Razorena je zajednica koja počiva na zakonima i bačena grabljivcima. Zbog toga ljudi pokušavaju da pronađu minimum zajedničke supstancije, najmanji zajednički sadržalac koji bi ih uverio da nisu sami. Otud redovi pred čudotvornom tkaninom
...Ivan Milenković
Časni pojas Presvete Bogorodice je, ako to neko već ne zna, parče tkanine s čudotvornim svojstvima (kako nam je lepo objasnio predsednik Republike) i jedna od najvećih pravoslavnih svetinja (i to nam je predsednik saopštio), ali je za nju, pre nego što je uz državne počasti dopremljena u Hram Svetog Save na Vračaru, malo koji ovdašnji vernik uopšte znao. Koja čudesa izvodi osim što leči neplodnost nismo uspeli da saznamo, ali znatan broj muškaraca koji su stajali u redovima što po okolnim uličicama vijugaju sve do crkve, svedoči o širem spektru čuda. U potrazi za (nekim) odgovorima potpisnik ovih redova je zalazio među vernike, predstavljao se i pitao ih da li bi popričali o časnom pojasu presvete Bogorice. Ovaj tekst nastaje na uzorku od dvadesetak sagovornika i na logici.
Jedna vernica je, kaže ne bez ponosa, već dva puta prošla pored čudotvorne tkanine, ali radoznalom potpisniku ovih redova nije uspela da objasni zašto je to uradila dva puta, niti zašto to radi treći put, s obzirom na to da je majka dvoje dece. “Kako zašto stojim u redu?”, pitanjem je odgovorila na pitanje, kao da je najnormalnije na svetu stajati u redu sat vremena da bi se prošlo pored čudotvorne tkanine. “Ja sam vernica”, dodala je. Ljubazno sam joj objasnio da sam pretpostavio da je vernica, nego me zanima zašto čeka u ovolikom redu da bi treći put prošla pored pojasa presvete Bogorodice. Ponovo joj se na licu ukazao zbunjen izraz. Tada sam skopčao da je za nju sasvim prirodno da stoji u redu i posećuje tkaninu, kao što je prirodno da pije vodu, na primer: ne pitaš se zašto piješ, nego piješ. Da li veruje u čudotvorno dejstvo tkanine? Naravno da veruje, zašto bi inače stajala u redu. “Ali vi već imate decu”, kažem oprezno. Moja sagovornica opet ostaje bez reči. Ljubazno je pozdravljam i odlazim.
Proćaskao sam i s jednim sredovečnim, elegantnim parom. Na pitanje zašto čekaju u redu kratko kažu: “Tradicija”. Poštuju tradiciju i veruju da nema opstanka bez poštovanja tradicije. Tu se potpuno složim i pitam da li su znali za čudotvornu tkaninu pre nego što je, uz visoko pokroviteljstvo predsednika Republike, dopremljena u Beograd? Iskreni da budu, kaže elegantna gospođa, nisu. A da li veruje u čudotvorne moći tkanine? Ne baš, odgovora gospodin bez premišljanja. Pa zbog čega onda čekaju u redu, pitam još jednom? Uočavam kako se gospođin u pogled uvlači nervoza, ne čekam reakciju, doviđenja, kažem, i pedesetak metara dalje pronalazim studenta spremnog za razgovor.
Zašto hoće da prođe pored čudotvorne tkanine? Zato što je Srbin, odgovara. Studira tehničke nauke te ne insistiram na podrobnom objašnjenju, ali ga ipak pitam kakve veze ima etnička pripadnost s tkaninom koju je neko proglasio čudotvornom? Ispostavlja se da nema odgovor na to pitanje. Ni on ne veruje u čuda, “premda ima tu nešto”. Šta ima? pitam. Ne zna baš, ali ima nešto. Kako ne primećujem nervozu u njegovom držanju, pitam ga šta misli o studentskom pokretu. Tu me dočeka širok osmeh, sve najbolje, kaže, i sam je aktivan učesnik. “Pa šta ćeš ovde?”, pitam. On, međutim, ne razume šta ga pitam. Ne vidi nikakav problem u tome što je 23. maja bio na Slaviji i što je sada ovde.
Kada se poslože delovi velike i tmurne slagalice izdvaja se mogućnost koju bi nauka mogla da potvrdi ili opovrgne: redove pravi nedostatak političke zajednice, neimanje zajedništva, izostanak vezivnog tkiva. Miloševićev i Vučićev režim zapravo su, sve insistirajući na srpstvu kao vezivnom tkivu, razorili zajednicu kao kontekst u kojem je moguće živeti u raznovrsnosti.
Zbog toga ljudi pokušavaju da pronađu minimum zajedničke supstancije, najmanji zajednički sadržalac koji bi ih uverio da nisu sami. Tkanina je, nesumnjivo, proizvod manipulativnog uma, ali šta ako se manipulacija okrene protiv manipulatora?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bio je ispraćaj iz Pionirskog parka, jogurt bačen na glumicu poslanicu SNS-a, pesma pred ulazak u Skupštinu, stotine novinara, desetine kamera, pokušaj opstrukcije, višesatni govor onoga koji ne može da shvati da više nije bitan... I sve to samo u prvom danu rada novog parlamenta. Ako se po jutru dan poznaje, biće ovaj petnaesti saziv praćen i zanimljiviji nego ijedan pre njega. Očekivanja su ogromna
Oliver Ivanović je pre ubistva otišao u Biju da prijavi ugroženost. Njegov bratanac Aleksandar za “Vreme” rekonstruiše taj odlazak. Tvrdi da su institucije radile na prikrivanju istine. TOK za “Vreme” potvrđuje da naredba o sprovođenju istrage nije doneta i da se predmet i dalje nalazi u predistražnoj fazi protiv NN lica, kao i da podatke o njemu štiti oznaka “strogo poverljivo”
Nove vlasti moraće da preduzmu radikalne kadrovske promene u vojnim službama bezbednosti i da iz njih sklone sve ljude koji su se u prethodnom periodu ogrešili o zakon i, pre svega, Vojno-bezbednosnu agenciju (VBA) pretvorili u stranačku službu koja je za cilj imala obračun sa političkim protivnicima Aleksandra Vučića, slažu se u oceni stručnjaci iz te oblasti. Međutim, oni odbacuju zahteve za potpunim ukidanjem vojnih službi bezbednosti, a prednost daju temeljnoj reformi kroz normativno-pravne izmene i uvođenje efektivne civilne kontrole
Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA
“BIA kontroliše kompletan sistem za prisluškivanje. Govorim o klasičnom sistemu nadzora telekomunikacija. BIA ima centralnu ulogu u tom sistemu i može da zna ko se prisluškuje. Čak ni vojna služba, koliko je meni poznato, nema samostalan pristup telekomunikacionim operaterima, nego za to koristi BIA”
Informativni program RTS-a pokušava da se snađe bez instrukcija “iz kabineta” koje su se sledile godinama. Istovremeno, iza kulisa se raspravlja šta raditi sa javnim servisima – pominju se etičke komisije, ali i gašenje pa pravljenje ispočetka
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine
U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.