

Policija
Sukob Veska i Krička: Ko je udario na čuvara tajni?
Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Radnici fabrike Zastava Elektro godinu dana su vodili bitku sa državom i prethodnim vlasnikom. Blokirali su autoput, demonstrirali u Beogradu, spavali ispred prostorija Agencije za privatizaciju i po holovima Opštine Rača, štrajkovali glađu... Sada, kada su konačno dobili ono za šta su se godinu dana borili, odbijaju da rade. Ali, ima ko hoće
Korporaciju Jura, koja je na javnoj licitaciji kupila fabriku kablova Zastava Elektro iz Rače Kragujevačke, mogla bi da snađe neobična sudbina. Kada 1. maja svečano otpočnu proizvodnju, postoji mogućnost da u proizvodnim halama ne bude radnika. Nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, svih 284 radnika odlučilo je da uzme otpremnine koje im nudi Vlada Srbije, pošto novi vlasnik nema obavezu da donese socijalni program. Svoju odluku da uzmu 300 evra po godini staža i napuste posao, radnici i sindikat obrazlažu nepoverenjem u novog vlasnika, zbog loših iskustava sa prethodnim kupcima. „Pa, ipak, nema razloga za nezadovoljstvo“, kaže Tomislav Veljković, poverenik Samostalnog sindikata u Rači: „Cilj nam je bio da fabriku vratimo državi, pa da nađemo nekoga ko će doneti posao. To smo i postigli.“


Južnokorejska Jura ima tri fabrike u Slovačkoj i jednu u Češkoj, zapošljava 50.000 radnika u Evropi i ima godišnji obrt od 700 miliona evra. U Rači nameravaju da u prvoj turi zaposle 1000 ljudi, a kasnije i više. I, šta sada, kada je posao stigao u Raču, kada je fabrika u rukama ozbiljnog kupca, ali radnici beže iz fabrike? Izgleda da je njihove namere prvi prozreo ministar ekonomije Mlađan Dinkić, koji je gostujući u emisiji „Kažiprst“ Radija B92 rekao da im plan po kom bi hteli da uzmu otpremninu od Vlade, a onda se zaposle u novoj fabrici, jednostavno neće upaliti: „Oni hoće i jare i pare, a to neće moći. Otpremninu će moći da uzme onaj ko zaista ne može da radi, bilo zbog starosti ili bolesti. U dogovoru sa Jurom mi ćemo dozvoliti probni rad od šest meseci, pa oni koje vlasnik ne bude želeo i radnici koji hoće da napuste firmu moći će da odu uz socijalni program. A onima koji sada odbiju posao nećemo dozvoliti da se vrate u istu fabriku“, rekao je Dinkić.


