
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Foto: Tara Radovanović/Tanjug
Promocija najmlađih oficira Vojske Srbije na platou ispred Skupštine je svečani čin, proslava mladih ljudi koji su se opredelili da svoj profesionalni život posvete odbrani naroda i domovine. Zašto je narod onda bio odsečen od svojih oficira, zašto su i pešaci bili primorani da prave širok luk oko Skupštine, čemu tolike bezbednosne mere
Ko se u subotu pre podne iz pravca Nemanjine uputio nekamo iza Skupštine, bio je primoran da napravi širok luk. Ne samo vozači, što je logično zbog promocije najmlađih oficira, već i pešaci.
Vojni policajci poređani na svakih 5 do 10 metara su ih odrešito terali levo ili desno od manifestacije prilikom koje je samoproglašeni „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić delio sablje mladim oficirima Vojske Srbije.

Ko se, recimo, Nemanjinom pešice uputio u Kosovsku ulicu, morao je da ide preko Tašmajdana ili Terazija, kao da se radi o bezbednosno visokorizičnom događaju.
Sve je vrvelo od vojnih policajaca, prisutni su bili pripadnici Interventne jedinice sa Banovog brda, Žandarmerija, Kobre u civilu, pripadnici MUP-a u civilu.
Postavljene su ograde koje su narod držale na odstojanju od nekoliko desetina metara od njegovih vojnika.
Nakon što je Vučić podelio sablje i šapke bile poletele u vis, rodbina je smela da se približi najmlađim oficirima, ali tek pošto je prošla antidiverzionu kontrolu.

Migovi i helikopteri koji su danima vršili zvučno nasilje nad Beograđanima su u subotu jednom preleteli svečani skup.
Prve oficirske činove dobilo je 175 kadeta Vojne akademije i Medicinskog fakulteta VMA. Svečanoj promociji najmlađih oficira prisustvovao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ministri u Vladi kao i predstavnici diplomatskog kora, konstatovao je RTS.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve