Srpski vozači i drumovi najsmrtonosniji su u Evropi, a vozni park najstariji. Ali to malo koga brine jer se na drumu retko gine masovno, nego svaki dan poneko
Najčešće se plašimo pogrešnih stvari. “Plašimo se onoga što spremno čeka u našoj memoriji”, piše američki psiholog Dejvid Majers. “Žive, kognitivno dostupne slike – stravična avionska nesreća, masovni pokolj – remete našu procenu rizika. Sledstveno, pamtimo i bojimo se katastrofa (tornada, napada) koje ubijaju ljude dramatično i u gomilama, dok se premalo plašimo pretnji koje odnose živote jedan po jedan.”
Baš je takav i srpski drum. To je pretnja koje se premalo plašimo a od koje iz dana u dan, jedan po jedan – umiremo. Neprekidni talas stradanja na putevima doveo je Srbiju na prvo mesto među zemljama sa najvećim brojem poginulih u saobraćajnim nesrećama u Evropi. Čak 78 ljudi na milion stanovnika strada na domaćem putu za godinu dana, kažu poslednji podaci Evropske agencije za bezbednost u saobraćaju. Srpski putevi su zvanično postali najsmrtonosniji u Evropi, a statistika kaže da je situacija bila bolja 2014. godine nego 2024.
PROCENA PIJANOG ČOVEKA
Samo poslednjih mesec i po dana daju jasnu crnu sliku. Jedne noći iza ponoći, na jednoj velikoj novobeogradskoj raskrsnici život je izgubio policajac sa suprugom i detetom jer je u njegov automobil u punoj brzini uleteo pijani i drogirani vozač. Nivo alkohola u krvi naknadno je izmeren i iznosio je 1,17 promila, što se naziva “stanjem veoma teške alkoholisanosti”. Prošao je na crveno na semaforu, vozeći brzinom od 132 km/h, umesto 50.
U stanju još veće alkoholisanosti vozio je mesec dana pre toga pevač narodne muzike Darko Lazić. Izazvao je saobraćajnu nesreću sa više od 1,9 promila alkohola u krvi, a završio je u bolnici sa sopstvenom devojkom. Vozilom je upravljao zahvaljujući češkoj dozvoli jer mu je srpska oduzeta zbog ranijih brojnih saobraćajnih prekršaja. Kada je davao izjavu za medije, hvalio se da ovoga puta nije bio pijan niti pod dejstvom psihoaktivnih supstanci. Ispostavilo se da laže.
Ispostavilo se i da je Lazić do sada prikupio čak 15 ozbiljnih saobraćajnih prekršaja za 12 godina vožnje. Počevši od vožnje neregistrovanog automobila, preko prekoračenja brzine, a najčešće je vozio bez dozvole ili pod zabranom zbog brojnih saobraćajnih nesreća koje je izazivao. I sam je izjavio da je jednu takvu saobraćajku “jedva preživeo”.
Ovog oktobra je i vozač autobusa krcatog putnicima izgleda negde baš žurio. Sleteo je sa kolovoza kod Sremske Mitrovice i prevrnuo se. U ovoj nesreći poginulo je troje ljudi, a na desetine putnika su povređene. Vozač je, prema saopštenju policije, vozio brzinom od oko 120 km/h.
Psihološkinja Svetlana Prokić za “Vreme” govori da u Srbiji postoji specifičan kulturološki odnos prema vožnji u pijanom stanju. Ljudi se mahom žale na kaznu koju dobiju, dok jako retko razmišljaju kako su uopšte došli u tu situaciju.
“Kod nas je normalno sesti za volan nakon pet ili šest pića”, govori Prokić. “Kada to objašnjavaju, pacijenti kažu da je to bila stvar procene samog vozača. Jako retko se vrate na činjenicu da je procenu donosio čovek koji je u tom trenutku potpuno lišen svake mogućnosti procenjivanja. Ni društvo ga dovoljno ne preispituje, niti se kod nas moralno problematizuje pijan čovek za volanom.”
Alkoholizam i vožnja za posledicu često imaju – smrt na drumovima. Odrasli stanovnik Srbije u proseku popije oko 11 litara alkohola godišnje. Svetski prosek je oko šest litara, tako da Srbija po potrošnji alkohola zauzima visoko četvrto mesto u Evropi, poslednji su podaci Zajednice klubova lečenih alkoholičara.
Godišnje se napiše 50.000 kazni za vožnju pod dejstvom alkohola, a čak deset hiljada vozača odvede na trežnjenje, što znači da im je izmereno preko 1,2 promila alkohola u krvi. A to je šest ili sedam piva, već zavisno od konstitucije i perioda kad je alkohol konzumiran.
NIJE SVE SLUČAJNO
Nije, ipak, sve do onog srpskog iskrivljenog “ja čak bolje vozim kad sam pijan, onda više pazim”. Igor Velić, inženjer saobraćaja i predsednik udruženja “Sigurne staze”, za “Vreme” objašnjava da prekršaji na putevima ne nose sa sobom samo pojedinačnu pravnu i krivičnu odgovornost onoga za volanom, već postoji i politička i moralna.
“Saobraćajne nezgode nisu slučajnost, već su posledica nerada i sistemskih grešaka države i njenih odgovornih organa”, ubeđen je Velić.
Srbija je usvojila Nacionalnu strategiju za bezbednost saobraćaja do 2030. godine, sa 240 mera koje treba da se sprovedu kako bi naši putevi postali sigurniji. Velić tvrdi da ni jedna od njih suštinski nije sprovedena.
“Prema ovoj strategiji, Srbija bi za pet godina trebalo da bude u top pet najsigurnijih zemalja u saobraćaju u Evropi. Mi se jesmo pomerili, ali na poslednje mesto na kontinentu”, govori ovaj saobraćajni inženjer. “Nakon ove statistike, očekivano bi bilo da ostavke podnesu ministar saobraćaja, ministar unutrašnjih poslova i direktor Agencije za bezbednost saobraćaja. Njima tako nešto verovatno ne pada na pamet.”
HEDONOVA MATRICA
Velić kaže da mu je najjednostavnije da na primeru vozača autobusa iz Sremske Mitrovice, koji je sleteo s puta zbog prekoračenja brzine, laicima objasni zašto su za nečiju saobraćajnu nesreću zapravo krivi i ljudi koji nisu bili na licu mesta.
“Savremena saobraćajna teorija, koju Srbija uporno pokušava da izbegne, poštuje Hedonovu matricu, koja govori o četiri stavke koje je važno ispitati kada dođe do nesreće. To su čovek, vozilo, put i okolina”, objašnjava predsednik udruženja “Sigurne staze”. Tako, na primeru vozača autobusa deluje da je vozač prebrzo upravljao vozilom i tako postao direktno krivično odgovoran. Hedonova matrica pominje i važnost ispitivanja drugih okolnosti. Tako je sam ministar Ivica Dačić rekao da je taj vozač u 69. godini dobio produžetak lekarskog uverenja na neograničeno, što bi trebalo da bude skoro nemoguće.
“Vozači stariji od 65 godina trebalo bi da idu na stalne lekarske preglede i da dobijaju dozvolu na najviše pet godina. Ništa od te prakse nije poštovano u ovom slučaju”, objašnjava Velić. “Upravo na konto tog lekarskog uverenja MUP izdaje dozvolu.”
Druga stavka je vozilo, a Velić kaže da u ovoj nesreći niko nije poslao vozilo na veštačenje da bi se proverilo, pogotovo ako se zna da u Srbiju stižu polovnjaci koji nikada ne bi prošli u drugim zemljama. Kako je “Vreme” istraživalo ranije, srpski vozni park u proseku je star skoro 18 godina, najviše u Evropi.
Petar Živković, iskusni automobilski novinar, govorio je tada za “Vreme” kako država godinama najavljuje pooštravanje zakona, ali ovde i dalje mogu da se uvezu vozila sa evro 3 i evro 4 standardom. Iako su to prastara vozila, neka napravljena u prošlom veku i u Evropi imaju status otpada.
“Auto će proći tehnički pregled”, rekao je tada Živković. “Ali može da prođe i jugo 45, koji nazad nema naslone za glavu niti pojaseve – tada to nije bio standard. Ali to vozilo uopšte nije bezbedno, ono je zečja zamka, jer pri sudaru lomi vrat.”
Država je pala i na trećoj stavki Hedonove matrice, koja treba da istraži put, koji je uticao na čak 34 odsto nesreća u Srbiji, zvanični su podaci Agencije za bezbednost saobraćaja.
“Bankina na mestu nesreće u Sremskoj Mitrovici je urađena loše, nasip je urađen loše, nema smerokaza, nema table za usmeravanje saobraćaja, niti adekvatne signalizacije – ali to niko ne pominje”, dodaje Velić. “Tek je četvrti aspekt okolina, odnosno socijalni, ekonomski, kulturološki ambijent i okolnosti pod kojima dolazi do nesreća.”
KAD TI PREDSEDNIK OPROSTI
Srbija je doživela da saobraćajne prestupe oprašta javno i predsednik Republike. On sam je pomilovao ženu koja je kolima namerno udarila studentkinju i teško je ozledila.
“Ničim to (suđenje, prim. aut.) nije zaslužila, a za mene je strašno što kao predsednik koji do pre nekoliko nedelja nije izdao nijedno pomilovanje u devet godina, sada moram da ispravljam nepravdu koju nanose tužilaštva i sudovi”, pravdao je odluku Aleksandar Vučić.
Sin Željka Mitrovića, direktora Pinka, zbog ubistva devojke u saobraćaju dobio je godinu dana kućnog zatvora, dok se čeka konačna presuda producentkinji Pinka, koja je u stanju teške alkoholisanosti udarila devojčicu dok je vozila žutom trakom. Ista žena iza sebe ima 11 saobraćajnih prekršaja, a policiji je, kada je privedena, dala mađarsku saobraćajnu dozvolu, jer je u tom trenutku već imala dovoljno kaznenih poena za oduzimanje srpske dozvole.
U martu je zastareo i prekršajni postupak protiv biznismena Nikole Petrovića, Vučićevog kuma, koji je izazvao udes kada je vozeći na alkoholu i kokainu slupao skupoceni “meklaren”. Tužilaštvo nije ni htelo da ga goni krivično.
Iako svako može da pogreši u saobraćaju, Hedonova matrica, ubeđen je Velić, skupa sagledana nikada ne greši. Zato svaki iskusan saobraćajni radnik zna – u načinu vožnje ogleda se egzistencijalna beda svakog društva. Zato vole i da kažu: “Kako se ljudi ponašaju u poslu – tako će se ponašati i u saobraćaju.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije
Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire
Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Treba da budemo budni i spremni da branimo izbornu volju, ali masovna izlaznost i ubedljiva pobeda Studentske liste to će uraditi na najbolji način. Studenti imaju rešenja, čak i kada javnost o njima nije obaveštena – priroda izborne kampanje zahteva da se sve ne otkriva. Imaju scenario A, B I C za izborni dan i vreme posle njega; planiraju i – pošto su pametniji, oni ne popuštaju, već se organizuju. Nemam nikakvih sumnji u pobedu Studentske liste na ovim izborima
Predsednici SAD i Srbije pokazali su kreativan pristup stvaranju paralelne stvarnosti. Kao i kod Trampa, ne postoji kod Vučića nijedan drugi motiv osim očuvanja lične vlasti, ništa što bi koristilo zajednici, te svako obećanje koje daje nije tu da bi bilo ispunjeno već da bi umirio i mobilisao svoje (slabije obrazovane ili starije) glasače. U toj inflaciji obećanja gubi se i vrednost obećanja. U odgovornim zajednicama obećanje je performativni čin: obećati znači ispuniti obećanje, ne obećavaš ako ne možeš ispuniti. U tome leži razlika između istine i laži. Šta ostaje? Ništa, zapravo, osim sluđenih i dezoijentisanih građana koji sve više postaju podanici
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.