Potom su i čelnici Korporacije Jura preduzeli određene korake: u utorak, 20. aprila, objavili su spisak od 118 radnika koji su odabrani za rad, uz uslov da se do kraja dana izjasne da li prihvataju posao ili će dobrovoljno napustiti fabriku uz socijalni program. Prema nezvaničnim informacijama kojima „Vreme“ raspolaže u ovom trenutku (utorak posle podne), svih 118 pozvanih radnika prihvatilo je ponudu.
Komentarišući ovu vest, Slobodan Gajić, predsednik samostalnog sindikata fabrike Zastava Elektro, predvodnik dosadašnjih štrajkova i jedan od onih koji su se odlučili za otpremninu, kiselo je procedio da je na spisku pozvanih 90 odsto žena, a da je prosek radnog staža 23 godine.
Radnici fabrike Zastava Elektro godinu dana su vodili bitku sa državom i prethodnim vlasnikom, biznismenom Rankom Dejanovićem, zahtevajući da ponovo rade. Blokirali su autoput, demonstrirali su u Beogradu, spavali ispred prostorija Agencije za privatizaciju. Pregovarali s ministrima, spavali mesecima po holovima Opštine Rača Kragujevačka, štrajkovali glađu… U septembru prošle godine, Dejanović je, nakon višemesečnih radničkih štrajkova ponudio da sve svoje akcije pokloni radnicima. Ubrzo nakon toga Agencija za privatizaciju utvrdila je niz nepravilnosti u poslovanju, nakon čega je privatizacija poništena. Sada, kada su konačno dobili ono za šta su se godinu dana borili, radnici odbijaju da rade, jer novi vlasnik uvodi probni rad: „Radnici su sada obavili razgovore s novim poslodavcem iz Južne Koreje. On nam je rekao da od nas traži da budemo požrtvovani i odani kompaniji. Ali, svi ćemo biti na probnom radu, pa ko zadovolji – ostaje. Država, međutim, treba da predloži poslodavcu – ko ne prođe probni rad, neka bar uzme otpremninu. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani“, rekao je Gajić.
U igri natezanja živaca, koja se vodi u Rači, radnici Zastave Elektro teško mogu da dobiju. Na birou rada u Rači, koja ima oko 4000 stanovnika, trenutno je više od 1000 nezaposlenih, a poslednjih dana je prebivalište prijavilo još oko 450 novih stanovnika iz Lapova, Batočine, Topole i Kragujevca, u nadi da će se zaposliti u Juri. Uz to, na prošlog vikenda održanom Sajmu zapošljavanja i obrazovanja u Kragujevcu, za samo dva sata od otvaranja, predstavnicima Jure podneto je preko 200 prijava za zapošljavanje.
Korporacija je na Sajmu oglasila ponudu radnih mesta za radnike sa visokom stručnom spremom, sa ili bez radnog iskustva. Predstavnica kadrovske službe u kompaniji Jura Ivana Radović rekla je u izjavi za medije da ta kompanija traži saradnike za logistiku, izvoz i uvoz, referenta kadrovske službe, direktora proizvodnje, referenta IT službe, računovođe, referente za kontrolu kvaliteta, tehnologe i inženjere u proizvodnji. „Interesovanje je premašilo sva naša očekivanja. Iako nismo oglasili radna mesta u proizvodnji, primili smo i veliki broj prijava proizvodnih radnika i one će takođe biti uzete u razmatranje“, rekla je Radovićeva.
Ekipa „Vremena“ koja je posetila Sajam zapošljavanja i obrazovanja u Kragujevcu, imala je priliku da popriča sa zainteresovanima za posao u Juri. Većina njih ima mesto prebivališta u Kragujevcu. Na pitanje da li su spremni da svakog dana putuju 25 kilometara do Rače i natrag, odgovaraju potvrdno. Jedan od njih kaže: „Nije neuobičajeno da neko iz Rače ili Batočine ide svakog dana na posao u Kragujevac, jer je veći grad. Kad mogu iz Rače da dolaze u Kragujevac svakog dana, mogu i ja u Raču iz Kragujevca.“


Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Veliki ružičasti slon u prostoriji o kojem se i dalje ćuti jeste pitanje statusa “Crvene zvezde” u srpskom fudbalu i kako se sve te unapred osvojene titule i kupovi odražavaju na mogućnost crveno-belih da naprave neki rezultat i na evropskom planu. Još veći problem je činjenica da se to nekako uzima nekritički, zdravo za gotovo. I da u tome saučestvuje veliki broj sportskih novinara koji ne vide ništa neobično u tome da jedan klub na svom terenu bude neporažen u 159 utakmica zaredom, a da nije reč o “Real Madridu” u vreme vladavine Fransiska Franka


Sukob Veselina Milića i Marka Krička (na slici), tog dvojca načelnika koji je iznikao iz iste političke postelje, na ogoljen način ilustruje dubinu institucionalne krize u najvažnijem sektoru u svakoj državi. Ako je Kričak lojalista, šta je onda tek Milić, koji je tu od prvih dana i koji je “čuvar svih tajni” ovog režima? I ako je tako, ko je uopšte smeo “da krene” na njega ako je on sposoban da na tacni isporuči kriminalne kombinacije vrha srpske vlasti


Da li postoji tajna nit koja povezuje nasilne incidente u centralnoj opštini prestonice? Da li postoji odgovornost naprednjaka koji već godinama drže opštinu Stari grad i dozvoljavaju cvetanje nasilja pod budnim okom sumnjivih lica koja učestvuju u izvršnoj vlasti


Zašto se krnje naprednjački saveznici i da li će se nakon izbora opet “prilepiti”
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve