada građane koji su tvrdili da se to dogodilo. Svako ko pogleda video-snimke iz više uglova, kao i ljudi koji su bili prisutni, vidi da je upotrebljeno akustično oružje. Moja deca su bila tamo, moje komšije, moji prijatelji.
Doživeli smo mnogo napada Aleksandra Vučića zato što smo pozivali da se to istraži. On je i u noći izbornog poraza ponovo to pomenuo kao veliku laž. Mislite li da može da se istraži i dođe do dokaza šta je upotrebljeno nad demonstrantima te večeri?
Siguran sam da može i da će se to vrlo brzo saznati.
Mislite li da u policiji ima ljudi spremnih da o tome svedoče? Neko je sigurno morao da zna.
Sigurno ima. Pošto sam učestvovao u akciji “Sablja”, znam kako to ide. Biće dosta ljudi iz njihovih redova koji će svedočiti o raznim njihovim mahinacijama. A konkretno o zvučnom topu vrlo brzo ćemo saznati. Sigurno ga je neko upotrebio. Možda nije neko iz policije. Možda iz neke druge službe.
Ali da li je moguće da policija nije znala?
Imamo i indicije – što se kaže – osnove sumnje. Sada time treba da se bave pravi profesionalci. Uveren sam da ćemo vrlo brzo doći do istine.
Čuli smo i da ste vi lično dobili poruku od Aleksandra Vučića te večeri.
Da vam kažem nešto. Prvo, on je više puta izneo ozbiljne laži o 15. martu: da su samo dve jedinice bile lojalne. Ali on verovatno misli – lojalne njemu. Mogu da govorim samo u svoje ime, jer je tada pod mojom komandom bio SAJ. Mi smo bili spremni da održimo javni red i mir i uradimo sve što je neophodno da narod, naši građani koji su došli u Beograd, budu bezbedni. Imali smo informacije o ostavljanju džakova sa kamenjem tokom noći. Imali smo informacije o kriminalcima koji su bili po tim zgradama. Pratili smo vezu, batinaši su se pojavljivali… Mi smo znali šta je naš zadatak. Nije naš zadatak da čuvamo bilo koju političku elitu. Naš zadatak je da čuvamo bezbednost građana. Tako smo taj svoj zadatak i sagledavali.
On je tvrdio da se spremao državni udar. Odgovorno vam tvrdim da to nikada, nigde, ni u jednom trenutku nije bilo pomenuto, niti je postojala organizacija za taj njegov famozni državni udar. Inače, prema onome čemu sam prisustvovao na tim sastancima, on je bio izuzetno uplašen za svoju bezbednost. Bio je siguran da će mu neko upasti u prostorije. Zato je napravljen taj Ćacilend, da mu tamo čuva strah. Zato je pred 15. mart doveo i sve one traktore.
Nisu studenti bušili te traktore, nego neki dripci koji su iskakali iz Ćacilenda. To su policajci prijavljivali preko svoje radio-veze.
Vi ste sve to čuli?
Sve se to čulo preko radio-uređaja. Sigurno je u tom trenutku na vezi bilo 500–600 oficira policije.
Petnaestog marta u Pionirskom parku bila je jedinica da izazove sukob. Tada je tom jedinicom rukovodio Repac (Radoslav Repac, tada komandant Policijske brigade, od novembra 2025. komandant Žandarmerije – prim. aut.). Čuli smo ga preko stanice kako uzbuđenim glasom pravi projekcije da je napadnut, da neko gađa njega i njegove pripadnike flašama i kamenjem. Međutim, jednostavnim uvidom u prenos uživo, koji smo svi pratili preko telefona – ekipa Insajdera imala je tamo svoju kameru – videli smo da nema nikakvih sukoba. Građani su mirno stajali i prolazili. Tu je bila fenomenalna ekipa veterana, koja se brinula o bezbednosti građana, zajedno sa bajkerima, redarima i studentskom službom. Nije bilo nikakvih sukoba. On je tri sata insistirao da krene u intervenciju. Srećom, studenti su doneli odluku da se premeste na Slaviju. Očigledno je njihov plan bio da kordonima probiju taj deo od Starog dvora, tog dvorišta, do Narodne skupštine, gde su bile jedinice Žandarmerije, i izazovu sukob. Zbog čega su to smislili, kakvog je to imalo smisla, šta je bio zadatak intervencije i njihov potencijal – verujte mi, ni dan-danas mi nije jasno.
To što govorite potvrđuje ono o čemu smo izveštavali i na šta smo sumnjali: da se inscenira napad na policiju kako bi ona intervenisala. To je praktično žrtvovanje policajaca, jer se nikada ne zna do kakvih sukoba može da dođe.
Jesu, žrtvovali su policajce. Svaki put je bilo isto. Njihovi provokatori, koji su dobili, recimo, 500 evra više, gađaju policiju, a onda i onih nekoliko stotina okupljenih građana koji su krenuli u tom pravcu. Uvek imate neke razočarane ljude koji žele pravdu ili žele da budu blizu tog mesta i vide šta se dešava. Na kraju su oni dobijali batine i nosili razbijene glave. Ima tih strašnih scena. Videli ste kada ono dete vuku za ruku. Ono je onesvešćeno. Strašno.
Da se vratimo na vašu smenu. Rekli ste da su vam i Dačić i Vasiljević kazali da predsednik ne želi oružanu jedinicu koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom. Dačić je negirao da je smena politički motivisana. Da li vam je Vučić nešto rekao?
Nije mi on (Vučić) ništa rekao u vezi sa tim. Bio je razočaran što sam se viđao sa svojim prijateljem Draganom Bjelogrlićem, sa kojim se znam više od 30 godina. Neko me je snimio sa njim u restoranu. Kada je to čuo, 31. decembra 2024, pozvao me je telefonom i vikao. Posle mi je slao poruke. Sutradan me je pozvao, verovatno kada se otreznio: “Hajde, kao, nije to, znaš, ja imam poverenja u tebe.” To se tako završilo 1. januara 2025. godine. Da bi potom opet eskaliralo.
Suština je sledeća: Zakon o policiji jasno određuje ingerencije i zadatke svake jedinice. Specijalna antiteroristička jedinica osnovana je 1998. upravo zbog tih zadataka. U svojoj bogatoj istoriji pokazala je šta su njeni momci, kroz generacije, mogli da urade kada je bilo najteže: rešavanje kriznih, talačkih situacija i svih drugih u kojima može da dođe do gubitka ljudskih života. Mi se bavimo tim stvarima. Vežbamo i uvežbavamo se svakodnevno.
Te momke krase visoke etičke vrednosti. Sagradili su tamo i hram. Dobro znam te momke. Vršili su pritisak na mene da izvedem jedinicu kada su bile one barikade u Zemunu, gde je bilo dosta i mojih prijatelja. To sada nije važno. To nije naš zadatak. Bilo je jasno da na taj način žele da nas iskompromituju, da postanemo deo njihovog klana i da narod vidi da je cela policija protiv njega. Ja sam samo tražio da se strogo poštuju Ustav i zakon, koji jasno određuju koja jedinica šta radi. Ta muka, tenzije i ubeđivanja trajali su tri meseca. Na kraju su rešili da me smene. Već je to bilo u takvoj fazi da su išli da seku vene i prave te lojaliste.
Mislite li da je moguće reformisati policiju, duboko kompromitovanu svim ovim događajima?
Siguran sam da može, ali mora mnogo da se radi na sebi. Prvo moramo da vidimo kako nam se sve ovo desilo. A imamo te čuvene propise o karijernom napredovanju, formirali smo i Sektor za ljudske resurse. Ljudi su slati na razna predavanja i edukacije, uključivale su se evropske institucije. I na kraju smo došli do Krička. Čovek koji je nesnađen, koji nema nikakve kompetencije u smislu školovanja. Morate da ispunite sve te uslove. Ne verujem ni da je prošao psihotestove. Da on postane načelnik bilo koje jedinice, to je apsurdno, smešno. A kamoli načelnik UKP-a. Znate li šta je UKP? Tamo je bilo vedeta službe. Evo oglasili su se Rodoljub Milović (bivši načelnik Uprave kriminalističke policije – prim. aut.) i Boro Banjac (bivši načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala – prim. aut.).
Dobro znam šta je UKP, kakva je to služba i kakva treba da bude. Sramota, skandal. Mogu samo da zamislim kako je kolegama iz inostranstva kada dođu, vide te ljude i čuju šta pričaju i koje su teme. Oni dobro znaju, pošto njihove kriminalne aktivnosti sigurno nisu prošle ispod radara. Skandal. Moramo dobro da se zamislimo u Ministarstvu kako nam se to dešava. Kako nam oni komanduju i dalje po dubini šire te negativne vrednosti.
Možda zato što se ljudi nisu suprotstavljali?
Da se kriju, da se plaše… Prvo, koga da se plaše? A drugo, pa mi živimo za našu decu.
Policija je ustrojena tako da postoji komandni lanac. Ali ako neko izda nezakonito naređenje, policajac ima pravo da ga odbije?
Naravno. Prvo, policajac to treba da prijavi i napiše službenu belešku, da sutra bude dokaz na sudu ili u nekom postupku. To je potpuno skandalozno. Žao mi je ovih jedinica, pogotovo Žandarmerije. Oni su stvarno pokazali da su ti komandanti tamo, njihove starešine… Znam mnoge od njih i znam koliko im je teško. Teška im je obuka, težak im je zadatak. Posle toliko godina da sebe dovedu do ovoga, neverovatno…
Mislite li da je moguće resetovati ceo sistem? Postoji li šansa da policija počne normalno da funkcioniše?
Ne bez ozbiljne lustracije. Ozbiljne lustracije i potpune reforme Ministarstva i drugih službi. To moramo da uradimo da bismo išli napred. Siguran sam da imamo ljudske kapacitete za to.
Može li da se povrati poverenje građana u policiju?
To će biti malo duži proces. Policija mora potpuno da promeni pristup, nastup i odnos prema građanima i da to pokaže. Sada je čeka žestoka borba protiv korupcije i kriminala. To treba da pokaže u narednom periodu.
Za kraj, da li ste spremni da se vratite u aktivnu službu?
Tu sam da pomognem. Kako studenti, odnosno studentska lista odluči – tu sam da pomognem.
Znači, ako bi vas neko pozvao, ponovo biste mogli da budete…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bio je ispraćaj iz Pionirskog parka, jogurt bačen na glumicu poslanicu SNS-a, pesma pred ulazak u Skupštinu, stotine novinara, desetine kamera, pokušaj opstrukcije, višesatni govor onoga koji ne može da shvati da više nije bitan... I sve to samo u prvom danu rada novog parlamenta. Ako se po jutru dan poznaje, biće ovaj petnaesti saziv praćen i zanimljiviji nego ijedan pre njega. Očekivanja su ogromna
Oliver Ivanović je pre ubistva otišao u Biju da prijavi ugroženost. Njegov bratanac Aleksandar za “Vreme” rekonstruiše taj odlazak. Tvrdi da su institucije radile na prikrivanju istine. TOK za “Vreme” potvrđuje da naredba o sprovođenju istrage nije doneta i da se predmet i dalje nalazi u predistražnoj fazi protiv NN lica, kao i da podatke o njemu štiti oznaka “strogo poverljivo”
Nove vlasti moraće da preduzmu radikalne kadrovske promene u vojnim službama bezbednosti i da iz njih sklone sve ljude koji su se u prethodnom periodu ogrešili o zakon i, pre svega, Vojno-bezbednosnu agenciju (VBA) pretvorili u stranačku službu koja je za cilj imala obračun sa političkim protivnicima Aleksandra Vučića, slažu se u oceni stručnjaci iz te oblasti. Međutim, oni odbacuju zahteve za potpunim ukidanjem vojnih službi bezbednosti, a prednost daju temeljnoj reformi kroz normativno-pravne izmene i uvođenje efektivne civilne kontrole
Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA
“BIA kontroliše kompletan sistem za prisluškivanje. Govorim o klasičnom sistemu nadzora telekomunikacija. BIA ima centralnu ulogu u tom sistemu i može da zna ko se prisluškuje. Čak ni vojna služba, koliko je meni poznato, nema samostalan pristup telekomunikacionim operaterima, nego za to koristi BIA”
Informativni program RTS-a pokušava da se snađe bez instrukcija “iz kabineta” koje su se sledile godinama. Istovremeno, iza kulisa se raspravlja šta raditi sa javnim servisima – pominju se etičke komisije, ali i gašenje pa pravljenje ispočetka
Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Dugogodišnji komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Spasoje Vulević razrešen je dužnosti posle zahteva predsednika Srbije Aleksandra Vučića, prenosi N1. Dačić tvrdi suprotno