img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Hamlet, Vilijem Šekspir

24. октобар 2002, 16:47 Ivan Medenica
Copied

Hamlet nije Buda

Režija Ivana Vujić; scena Peti sprat (Narodno pozorište); igraju Slobodan Beštić, Dobrila Stojnić, Igor Đorđević, Ivana Jovanović

U novinskoj kritici nikad nema prostora za prikaz jednog važnog segmenta predstave – programa. Ovog puta napravićemo izuzetak, jer program za predstavu Hamlet označava najvišu dosad ostvarenu tačku u jednom pozitivnom trendu koji već dugo traje u Narodnom pozorištu – u objavljivanju sadržajnih i korisnih programa predstava. Ovog puta reč je o pravoj knjizi koja sadrži bogatu građu: hvaljen i osporavan romantičarski prevod Hamleta iz pera Laze Kostića, dobar izbor iz one ogromne bibliografije rasprava o Hamletu za koju Kot tvrdi da je deblja od varšavskog telefonskog imenika (izvodi iz tekstova Kota, Hristića, Gardnerove, Bruka i dr.) i razgovori koje je dramaturg Boban Jevtić vodio sa Ivanom Vujić i Slodbodanom Beštićem. Ovakvi razgovori, koje naši umetnici obično izbegavaju jer vole da mistifikuju svoj rad, vrlo su korisni; u konkretnom slučaju, rediteljka i glavni glumac obznanili su svoja polazišta u tumačenju Šekspirovog remek-dela (koja, inače, korespondiraju s obrađenim teorijskim tekstovima), a među kojima se izdvaja tema smrti. Kritičaru sad samo ostaje da utvrdi da li su obznanjene namere i ostvarene… Samo toliko!

Ova postavka Hamleta, izvedena na sceni Peti sprat Narodnog pozorišta, počinje jednom dramaturškom intervencijom (njih, inače, ima vrlo mnogo): umesto uvodnih scena sa stražarima i dvorskom svitom, izgovara se jedan od čuvenih Hamletovih monologa. Time se odmah nagoveštava koncept predstave – Hamlet se tumači kao junakovo intimno poniranje u tajnu čoveka, sveta, života i, posebno, smrti, poniranje u kome je spoljni svet, s njegovim ljudskim strastima i istorijskim lomovima, gotovo nebitan. I, zaista, Beštićev Hamlet deluje potpuno distancirano i superiorno u odnosu na sve što ga okružuje – gest mu je suzdržan i otmen, govor smiren i jasan, odnosi s drugim likovima relativizovani.

Međutim, već u ovoj zamisli nalazi se prvi problem predstave: u Šekspirovoj tragediji Hamletova promišljanja ne dolaze sa pozicije „malog Bude“, nekog koga njegova zrelost i mudrost izdižu iznad prolaznosti sveta, već, naprotiv, sa pozicije čoveka pritisnutog spoljašnjim okolnostima (porodičnim, ljubavnim, političkim), čoveka čiji je filozofski uvid rezulat trenutnog, realnog i traumatičnog doživljaja. Odmah treba dati jasan odgovor na eventualan prigovor da reditelj i glumac imaju pravo na drugačije tumačenje jednog tako višeznačanog lika – ponuđena postavka ne postiže efekat novog i drugačijeg, ona samo redukuje interpretativne mogućnosti koje nudi Šekspirov lik jer ga svodi na uopštenu, površnu, pa čak i banalnu predstavu o Čovekovoj Upitanosti Nad Smislom Života I Smrti. Tako se stvara utisak da spomenuto asketsko držanje Beštićevog Hamleta predstavlja samodovoljnu glumačku partituru, puki formalni eksperiment, a ne sredstvo izdiferenciranog tumačenja dramskog lika.

Ipak, sa svim svojim manama, postavka sâmog Hamleta jedna je od retkih vrednosti predstave – tek sa scenskim komponovanjem „spoljnog sveta“ nastaju glavne muke. Rediteljka Ivana Vujić želela je, kao i obično, da razvije sveden i estetizovan jezik scenskih znakova, ali ta namera nije urodila plodom: njeni scenski znakovi gubili su se u proizvoljnosti, neodređenosti i nepovezanosti. Potpore za ovu tezu pronalaze se na svakom koraku, počevši od glumačke podele. Ako se to što je Hamlet stariji i od Polonija i od Klaudija još može prihvatiti kao konvencija prevaziđenog star-sistema ili možda, u duhu gore analiziranog koncepta, kao metafora junakove duhovne zrelosti, onda ostaje potpuno nejasno zašto je Gertruda (Dobrila Stojnić) toliko starija od svog muža (Igor Đorđević); da nije u pitanju čista rediteljska proizvoljnost, čovek bi još pomislio da posle mnoštva Hamleta-edipovaca dobismo i jednog Klaudija-edipovca!

Katalog ovakvih, znakovno nerazgovetnih rediteljskih rešenja obuhvata i one čuvene prizore koji su izazov za svakog reditelja Hamleta: zašto se scena s majkom odvija u visinama, zašto u sceni Mišolovke glumac-ubica doleće iz vazduha…? Jedan od retkih izuzetaka jeste scena sa očevim Duhom: pojavljivanje između kraljevskog para koji sedi na prestolu može se shvatiti kao metaforički izraz njegovog zahteva da se uzurpatori oteraju… Osim toga što ne ostvaruju metaforički potencijal, ova rediteljska rešenja ne pokreću nas ni na emocionalnom ni na estetskom planu; tu se jedino izdvaja scena Ofelijinog ludila (igra je Ivana Jovanović), gde grčevito ispisivanje Hamletovog imena po telu i neki isprekidani, nerazumljivi, grleni glasovi stvaraju izvesno uzbuđenje.

Pošto rediteljka polazi od potpuno pogrešne pretpostavke da jezik scenskih znakova isključuje elaboraciju dramske radnje, glumci su bili prepušteni sami sebi u procesu oblikovanja likova i njihovih odnosa. Od te prepuštenosti najviše je stradao Igor Đorđević: on se koristio spoljnim, sitnorealističkim i banalnim rešenjima u postavci Klaudijevog lika (tikovi i trljanje prstiju pritajenog zločinca), koja ne samo da su bila dramski nedostatna i nerazgovetna nego su i stilski potpuno odudarala od željenog scenskog izraza.

Ne može se, na kraju, izbeći jedno poređenje: sjajna nemačka postavka Hamleta, koju smo nedavno videli na Bitefu, zasnivala se na sličnom formalnom principu, ali su sva scenska rešenja reditelja Štemana imala izuzetnu slojevitost – imala su i vizuelni i dramski i metaforički kvalitet, pored toga što su bila veoma maštovita i duhovita. Ako se posmatra u tom, širem kontekstu, onda rad Ivane Vujić ne predstavlja pomak u konzervativnoj pozorišnoj sredini kakva je nesumnjivo naša, već plasiranje loše i lažne teatarske modernosti… Sve je relativno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Intervju

19.јун 2026. Sonja Ćirić

Darko Macan: Nema smisla deci proricati rat, treba se moliti da ih mimoiđe

U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti

FCS

19.јун 2026. S. Ć.

Da li su uspesi naših filmova ujedno uspesi i Filmskog centra Srbije

Premijera filma „Na točkovima zaboravljenih snova“ na Festivalu u Šangaju, i učešće sedam filmova na Festivalu u Puli, veliki su uspesi domaćeg filma. Pitanje je da li ih Filmski centar Srbije s pravom prisvaja

Kultura sećanja

19.јун 2026. S. Ć.

Na Slobodištu se zida bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Kruševac zida Izložbeni park vojne opreme na delu Memorijalnog kompleksa Slobodište iako je taj prostor kulturno dobro, bez rešenja o saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Aleksandar Vučić i Ketrin Zita Džouns

Film

18.јун 2026. Isidora Cerić

Strane produkcije u Srbiji: Snima li se kao ranije

Dok Vučić poručuje da će u Beogradu uskoro biti lakše sresti holivudsku zvezdu nego komšiju, dostupni podaci pokazuju da je talas stranih produkcija u Srbiji poslednje dve godine znatno opao

Bioskop

17.јун 2026. Zoran Janković

Protiv autofikcije

Gorki Božić, režija Pedro Almodovar

Komentar
Bivši šef beogradske policije Veselin Milić u policijskoj uniformi sa šapkom

Pregled nedelje

Tako je govorio Boske

Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu

Filip Švarm

Komentar

Ubistvo na Senjaku: Slučaj za Herkula Poaroa

Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro

 Andrej Ivanji
Aleksandar Vučić u košulji u plavoj pozadini crtež Hrama Sveto Save

Pregled nedelje

Vučićev šibicarski autoportret 

Što treba znati o Vučićevoj najavi ostavke? Zašto neće sesti u fotelju koju mu greje Macut? I zbog čega mora da spoji predsedničke i parlamentarne izbore

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1850
Poslednje izdanje

Intervju: Radovan Lazić, tužilac

Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati se
Državna uprava

Država u v.d. stanju

Predizborna prestrojavanja

Doba čvrstih odluka, predomišljanja i kalkulacija

Intervju: Vladimir Međak

Sa SNS-om Srbija nikada neće ući u EU

Fudbalski Mundijal 2026

Kontroverze u senci dobre igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure