
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
foto: fonet / aleksandar koković
Opasne poruke vladike SPC
Episkop Srpske pravoslavne eparhije banatske, Nikanor, u prošlonedeljnoj besedi prokleo je organizatore i učesnike predstojećeg Juroprajda, a posebno premijerku Anu Brnabić, i što je najjezivije – otvoreno je pozvao na ubijanje!
“Kunem i prokleću sve one koji organizuju i u tome učestvuju i budu učestvovali u takvom nečemu. Da imam oružje i to bih upotrebio, da ga imam, ali ga nemam”, poručio je Nikanor, a za predsednicu Vlade Srbije je rekao kako je “oskrnavila našu zemlju”, da “nije naše vere, ni našeg porekla” i optužio “njene roditelje i dedove” da su “bili koljači srpskog naroda”.
Ove opasne poruke episkopa SPC osudili su mnogi, pa i predsednik države i partije Aleksandar Vučić, koji je, doduše, više branio premijerku nego organizatore Parade ponosa i njihova prava i slobode, ali nakon svih kritika Nikanor nije reterirao, naprotiv. Pozvao je sveštenstvo i vernike iz svoje eparhije da učestvuju u litiji “Dušu vam ne damo, stop paradi”, koja je održana u nedelju u Beogradu i privukla nekoliko hiljada građana, koji su “za odbranu Srbije, porodice, škola, dece i svetinja od najavljenog sodomskog poniženja”.
Ovakvi stavovi vladike banatskog nisu iznenađenje, on je i tokom ratnih devedesetih bio među najmilitantnijim crkvenim glavešinama (“Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, vekovne neprijatelje”, poručio je pre skoro tri decenije tadašnjoj opoziciji) i svojski je podržavao Miloševićev režim, bolje rečeno ratnu i nacionalističku politiku tog režima. Nastavio je u tom pravcu i u dvehiljaditim, od 2003. sa episkopskog trona u Vladičanskim dvorima u Vršcu.
Svetovnog imena Veljko Bogunović (70), poznat je državnim organima i široj javnosti i po prijavama i sudskim osudama, a za njim se vuku brojne optužbe i kritike sveštenstva i vernika u Banatu – zbog luksuza u kom uživa i hedonizma kome se prepušta na crkvenim slavama, kao i agresivnosti koju često ispoljava prema potčinjenima u crkvi. A sve to garnirano sa već pomenutim izlivima šovinizma i govora mržnje.
Svetska lista univerziteta
Na novoj Šangajskoj listi, koja od 2003. godine rangira najbolje univerzitete na svetu, Univerzitet u Beogradu nalazi se između 401. i 500. mesta, što je pomak u odnosu na prošlu godinu, kada je bio između 501. i 600. mesta.
Beogradski univerzitet prvi put je uvršten na rang-listu 2012. godine, a najbolje se kotirao 2016. i 2017. godine kada je bio između 201. i 300. mesta. Na listi je iz Srbije još Univerzitet u Novom Sadu, koji je standardno plasiran između 901. i 1000. mesta. Američki Univerzitet Harvard je na prvom mestu već dve decenije.
Šangajska lista je neformalna, ali prestižna, jer obuhvata manje od četiri odsto svetskih univerziteta. Ocenjuju se nastavni kadar, da li ima dobitnika Nobelove nagrade i Fildsove medalje, broj citiranih nastavnika i istraživača i broj naučnih radova objavljenih u visokocitiranim časopisima i publikacijama.
Upravo je veći broj objavljenih radova naših naučnika u uglednim časopisima doprineo povratku Univerziteta u Beogradu među 500 najboljih, otkrila je bivša rektorka Ivanka Popović i dodala da je boljoj poziciji posebno doprinelo prisustvo akademika Petra Seferovića sa Medicinskog fakulteta na svetskoj listi najviše citiranih istraživača.
Muke poljoprivrednika

Za 34,3 odsto veće su u proseku cene repromaterijala, sredstava i usluga u poljoprivredi u odnosu na prošlu godinu, a poljoprivredne proizvođače najviše je pogodio rast cene mineralnog đubriva, koji iznosi 177 odsto.
Kako je objavio Republički zavod za statistiku (RZS), seme je poskupelo 31,9 odsto, sredstva za zaštitu bilja 26,2, životinjska hrana za 22 odsto… Uz sve to, i gorivo je u poslednjih godinu dana poskupelo više od 30 odsto.
Otkupne cene poljoprivrednih proizvoda i državne subvencije nisu pratile ni izbliza ova poskupljenja, i otuda se dugogodišnje gunđanje poljoprivrednika poslednjih dana pretvorilo u masovni bunt paora i seljaka. Traktorske blokade su postavljene na mnogim važnim putevima u Vojvodini i Šumadiji, a danima traju pregovori u Vladi Srbije o zahtevima pobunjenih poljoprivrednika. Oni traže veće subvencije za đubrivo i naftu, veće otkupne cene suncokreta i mleka, te ukidanje zabrane izvoza poljoprivrednih proizvoda.
Za sada je vlast pristala na poslednji zahtev, a poslednje informacije govore da su poljoprivrednici iz Kragujevca i okoline rešili da krenu organizovano traktorima u Beograd i tamo blokiraju saobraćajnice jer biće da te blokade jedine imaju smisla; zna gde sva vlast stanuje i zasigurno jačaju pregovaračku poziciju učesnika protesta.
Slučaj FK Partizan

Mnogo toga se videlo i čulo na revanš utakmici trećeg kola kvalifikacija za Ligu Evrope između Partizana i kiparskog AEK-a u Beogradu (2:2), malo toga lepog, posebno za istinske navijače “crno-belih”, a i sve poklonike fudbalske igre koji pamte velikane i zlatne trenutke slavnog fudbalskog kluba.
Najpre, Partizan se oprostio od drugog po jačini klupskog takmičenja UEFE i ispustio pozamašne prihode od utakmica, a za utehu mu ostaje da se kroz kvalifikacije domogne Lige konferencija.
Neuspeh u dvomeču sa AEK-om koštao je Iliju Stolicu trenerske pozicije, koja mu je već bila poljuljana zbog katastrofalnog starta u domaćem prvenstvu, pošto nakon samo pet kola Partizan zaostaje za vodećom Crvenom zvezdom sedam bodova.
Tokom utakmice, sa svih strana horski se uzvikivalo “Uprava napolje” i retko je koja uprava u prošlosti tako jedinstveno omrznuta kao aktuelna, predvođena Miloradom Vučelićem i Milošem Vazurom. Problem su dugogodišnji rezultatski neuspesi (u poslednjih pet godina nije osvojena nijedna titula prvaka države, sve su pripale Zvezdi, a sve govori da će tako biti i u aktuelnoj sezoni, a “večiti rival” je kudikamo uspešniji i na evropskoj sceni), veliki finansijski minus i organizaciona dubioza (trenutni dug je veći od 30 miliona evra, stadion je u očajnom stanju, omladinska škola kaska za konkurencijom itd.). Na kraju, ali možda i najviše – organizovani kriminal koji se uvukao ne samo na tribine, već i u svlačionice i upravne prostorije, i ostavio krvavi trag.
To se manifestovalo i posle utakmice kada su prvotimci Partizana pokunjeno otišli do južne tribine, skinuli dresove i izložili se uvredama i pretnjama huligana.
A mimo fudbala, prošlonedeljni duel Partizana i AEK-a ostaće upamćen i kao prilog za istoriju cenzure na našim prostorima: tokom prenosa na RTS-u čulo se često pogrdno skandiranje protiv predsednika Aleksandra Vučića, koje je dopiralo uglavnom sa istočne tribine, ali se komentator nije osvrtao ni na te, a ni na pokliče protiv uprave, dok je na Areni, koja je u sastavu državnog Telekoma, neprijatni ton jednostavno cenzurisan, odnosno zamenjen snimkom nekog ranijeg, dopustivog navijanja “partizanovaca”, očigledno pripremljenim za ovakve slučajeve.
Da se vratimo na Partizan. Stolicu je zamenio Gordan Petrić (osmi trener u poslednjih pet sezona), koji ima veliko igračko iskustvo ali slabašna trenerska dostignuća. A kako mnogi otvoreno prozivaju aktuelnu upravu, pogotovo nakon što se u javnu kritiku uključio aktuelni predsednik Košarkaškog kluba Partizan Ostoja Mijailović, koji ima podršku vlasti (čitaj: Vučića), treba očekivati i skoru promenu rukovodstva.
Možda je neuspeh u Ligi Evrope prekretnica ka izlasku iz dugogodišnje agonije ili je ta utakmica samo uvod u poslednju fazu rasula osvajača 27 državnih prvenstava i 16 kupova, i nekadašnjeg finaliste Kupa šampiona.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve