Srpski vozači i drumovi najsmrtonosniji su u Evropi, a vozni park najstariji. Ali to malo koga brine jer se na drumu retko gine masovno, nego svaki dan poneko
Najčešće se plašimo pogrešnih stvari. “Plašimo se onoga što spremno čeka u našoj memoriji”, piše američki psiholog Dejvid Majers. “Žive, kognitivno dostupne slike – stravična avionska nesreća, masovni pokolj – remete našu procenu rizika. Sledstveno, pamtimo i bojimo se katastrofa (tornada, napada) koje ubijaju ljude dramatično i u gomilama, dok se premalo plašimo pretnji koje odnose živote jedan po jedan.”
Baš je takav i srpski drum. To je pretnja koje se premalo plašimo a od koje iz dana u dan, jedan po jedan – umiremo. Neprekidni talas stradanja na putevima doveo je Srbiju na prvo mesto među zemljama sa najvećim brojem poginulih u saobraćajnim nesrećama u Evropi. Čak 78 ljudi na milion stanovnika strada na domaćem putu za godinu dana, kažu poslednji podaci Evropske agencije za bezbednost u saobraćaju. Srpski putevi su zvanično postali najsmrtonosniji u Evropi, a statistika kaže da je situacija bila bolja 2014. godine nego 2024.
PROCENA PIJANOG ČOVEKA
Samo poslednjih mesec i po dana daju jasnu crnu sliku. Jedne noći iza ponoći, na jednoj velikoj novobeogradskoj raskrsnici život je izgubio policajac sa suprugom i detetom jer je u njegov automobil u punoj brzini uleteo pijani i drogirani vozač. Nivo alkohola u krvi naknadno je izmeren i iznosio je 1,17 promila, što se naziva “stanjem veoma teške alkoholisanosti”. Prošao je na crveno na semaforu, vozeći brzinom od 132 km/h, umesto 50.
U stanju još veće alkoholisanosti vozio je mesec dana pre toga pevač narodne muzike Darko Lazić. Izazvao je saobraćajnu nesreću sa više od 1,9 promila alkohola u krvi, a završio je u bolnici sa sopstvenom devojkom. Vozilom je upravljao zahvaljujući češkoj dozvoli jer mu je srpska oduzeta zbog ranijih brojnih saobraćajnih prekršaja. Kada je davao izjavu za medije, hvalio se da ovoga puta nije bio pijan niti pod dejstvom psihoaktivnih supstanci. Ispostavilo se da laže.
Ispostavilo se i da je Lazić do sada prikupio čak 15 ozbiljnih saobraćajnih prekršaja za 12 godina vožnje. Počevši od vožnje neregistrovanog automobila, preko prekoračenja brzine, a najčešće je vozio bez dozvole ili pod zabranom zbog brojnih saobraćajnih nesreća koje je izazivao. I sam je izjavio da je jednu takvu saobraćajku “jedva preživeo”.
Ovog oktobra je i vozač autobusa krcatog putnicima izgleda negde baš žurio. Sleteo je sa kolovoza kod Sremske Mitrovice i prevrnuo se. U ovoj nesreći poginulo je troje ljudi, a na desetine putnika su povređene. Vozač je, prema saopštenju policije, vozio brzinom od oko 120 km/h.
Psihološkinja Svetlana Prokić za “Vreme” govori da u Srbiji postoji specifičan kulturološki odnos prema vožnji u pijanom stanju. Ljudi se mahom žale na kaznu koju dobiju, dok jako retko razmišljaju kako su uopšte došli u tu situaciju.
“Kod nas je normalno sesti za volan nakon pet ili šest pića”, govori Prokić. “Kada to objašnjavaju, pacijenti kažu da je to bila stvar procene samog vozača. Jako retko se vrate na činjenicu da je procenu donosio čovek koji je u tom trenutku potpuno lišen svake mogućnosti procenjivanja. Ni društvo ga dovoljno ne preispituje, niti se kod nas moralno problematizuje pijan čovek za volanom.”
Alkoholizam i vožnja za posledicu često imaju – smrt na drumovima. Odrasli stanovnik Srbije u proseku popije oko 11 litara alkohola godišnje. Svetski prosek je oko šest litara, tako da Srbija po potrošnji alkohola zauzima visoko četvrto mesto u Evropi, poslednji su podaci Zajednice klubova lečenih alkoholičara.
Godišnje se napiše 50.000 kazni za vožnju pod dejstvom alkohola, a čak deset hiljada vozača odvede na trežnjenje, što znači da im je izmereno preko 1,2 promila alkohola u krvi. A to je šest ili sedam piva, već zavisno od konstitucije i perioda kad je alkohol konzumiran.
NIJE SVE SLUČAJNO
Nije, ipak, sve do onog srpskog iskrivljenog “ja čak bolje vozim kad sam pijan, onda više pazim”. Igor Velić, inženjer saobraćaja i predsednik udruženja “Sigurne staze”, za “Vreme” objašnjava da prekršaji na putevima ne nose sa sobom samo pojedinačnu pravnu i krivičnu odgovornost onoga za volanom, već postoji i politička i moralna.
“Saobraćajne nezgode nisu slučajnost, već su posledica nerada i sistemskih grešaka države i njenih odgovornih organa”, ubeđen je Velić.
Srbija je usvojila Nacionalnu strategiju za bezbednost saobraćaja do 2030. godine, sa 240 mera koje treba da se sprovedu kako bi naši putevi postali sigurniji. Velić tvrdi da ni jedna od njih suštinski nije sprovedena.
“Prema ovoj strategiji, Srbija bi za pet godina trebalo da bude u top pet najsigurnijih zemalja u saobraćaju u Evropi. Mi se jesmo pomerili, ali na poslednje mesto na kontinentu”, govori ovaj saobraćajni inženjer. “Nakon ove statistike, očekivano bi bilo da ostavke podnesu ministar saobraćaja, ministar unutrašnjih poslova i direktor Agencije za bezbednost saobraćaja. Njima tako nešto verovatno ne pada na pamet.”
HEDONOVA MATRICA
Velić kaže da mu je najjednostavnije da na primeru vozača autobusa iz Sremske Mitrovice, koji je sleteo s puta zbog prekoračenja brzine, laicima objasni zašto su za nečiju saobraćajnu nesreću zapravo krivi i ljudi koji nisu bili na licu mesta.
“Savremena saobraćajna teorija, koju Srbija uporno pokušava da izbegne, poštuje Hedonovu matricu, koja govori o četiri stavke koje je važno ispitati kada dođe do nesreće. To su čovek, vozilo, put i okolina”, objašnjava predsednik udruženja “Sigurne staze”. Tako, na primeru vozača autobusa deluje da je vozač prebrzo upravljao vozilom i tako postao direktno krivično odgovoran. Hedonova matrica pominje i važnost ispitivanja drugih okolnosti. Tako je sam ministar Ivica Dačić rekao da je taj vozač u 69. godini dobio produžetak lekarskog uverenja na neograničeno, što bi trebalo da bude skoro nemoguće.
“Vozači stariji od 65 godina trebalo bi da idu na stalne lekarske preglede i da dobijaju dozvolu na najviše pet godina. Ništa od te prakse nije poštovano u ovom slučaju”, objašnjava Velić. “Upravo na konto tog lekarskog uverenja MUP izdaje dozvolu.”
Druga stavka je vozilo, a Velić kaže da u ovoj nesreći niko nije poslao vozilo na veštačenje da bi se proverilo, pogotovo ako se zna da u Srbiju stižu polovnjaci koji nikada ne bi prošli u drugim zemljama. Kako je “Vreme” istraživalo ranije, srpski vozni park u proseku je star skoro 18 godina, najviše u Evropi.
Petar Živković, iskusni automobilski novinar, govorio je tada za “Vreme” kako država godinama najavljuje pooštravanje zakona, ali ovde i dalje mogu da se uvezu vozila sa evro 3 i evro 4 standardom. Iako su to prastara vozila, neka napravljena u prošlom veku i u Evropi imaju status otpada.
“Auto će proći tehnički pregled”, rekao je tada Živković. “Ali može da prođe i jugo 45, koji nazad nema naslone za glavu niti pojaseve – tada to nije bio standard. Ali to vozilo uopšte nije bezbedno, ono je zečja zamka, jer pri sudaru lomi vrat.”
Država je pala i na trećoj stavki Hedonove matrice, koja treba da istraži put, koji je uticao na čak 34 odsto nesreća u Srbiji, zvanični su podaci Agencije za bezbednost saobraćaja.
“Bankina na mestu nesreće u Sremskoj Mitrovici je urađena loše, nasip je urađen loše, nema smerokaza, nema table za usmeravanje saobraćaja, niti adekvatne signalizacije – ali to niko ne pominje”, dodaje Velić. “Tek je četvrti aspekt okolina, odnosno socijalni, ekonomski, kulturološki ambijent i okolnosti pod kojima dolazi do nesreća.”
KAD TI PREDSEDNIK OPROSTI
Srbija je doživela da saobraćajne prestupe oprašta javno i predsednik Republike. On sam je pomilovao ženu koja je kolima namerno udarila studentkinju i teško je ozledila.
“Ničim to (suđenje, prim. aut.) nije zaslužila, a za mene je strašno što kao predsednik koji do pre nekoliko nedelja nije izdao nijedno pomilovanje u devet godina, sada moram da ispravljam nepravdu koju nanose tužilaštva i sudovi”, pravdao je odluku Aleksandar Vučić.
Sin Željka Mitrovića, direktora Pinka, zbog ubistva devojke u saobraćaju dobio je godinu dana kućnog zatvora, dok se čeka konačna presuda producentkinji Pinka, koja je u stanju teške alkoholisanosti udarila devojčicu dok je vozila žutom trakom. Ista žena iza sebe ima 11 saobraćajnih prekršaja, a policiji je, kada je privedena, dala mađarsku saobraćajnu dozvolu, jer je u tom trenutku već imala dovoljno kaznenih poena za oduzimanje srpske dozvole.
U martu je zastareo i prekršajni postupak protiv biznismena Nikole Petrovića, Vučićevog kuma, koji je izazvao udes kada je vozeći na alkoholu i kokainu slupao skupoceni “meklaren”. Tužilaštvo nije ni htelo da ga goni krivično.
Iako svako može da pogreši u saobraćaju, Hedonova matrica, ubeđen je Velić, skupa sagledana nikada ne greši. Zato svaki iskusan saobraćajni radnik zna – u načinu vožnje ogleda se egzistencijalna beda svakog društva. Zato vole i da kažu: “Kako se ljudi ponašaju u poslu – tako će se ponašati i u saobraćaju.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.